U petak, 7. rujna, obilježit će se punih deset godina otkako je preminuo hrvatski kralj funka Dino Dvornik. Povodom godišnjice na svom je Instagramu emotivnu objavu stavila i njegova supruga Danijela Dvornik
Kada se 7. rujna 2008. godine proširila vijest kako je u 44. godini života preminuo hrvatski kralj funka - Dino Dvornik - javnost je ostala u šoku. Nitko nije mogao vjerovati da legendarnog pjevača više nema, a najteže je zasigurno bilo njegovoj obitelji - supruzi Danijeli i kćerki Elli.
Povodom desete godišnjice njegove smrti, Danijela Dvornik je na svom Instagram profilu objavila crno-bijelu fotografiju na kojoj su ona i Dino u mladim danima, i napisala podužu, emotivnu priču, koju prenosimo u cijelosti:
'10 godina, ne znam je li brzo ili sporo prošlo. U stvari znam, prvih 5 godina je sporo prolazilo, činilo se dugo a onda su se emocije ipak stabilizirale kao ustalom i život. Nemam pojma šta bi bilo kad bi bilo, iako sebe koji put uhvatim razmišljajući o tome. Pokušavam zamisliti Dina 10 godina starijeg sa pokojom sijedom dlakom na glavi koja bi mu dala dodatnog šarma. Ali njegova energija zasigurno bi prekrila godine.
Lipe bi godine imao, tek 54. Tko zna šta bi sve bilo u ovih 10 godina. Danas na tržištu postoje glazbeni instrumenti i ritam mašine koje sada u sebi imaju sve integrirano za jednu ozbiljnu produkciju. Ima gomilu mladih klinaca koji bi mu se stavili na raspolaganje u zamjenu za učenje uz Dina. Uživao bi u tome i bezgraničnim mogućnostima moderne tehnologije.
vezane vijesti
Vjerojatno bi danas radio koncerte u malim količinama ali puno kvalitetnije, po svom guštu, jer dođeš u godine kada ti se ne da raditi kompromise, kada usporiš ritam i radiš da ugodiš sebi. Vjerojatno bi radio glazbu kakvu je oduvijek želio bez udovoljavanja širokoj masi, za svoj gušt. Bio bi vjerojatno prisutan na svim društvenim mrežama jer bi napokon mogao reći što god poželi.
Možda bi unovčio svoje igranje igricama, imao svoj YouTube kanal i gomilu followera. Možda bi, da je samo malo pričekao, ostvario još neke svoje snove. A možda bi sve to bilo jednostavno previše za njega, previše svega, a najmanje onog jednostavnog života, analognog snimanja na samo 16 kanala, neiscrpne ideje, lakoće življenja i stvaranja, gdje sve što se dogodi bude pozlaćeno, a da toga nisi ni svjestan.
Jer mladost je takva, luda i poletna, starost je izbirljiva, a kičma opterećena. Nije volio starost i nije htio usporiti ritam. Njegova zadnja slika u mom pamćenju je slika još uvijek mladog Dina, vječnog zajebanta sa toplim dječačkim očima. Nedostaješ.'
