Tehnologije koje su nekoć slavljene kao sredstvo širenja slobode govora, povezivanja građana i jačanja demokracije sve se češće koriste za nadzor, kontrolu i suzbijanje kritičkih glasova. Premda se pojam digitalnog autoritarizma tradicionalno povezivao s državama poput Kine i Rusije, stručnjaci upozoravaju da se isti obrasci sve više pojavljuju i u demokratskim zemljama
Digitalni autoritarizam odnosi se na korištenje tehnologije za nadzor građana, cenzuru i gušenje političkog neslaganja. Kina se i dalje smatra najpoznatijim primjerom takve prakse s obzirom na to da kombinira masovni nadzor stanovništva s kibernetičkom špijunažom, dezinformacijskim kampanjama i pokušajima utjecaja u inozemstvu.
No problem više nije ograničen na autoritarne režime, piše The Conversation, jer analitičari upozoravaju da pojedine demokratske države sve češće koriste iste alate koje su nekada kritizirale.
Izrael i globalno tržište špijunskog softvera
Jedan od najpoznatijih primjera dolazi iz Izraela, zemlje koja dopušta prodaju naprednih špijunskih softvera u sklopu sustava državnog nadzora i licenciranja.
Najpoznatiji među njima je Pegasus, alat koji je razvila izraelska tvrtka NSO Group. Softver se službeno prodaje državnim institucijama za borbu protiv terorizma i teških kaznenih djela, no tijekom godina povezan je s nadzorom novinara, aktivista, odvjetnika i političkih protivnika u više država.
Pegasus može neprimjetno kompromitirati pametni telefon bez potrebe da korisnik klikne na poveznicu ili preuzme datoteku, a nakon zaraze omogućuje pristup porukama, telefonskim pozivima, mikrofonu i kameri uređaja. Istrage su ga povezivale s praćenjem novinara u Meksiku, oporbenih političara u Indiji te organizacija civilnog društva u Mađarskoj.
Izrael je 2021. godine pooštrio pravila za izvoz takvih alata, tvrdeći da se prodaju isključivo pouzdanim vladama i za legitimne sigurnosne svrhe, međutim tu nije bio kraj kontroverzama.
Početkom 2025. godine pozornost je privukla izraelska tvrtka Paragon Solutions, čiji je suosnivač bivši izraelski premijer Ehud Barak, jer je razvila alat za nadzor pod nazivom Graphite, za koji stručnjaci upozoravaju da bi mogao kompromitirati i šifriranu komunikaciju.
WhatsApp je prošle godine objavio da je gotovo stotinu novinara i pripadnika organizacija civilnog društva bilo meta napada povezanih s Paragonovim softverom, a istraživači iz Citizen Laba kasnije su utvrdili da je u njima korišten Graphite, no identitet naručitelja nije službeno potvrđen.
Zbog nastavka izvoza alata poput Pegasusa i Graphitea postoji bojazan da se komercijalni špijunski softver postupno normalizira kao sredstvo političkog i sigurnosnog djelovanja.
Situacija u Indiji
Kontroverze vezane uz Pegasus odjeknule su i u Indiji.
Laboratorij za digitalnu sigurnost organizacije Amnesty International pronašao je forenzičke dokaze koji upućuju na to da je špijunski softver Pegasus korišten za nadzor telefona uglednih novinara, a ranija izvješća spominjala su i aktiviste, odvjetnike te političke protivnike među mogućim metama nadzora.
Vrhovni sud Indije uskoro bi trebao odlučiti hoće li se provesti službena istraga o navodnoj upotrebi Pegasusa protiv novinara, aktivista i javnih dužnosnika. Izravni počinitelji nisu identificirani, no NSO Group kontinuirano tvrdi da se Pegasus prodaje isključivo državnim tijelima za provođenje zakona i obavještajnim službama suverenih država.
Indijska vlada odbacuje te optužbe. Ministar informacijskih tehnologija Ashwini Vaishnaw ranije je izjavio da takav nadzor nije moguć prema indijskim zakonima, a vlada je odbila dostaviti detaljno očitovanje Vrhovnom sudu pozivajući se na nacionalnu sigurnost.
Slučaj Pegasus uklapa se u širu raspravu o stanju demokracije u Indiji jer kritičari upozoravaju na učestala gašenja interneta, cenzuru online sadržaja, pravni pritisak na novinare i aktiviste te organizirane kampanje uznemiravanja kritičara vlasti na društvenim mrežama.
Tu je i Appleova objava iz 2023. godine, kada je najmanje 20 indijskih oporbenih političara i novinara primilo upozorenje da su možda bili meta napada hakera za koje se sumnja da djeluju uz potporu države. Vlada je odbacila povezanost s tim incidentima, ali je pokrenula istragu.
Globalni trend slabljenja internetskih sloboda
Izrael i Indija nisu izolirani slučajevi. Stručnjaci navode da su države poput Mađarske, Turske i Meksika također eksperimentirale korištenjem špijunskog softvera i agresivnim metodama kontrole interneta.
Prema podacima organizacija koje prate stanje digitalnih prava, globalne internetske slobode pale su 2024. četrnaestu godinu zaredom, a među glavnim uzrocima toga navode se cenzura, nadzor, dezinformacije, ograničavanje pristupa platformama i kontrola pristupa internetu.
Vlade različitih političkih sustava sve češće blokiraju digitalne platforme, proširuju mogućnosti nadzora te koriste mreže botova i trolova za oblikovanje javnog mnijenja.
Rusija je, primjerice, poznata po koordiniranim mrežama internetskih trolova koje utječu na političke rasprave u zemlji i inozemstvu, a u Turskoj su mreže tzv. AKtroll računa više puta optuživane za promoviranje službenih narativa i kampanjama usmjerenima protiv oporbenih političara, novinara i aktivista.
Slobode ne nestaju preko noći
Stručnjaci upozoravaju da digitalni autoritarizam rijetko dolazi naglo, već se postupno razvija normalizacijom mjera koje se predstavljaju kao nužne za sigurnost, borbu protiv kriminala ili zaštitu javnog reda.
Špijunski softver opravdava se nacionalnom sigurnošću, internetska ograničenja privremenim mjerama, a cenzura zaštitom društva od štetnog sadržaja. No kada se takve mjere zbroje, upozoravaju analitičari, rezultat može biti postupno slabljenje demokratskih institucija i građanskih sloboda.
Zbog toga pozivaju demokratske države da uvedu strožu kontrolu izvoza špijunskih tehnologija, osiguraju veću transparentnost u korištenju nadzornih alata te uspostave neovisni nadzor nad državnim ovlastima praćenja komunikacija.
Jednako važnom smatra se zaštita novinara, aktivista i oporbenih skupina da bi mogli djelovati bez straha od digitalnog nadzora i političkih pritisaka.