Grupa istraživača predvođena postdoktorskom istraživačicom dr. Gabrielom Ligeza razvija novu strategiju za istraživanje Crvenog planeta. Ovi istraživači razvijaju robote koji bi bili opremljeni najsuvremenijim alatima za mjerenje, ali ono što ih čini drugačijima od onih koji već istražuju Mars, činjenica je da umjesto kotača ili gusjenica imaju - noge.

Rezultati istraživanja objavljeni u časopisu Frontiers in Space Technologies pokazali su da takvi roboti, opremljeni nogama, mogu brzo obavljati znanstvena istraživanja, identificirati zanimljive stijene i otkriti znanstveno vrijedne podatke za astrobiologiju, a sve u misiji potrage za životom.

Osim toga, znanstvenici su se fokusirali na stvaranje robota koji bi mogao, barem djelomično, funkcionirati samostalno. Naime, komunikacija između Zemlje i Marsa odvija se s određenom odgodom koja može trajati između četiri i 22 minute. To ograničava prijenos podataka i prisiljava znanstvenike da unaprijed planiraju operacije.

Novi robot nazvan ANYmal, može istraživati više ciljeva i prikupljati podatke bez stalne ljudske intervencije. Opremljen je robotskom rukom i kompaktnim instrumentima mogao bi se samostalno kretati po površini Marsa i autonomno obavljati mjerenja i istraživanja na unaprijed odabranim lokacijama.

Testiranja obavljena na Sveučilištu u Baselu, u laboratoriju koji simulira uvjete na površini planeta koristeći analogne stijene, planetarnu prašinu i analogne uvjete osvjetljenja, pokazala su da ANYmal može uspješno identificirati različite vrste stijena, što je važno za planetarna istraživanja.

Kako ističu autori istraživanja, ovaj bi pristup mogao omogućiti budućim misijama brzo istraživanje velikih područja planetarnih površina. Za usporedbu, poluautonomne misije s više ciljeva trajale su između 12 i 23 minute, dok je misija u kojoj se robot oslanjao na ljudsko vođenje misiju izvodio čak 41 minutu.

Umjesto da roboti čekaju da im ljudi zadaju svaki korak, mogli bi se kretati terenom, brzo skenirati stijene i prikupljati podatke, što bi znanstvenicima moglo pomoći da pronađu najzanimljivije uzorke za daljnja istraživanja.

Istraživanje je pokazalo i da čak i najjednostavniji instrumenti mogu pružiti vrijedne znanstvene informacije kad su integrirani u autonomske robotske sustave. Umjesto oslanjanja isključivo na velike i složene instrumente, u budućnosti bismo daleke planete mogli istraživati pomoću agilnih robota koji se brzo kreću po negostoljubivoj površini, skeniraju okoliš i označavaju potencijalne ciljeve za detaljno istraživanje.

Takvi bi poluautonomni sustavi mogli pomoći znanstvenicima da istraže veća područja u kraćem vremenu i bolje iskoriste ograničene resurse u sklopu svemirskih misija.