Znanstvenici pretpostavljaju da je ovaj morski div koristio inteligenciju kako bi nadmudrio plijen. Njegovo postojanje potvrđuju fosilizirane čeljusti pronađene na području Japana i Kanade
Divovske hobotnice duge i do 19 metara možda su bile među oceanskim predatorima prije oko 100 milijuna godina, pokazuje novo istraživanje objavljeno u časopisu Science.
Znanstvenici su analizirali dobro očuvane fosilizirane čeljusti, koje pokazuju tragove intenzivnog trošenja, što upućuje na to da su ove životinje drobile tvrdi plijen poput školjki, ali i kostiju.
Procjenjuje se da su ove izumrle životinje, nazvane Nanaimoteuthis, bile duge između 7 i 19 metara. Znanstvenici su veličinu rekonstruirali na temelju pronađenih kljunova, jednih od rijetkih dijelova tijela hobotnica koji se mogu fosilizirati.
Prema voditelju istraživanja, Yasuhirou Ibi sa Sveučilišta Hokkaido, otkriće je iznenađujuće jer su fosili hobotnica iznimno rijetki. Analizirano je ukupno 27 fosiliziranih čeljusti iz Japana i Kanade, uključujući nove uzorke stare između 100 i 72 milijuna godina.
vezane vijesti
Za njihovo proučavanje korištena je tehnika 'digitalnog rudarenja fosila', koja uključuje 3D snimanje i umjetnu inteligenciju za rekonstrukciju struktura unutar stijena. Ova metoda omogućila je detaljan uvid u oblik i trošenje čeljusti bez njihovog oštećivanja.
Tijekom razdoblja krede, kada su kopnom dominirali dinosauri poput Tirannosaurusa rexa, smatralo se da su vrh prehrambenog lanca u morima držali veliki gmazovi, ribe i morski psi. Međutim, novi nalazi sugeriraju da su i ove hobotnice mogle imati sličnu ulogu.
Znanstvenici pretpostavljaju da je Nanaimoteuthis koristila svoje duge krakove za hvatanje plijena, a snažne čeljusti za drobljenje tvrdih struktura. Nije isključeno ni da je u lovu koristila složenije strategije, slično današnjim hobotnicama.
Tim Coulson s Oxforda, koji nije sudjelovao u istraživanju, smatra da dokazi upućuju na to da su ove životinje bile moćni predatori sposobni drobiti i kosti većih životinja. No Jakob Vinther upozorava da to ne znači nužno da su lovile najveći plijen u oceanu. 'Pitanje je bi li takva životinja uopće imala smisla napadati vrlo velike morske gmazove', rekao je, dodajući da su energetski zahtjevi takvog lova veliki, pa je vjerojatnije da su se hranile manjim, ali dostupnijim plijenom.
Ipak, stručnjaci se slažu da su hobotnice bile iznimno sposobni i važni grabežljici u tadašnjim ekosustavima. Daljnji razvoj digitalnih metoda analize mogao bi pomoći u otkrivanju još skrivenih vrsta i pružiti potpuniju sliku drevnih oceana.
