Arheolozi procjenjuju da su prvi ljudi na otoke Ryukyu, smještene uz jugozapadnu obalu Japana, stigli prije 35.000 do 27.500 godina. No, kako su ti rani ljudi uspjeli preploviti jedan od najsnažnijih morskih struja na planetu, Kuroshio, ostaje misterij. Kako bi pokušali pronaći odgovor, tim japanskih znanstvenika odlučio je vlastitim snagama rekreirati to paleolitsko putovanje.

Koristeći replike alata dostupnih na japanskom arhipelagu u gornjem paleolitiku (prije otprilike 50.000 do 10.000 godina), istraživači su izgradili izdubljeni drveni kanu i prešli 110 kilometara širok morski tjesnac između Tajvana i otoka Yonaguni. Putovanje je trajalo oko 45 sati, a kanu je uspješno svladao morsku struju Kuroshio, što potvrđuje da su doseljenici iz tadašnjeg Tajvana mogli stići do ovih japanskih otoka.

'Naš kanu dug 7,5 metara, izrađen pomoću kamenih sjekira s brušenim rubovima, bio je dovoljno brz i izdržljiv za prijelaz ovog tjesnaca,' pišu znanstvenici u radu objavljenom u časopisu Science Advances. 'Ovo potvrđuje rani razvoj funkcionalnih plovila poput izdubljenih kanua, ali i pokazuje da je takvo putovanje bilo moguće samo za iskusne veslače s naprednim vještinama navigacije.'

Veliki izazov u proučavanju prapovijesne plovidbe jest to što su tadašnja plovila bila izrađena od organskog materijala, najčešće drva, te da nisu očuvana do danas. Stoga istraživači pribjegavaju eksperimentalnoj arheologiji, pristupu u kojem se kroz oponašanje nekadašnjih metoda pokušava rekonstruirati drevna znanja i sposobnosti.

Antropolog Yousuke Kaifu sa Sveučilišta u Tokiju i njegovi suradnici već više od deset godina pokušavaju doći do otoka Ryukyu na način kako su to vjerojatno učinili ljudi iz paleolitika - bez GPS-a, kompasa ili moderne opreme. Prije uspješne ekspedicije 2019. neuspješno su isprobali splavi od trske i bambusa, no bez uspjeha. Najuspješnija se pokazala izdubljena i ogoljena stabla japanskog cedra s unutrašnjošću spaljenom vatrom, koja su činila čvrst i stabilan kanu za pet članova posade.

U svrhu istraživanja, tim je razvio i računalne modele koji su simulirali uvjete kasnog pleistocena, uključujući smjerove struja i vjetrova. Simulacije i podaci iz stvarnog putovanja pokazali su da je uspjeh plovidbe ovisio o pametno odabranoj početnoj točki (mirne uvale), strategiji kretanja (najprije jugoistočno, potom sjeveroistočno), te vještinama navigacije prema zvijezdama i Suncu.

Znanstvenici dodaju da bi se sličnim plovilom i iz sjevernijeg dijela Tajvana (regija Taroko) moglo doći do otoka Yonaguni, i to kako u današnjim, tako i u pleistocenskim uvjetima. 'Ljudi iz paleolitika ljudi često se percipiraju kao ‘primitivni’ zbog njihove tehnologije i načina života,' ističu autori studije. 'Naš rad pokazuje da su uz ograničene resurse postigli nevjerojatne podvige.'

Dok ovakvi eksperimenti ne mogu zamijeniti konkretne arheološke dokaze, oni nude vrijedne uvide u to kako su naši preci možda svladavali izazove prirode. Ovaj je pothvat samo jedan u nizu kreativnih, eksperimentalnih pristupa koji nadopunjuju arheološka istraživanja poduprijeta s malim brojem materijalnih dokaza, piše Gizmodo.