Domaća igra koja je spojila virtualno i stvarno

Zagreb je nedavno bio poprištem nesvakidašnje događanja - po prvi put je u Hrvatskoj odigran pervazivni LARP.

LARP (skraćenica za Live Action Role Playing) je interaktivna društvena igra koja od sudionika traži igranje uloga. Ovisno o vrsti i formi, može trajati od jednog sata do tri i više dana, pa i mjeseci. Pomalo je nalik amaterskom kazalištu, iako igračice i igrači ne dobivaju unaprijed napisan tekst koji trebaju izgovoriti, pa ni potpuni scenarij događanja, već i jedno i drugo stvaraju tijekom igre.

U Hrvatskoj ima tradiciju dulju od desetljeća te okuplja zajednicu od oko 150 aktivnih igrača. Igre koje su se dosad igrale mahom su tematski i žanrovski bile vezane uz fantazijske, steampunk, vampirske postapokaliptične i znanstvenofantastične svjetove. Glavna značajka pervazivnih (sveobuhvatnih, moglo bi se reći) LARP-ova je to što - za razliku od većine ostalih - namjerno miješaju stvarni s izmišljenim svijetom.

Radnja Izgona, kako se prvi domaći pervazivni LARP zvao, vrtjela se oko pripadnika moćne rase energetskih bića, koja su stjecajem okolnosti zaglavila na Zemlji i pokušavaju se vratiti nazad kući, nastojeći usput izbjeći međusobno krvoproliće, ali i pobjeći od pripadnika ljudske vrste, odlučnih u obrani svog doma.

No, osim što je bio prvi te vrste ikad u Hrvatskoj, Izgon je bio poseban i po tome kako su korištene tehnologije tijekom pripreme i izvedbe igre. Naime, igru koja se odvijala u realnom vremenu i trajala puna 32 dana - i u kojoj su sudjelovale čak 23 igračice i igrača - pratio je, nadzirao i vodio samo jedan čovjek.

Kako? Uz pomoć tehnologije, kaže Ivan Žalac, autor i voditelj Izgona, inače zaposlen kao administrator baza podataka pri Zagrebačkoj burzi: 'Uređaji i tehnologija bili su iznimno važni zbog toga što su omogućavali brzu, povoljnu i učinkovitu komunikaciju i koordinaciju među sudionicima te interakciju s igrivim, nevidljivim i virtualnim elementima igre. U tome su ulogu prvenstveno imali mobiteli (pogotovo pametni telefoni) i internet.'

Kako bi mogao pratiti i voditi igru - koja se odvijala ne samo na području grada Zagreba već i u drugim gradovima, pa i u (tada još) inozemstvu, u Trstu - Žalac je koristio niz Googleovih servisa (Gmail, Drive, Groups, Sites, Maps) kao virtualnu platformu, na kojoj se igra podjednako živo odigravala kao i u stvarnome svijetu, a koja je ne samo omogućila komunikaciju, već i značajno smanjila njene troškove.

Za svakog je igrača i svaku igračicu otvorena zasebna adresa na Gmailu, putem koje su komunicirali s ostalim sudionicima i voditeljem igre. Ne bi li paralelni svijet u kojem se igra odvijala učinio još uvjerljivijim, pokrenuo je i poseban blog. Ukupno, Žalac je na pripreme potrošio oko mjesec dana.

Sudionici su koristili mobitele (najviše za razmjenu SMS-ova i MMS-ova, pozive i fotografiranje) i računala (za prijave, pristup podacima o igri, istraživanja, komunikaciju putem e-maila i grupa). Grupe su korištene za dogovore i razmjenu informacija, a svaki je igrač/ica vodio i osobni dnevnik online.

Što se pokazalo najkorisnijim? 'Definitivno Google Groups', kaže Žalac. 'Diskusije koje je omogućio su bile dobro strukturirane i pregledne, a istovremeno su bile čitljive na većem broju mobitela, pa su bile lako dostupne.'

Ponešto je i podbacilo - recimo, Skypeov plugin za modulator glasa ispao je pretih i premalo razumljiv pri pozivima na mobilne mreže. No, gledano u cjelini, bez korištenja tehnologije složene i zahtjevne igre poput Izgona bile bi nezamislive, logistički i financijski, zaključuje Žalac.