U svojem istraživanju autori su prvi put detaljno opisali strukturu enzima PARG (poli-ADP-riboza-glikozilaza), koji je otkriven prije 40 godina. Do njihovog otkrića znanstvenici su bezuspješno pokušavali pročistiti PARG iz sisavaca, uvjereni da je poli-ADP-ribozilacija prisutna samo u višim organizmima. No tim pod vodstvom dr. Ivana Ahela na Paterson Institutu u Manchesteru konačno je utvrdio da je PARG prisutan i u bakterijama, mada u daleko jednostavnijem obliku, što je olakšalo pročišćavanje i određivanje njegove strukture.

Dr. Slade kaže da je zahvaljujući dobroj ideji, timskom radu sa strukturnim biolozima i uz dosta sreće, njihova ekipa do ovog značajnog otkrića došla u samo dvije godine intenzivnog rada.

'Poli-ADP-ribozilacija je post-translacijska modifikacija proteina', objašnjava hrvatska znanstvenica. 'Nakon sinteze proteina u stanici dolazi do njihove modifikacije vezanjem različitih funkcionalnih skupina, poput hidroksilne, karboksilne, acetilne, fosforne, kao i malih molekula, poput šećera, ubikvitina i poli-ADP-riboze. Modifikacijom proteini poprimaju nova svojstva, koja određuju njihovu aktivnost, interakciju s drugim molekulama te sudbinu u stanici. Poli-ADP-ribozilacija proteina važna je za brojne biološke procese, poput popravka DNA, restrukturiranja kromatina, transkripcije, stanične diobe, stanične smrti i starenja. Poli-ADP-ribozu (PAR) sintetizira polimeraza PARP, a razgrađuje glikozilaza PARG. Struktura i mehanizam djelovanja PARP-a poznati su već dugo, što je omogućilo dizajn inhibitora ovog enzima. Jedan od takvih inhibitora pod imenom Olaparib već se pokazao učinkovitim u liječenju tumora dojke, jajnika i prostate u drugoj fazi kliničkih ispitivanja. Olaparib djeluje ciljano na tumorske stanice bolesnika s naslijeđenim mutacijama gena BRCA1 i BRCA2. Sprečava tumorski rast tako što blokira popravak DNA i uzrokuje smrt tumorskih stanica.

Premda su klinička ispitivanja ovog inhibitora započeta još 2008, on neće biti dostupan na tržištu prije 2015. jer je potrebno potvrditi njegovu učinkovitost i neštetnost na širokom spektru bolesnika.'

Moguća primjena otkrića

Dr. Slade kaže da inhibicija PARG-a ima velike mogućnosti u liječenju tumora poput melanoma, ali i u sprečavanju infarkta i moždanog udara. Otkriće strukture bakterijskog PARG-a prvi je korak u razvoju odgovarajućih inhibitora. Sljedeći korak je riješiti strukturu ljudskog PARG-a kako bi se dizajnirali specifični i učinkoviti inhibitori koji bi djelovali u ljudskom organizmu i ispitala njihova primjenjivost u kliničke svrhe.

Put do otkrića

Dr. Slade kaže da ju je uvijek zanimala znanost, u koju je ulagala veliku energiju, međutim ističe da joj put do uspjeha nije uvijek bio ni lak ni jednostavan.

'Suradnju s Ivanom započela sam još u Parizu pred kraj svog doktorata, u vrijeme kada sam radila u laboratoriju prof. Miroslava Radmana', priča mlada hrvatska znanstvenica.

'Ivana sam poznavala još iz studentskih dana kad sam pod vodstvom njegove supruge Dragane radila diplomski rad. Njegova ideja jako me je zaintrigirala, a ubrzo se pokazala plodonosnom. Suradnja s njim došla je u pravom trenutku jer sam u Parizu prolazila kroz vrlo teško razdoblje svoje akademske karijere. Iskustvo u Manchesteru bilo je sušta suprotnost mojim pariškim doživljajima i vratilo mi je vjeru u znanost. Ivan je stalno prisutan u laboratoriju, dostupan u svako doba, drži sve pod kontrolom i pruža potpunu znanstvenu podršku. Sve to bilo je ključno za moju efikasnost i zadovoljstvo u istraživačkom radu. U Manchesteru pauze za kavu nisu bile dio puta prema uspjehu, a sposobnosti i radne kvalitete se ne ocjenjuju prema društvenoj popularnosti, već vlastitom radu i zalaganju.'

Hrvatski mediji ne cijene dovoljno znanstvenice

Dr. Slade kaže da se u središtu pažnje hrvatskih medija previše rijetko nađu žene znanstvenice koje su ostvarile uspjeh u inozemstvu.

'Primjerice, dr. Dragana Ahel, koju smatram najboljim znanstvenikom s kojim sam dosada radila, objavila je radove kao prvi autor u časopisima Nature i Science dvije godine za redom. Dr. Ivana Bjedov također je objavila vrhunske radove kao prvi autor u časopisima Science i Cell Metabolism. Premda ove znanstvenice ne žude za medijskom pozornošću, bilo bi lijepo kad bi se ponekad progovorilo i o njihovim uspjesima', ističe dr. Slade.