Matematičar je, čini se, razotkrio ono što bi moglo biti jedan od najdugovječnijih mitova u povijesti nakon proučavanja optičkih varki i Partenona, slavnog grčkog hrama koji se uzdiže iznad Atene.

Znanstvenici se već više od 2000 godina dive toj građevini na brdu Akropola i hvale njezine arhitekte zbog njihove vješte primjene geometrije. Smatralo se kako su njezine suptilne zakrivljenosti tu kako bi ispravile optičke varke koje bi inače narušile čiste linije Partenona.

No, nakon detaljnog istraživanja i opsežnog matematičkog modeliranja, profesor Alain Goriely sa Sveučilišta u Oxfordu (Velika Britanija) došao je do neugodnog zaključka.

Optičke varke koje bi te zakrivljenosti trebale ispraviti ili su besmislene ili praktički neprimjetne. Ukratko, same te varke zapravo su - varka.

U svojoj studiji Goriely prati podrijetlo tog mita sve do rimskog arhitekta i inženjera Vitruvija iz 1. stoljeća, koji je o Partenonu pisao 400 godina nakon njegove izgradnje.

Njegovi su zapisi dospjeli u arhitektonske knjige i postali prihvaćena činjenica. Čak i današnji roboti za brbljanje temeljeni na umjetnoj inteligencijii dalje ponavljaju tu priču.

Nema dokaza za optičke varke

Jedna od čestih tvrdnji koju britanski matematičar osporava odnosi se na podnožje Partenona, odnosno stilobat. Mjerenja pokazuju kako stranice podnožja nisu vodoravne, već tvore blagi luk koji se u sredini uzdiže za šest centimetara.

Prema Vitruviju, to ispravlja optičku varku zbog koje bi podnožje izgledalo kao da se u sredini uvija prema dolje. Taj se efekt uvijanja pripisivao dvama optičkim fenomenima. Prvi tvrdi kako duge vodoravne linije djeluju kao da se u sredini spuštaju, no Goriely za to nije pronašao nikakve dokaze.

Drugi sugerira kako tu varku stvaraju mramorni stupovi Partenona. To se temelji na Heringovoj iluziji, kod koje paralelne linije na dvodimenzionalnoj podlozi mogu izgledati zakrivljeno ako ih sijeku druge linije.

Međutim, Heringova je iluzija najizraženija kada se linije sijeku pod oštrim kutovima. Stupovi Partenona previše su okomiti kako bi izazvali takvu iluziju, a ne postoje ni dokazi kako ona uopće funkcionira u trodimenzionalnom prostoru, istaknuo je Goriely.

Prema drugoj tvrdnji, ispupčenja na stupovima Partenona - zakrivljenost poznata kao entaza - ispravljaju optičku varku zbog koje bi stupovi u sredini djelovali pretjerano tanko.

Goriely, međutim, nije pronašao dokaze koji bi potvrdili postojanje takve varke. Štoviše, ispupčenje stupova na Partenonu iznosi svega 18 milimetara, što je jedva primjetno s uobičajenih udaljenosti s kojih se građevina promatra. Goriely sumnja kako su arhitekti Partenona imali drukčije razloge za primjenu tih arhitektonskih rješenja.

Zakrivljenost baze možda je sprječavala nakupljanje kišnice, a zakrivljeni stupovi drevnim su Grcima vjerojatno djelovali prirodnije i vizualno privlačnije. Studija je objavljena u časopisu Royal Society Open Science.

Nije jasno zašto se taj mit održao tako dugo. Goriely smatra kako je dijelom za to zaslužna predodžba o antičkoj Grčkoj kao iznimno mudroj i genijalnoj civilizaciji, piše Guardian.