Nedavni upadi dronova duž istočnog krila NATO-a dodatno su potaknuli Estoniju, Latviju i Litvu na jačanje sustava protuzračne obrane. Međutim stručnjaci upozoravaju da se baltičke države, kao i ostatak Europe, suočavaju s ozbiljnim preprekama – nedostatkom ključne opreme, dugim rokovima isporuke i manjkom stručnog kadra
'Industrijski kapaciteti danas su glavni ograničavajući faktor', rekao je za Euronews Tomas Jermalavičius, voditelj studija u estonskom Međunarodnom centru za obranu i sigurnost (ICDS).
Kako europske zemlje ulažu u sustave protuzračne i proturaketne obrane, sve se natječu za iste radare, sustave elektroničkog ratovanja te tehnologije za otkrivanje i neutralizaciju dronova. Posljedica su sve dulji rokovi isporuke, rast cijena i višegodišnja čekanja na opremu.
Dronove je teže uočiti nego zrakoplove
Za učinkovito djelovanje protiv dronova vojske trebaju čitav niz međusobno povezanih sustava – od senzora za otkrivanje prijetnji i radara za praćenje do sustava za njihovo rušenje te zapovjedne infrastrukture koja operaterima omogućuje potpunu sliku situacije u zraku.
'Ako postoji nedostatak ili praznina u bilo kojem od tih elemenata, odgovor na prijetnju postaje znatno teži', upozorava Federico Borsari, analitičar Centra za analizu europske politike (CEPA), dodajući da je najveći izazov za baltičke zemlje i dalje samo otkrivanje dronova.
Za razliku od zrakoplova ili krstarećih projektila, oni su često izrađeni od materijala koje je teže uočiti radarom. Uz to, 'lete nisko i sporo i često ih je teško razlikovati od ptica', kako kaže Jermalavičius.
Zato vojske ponekad moraju podizati borbene zrakoplove da bi iz zraka identificirale prijetnju i procijenile treba li je oboriti, no takav pristup iznimno je skup.
Radari kratkog dometa kao prioritet
Stručnjaci smatraju da bi baltičke države trebale više ulagati u kratkodometne radarske sustave. 'Što je radar kraćeg dometa, to je slika preciznija i lakše je identificirati s čime imamo posla', objašnjava Jermalavičius.
Takvi bi se sustavi mogli integrirati u postojeću mrežu nadzora zračnog prostora koju koristi Baltička zračna policija, a ta mreža uključuje radare za rano upozoravanje i nadzor zračnog prostora u sve tri zemlje te služi za otkrivanje zrakoplova, projektila i dronova.
No ni radari kratkog dometa nisu univerzalno rješenje. 'Ne postoji država koja može osigurati stopostotnu zaštitu svih potencijalnih ciljeva, na svim lokacijama i protiv svih vrsta prijetnji. Uvijek će postojati dron koji će uspjeti proći', upozorava Jermalavičius. Dodaje da zemlje poput Estonije, Latvije, Litve i Poljske dobro razumiju potrebu za takvim ulaganjima, ali izgradnja učinkovitog obrambenog sustava ne može se ostvariti preko noći.
Borsari smatra da bi baltičke zemlje trebale razmišljati i o novim tehnologijama poput visokoenergetskih lasera te da bi oni u budućnosti mogli ponuditi relativno jeftino i učinkovito rješenje za obranu od dronova, a jedan od najvećih problema pritom predstavlja ograničena proizvodnja obrambene opreme. Prema procjenama stručnjaka, za proizvodnju i isporuku jednog radarskog sustava ponekad je potrebno i do dvije godine.
'Europa je već dugo suočena s kroničnim nedostatkom kapaciteta protuzračne obrane. Svi traže istu opremu, obraćaju se istim proizvođačima i dobavljačima, pa nastaje vrlo tijesna utrka za dostupne sustave', kaže Jermalavičius. Osim radara, nedostaju drugi ključni elementi, poput akustičnih senzora, elektrooptičkih sustava i infracrvenih senzora potrebnih za učinkovito otkrivanje dronova.
Nedostaje i ljudi
Problem nije samo tehnologija.
I Jermalavičius i Borsari upozoravaju na ozbiljan manjak stručnjaka koji znaju upravljati sve složenijim obrambenim sustavima. 'Male smo zemlje s vrlo konkurentnim tržištem rada, a riječ je o izrazito tehničkim zanimanjima i dostupnost kvalificiranog osoblja predstavlja još jedno veliko ograničenje', rekao je Jermalavičius.
Unatoč izazovima, baltičke države već imaju važnu prednost: visoko integriran sustav nadzora zračnog prostora pod nazivom Boltnet. On omogućuje dijeljenje podataka o prijetnjama između Estonije, Latvije i Litve, kao i povezivanje s integriranim NATO-ovim sustavima protuzračne i proturaketne obrane.
Ako estonski radar otkrije prijetnju, informacije se automatski prosljeđuju operaterima u Latviji i Litvi te NATO-ovim zapovjednim centrima radi koordiniranog odgovora.
Međutim stručnjaci smatraju da ni taj sustav nije konačno rješenje jer da bi obrana od dronova bila učinkovitija, potrebno je dodatno povezati različite vojne i sigurnosne strukture na terenu, uključujući Baltičku zračnu policiju i teritorijalne obrambene snage.
Europa ulaže milijarde eura u obranu, a baltičke zemlje nalaze se na prvoj crti nove utrke u naoružanju. No stručnjaci upozoravaju da novac sam po sebi neće biti dovoljan jer bez proizvodnih kapaciteta, moderne opreme i kvalificiranih ljudi, zatvaranje obrambenih praznina moglo bi potrajati godinama.