Zaboravljanje sitnica s godinama je uobičajeno i najčešće bezazleno, no stručnjaci upozoravaju da postoji jasna razlika između normalnih promjena povezanih sa starenjem i demencije. Riječ je o skupini neuroloških bolesti koje, osim pamćenja i razmišljanja, mogu zahvatiti i tijelo - često kroz fizičke simptome koji se u početku lako zanemaruju.

Prema procjenama, demencija danas pogađa milijune ljudi diljem svijeta, a broj oboljelih i dalje raste. Iako se najčešće povezuje s kognitivnim poteškoćama, liječnici ističu da bolest može imati i niz tjelesnih znakova koji se pojavljuju postupno.

Poteškoće s hodanjem i ravnotežom

Problemi s ravnotežom, nesiguran hod i učestali padovi mogu biti jedan od ranijih fizičkih znakova demencije. Hodanje je složen proces koji zahtijeva istovremenu obradu više informacija u mozgu, a kada ta sposobnost oslabi, kretanje postaje otežano.

Promjene u držanju i sitni koraci

Kod nekih oblika demencije, osobito onih povezanih s Parkinsonovom bolešću, može se primijetiti pogrbljeno držanje, sporiji hod i povlačenje stopala po podu. Iako se često pripisuju dobi ili bolovima u zglobovima, ponavljanje takvih promjena razlog je za dodatnu pažnju.

Slabljenje osjeta mirisa i okusa

Neobjašnjiv gubitak ili promjena osjeta mirisa i okusa također može biti povezana s određenim vrstama demencije. Ponekad to prije primijete članovi obitelji nego sama osoba, primjerice kada ne osjeti miris zagorjele hrane.

Problemi s gutanjem

Kako bolest napreduje, kod nekih osoba dolazi do poteškoća s gutanjem hrane i tekućine. To može dovesti do učestalih gušenja i povećanog rizika od infekcija pluća, osobito u kasnijim fazama bolesti.

Problemi s kontrolom mokraćnog mjehura

Inkontinencija se također može pojaviti kao posljedica oštećenja živčanih putova koji sudjeluju u kontroli mokrenja. Slične promjene mogu uključivati i novu, neobjašnjivu zatvor ili druge probavne smetnje.

Poremećaji spavanja

Promjene u obrascima spavanja, poput nemira, govora, vikanja ili naglih pokreta tijekom sna, mogu prethoditi dijagnozi demencije godinama. Takvi simptomi često ostaju neprepoznati, osobito ako osoba živi sama.

Liječnici naglašavaju da rani simptomi ne znače nužno demenciju, ali su jasan signal za razgovor s liječnikom. Rana dijagnoza može pomoći u boljoj kontroli bolesti, planiranju buduće skrbi i očuvanju kvalitete života.

Iako trenutačno ne postoji lijek, sve je više terapija i strategija koje mogu usporiti napredovanje bolesti. Stručnjaci pritom ističu važnost zdravog načina života: uravnotežene prehrane, redovite tjelesne aktivnosti, društvenih kontakata i kontrole kroničnih bolesti, kao ključnih čimbenika u smanjenju rizika od demencije