Gotovo dva desetljeća Diane Keaton bila je članica upravnog odbora L.A. Conservancyja te je pridonijela brojnim kampanjama za spašavanje povijesno i kulturno značajnih domova i građevina.

‘Što sam je više upoznavala, to sam više shvaćala odakle dolazi ta strast’, rekla je Linda Dishman, bivša predsjednica te neprofitne organizacije koja je otišla u mirovinu 2023. nakon 31 godinu rada u organizaciji.

‘Mnogo toga potječe iz njezine obitelji i odrastanja u Los Angelesu. Imala je duboku povezanost s pričama i mjestima koja čine L.A. onakvim kakav jest. Imala je iskrenu strast prema očuvanju povijesti, ne samo zbog građevina ili kulturnih krajolika, već zbog toga što oni znače ljudima i što bi mogli značiti u budućnosti. Razumjela je koliko je važno da to činimo za buduće generacije', istaknula je.

Keaton se u sve uključila zbog interesa za povijesne kuće — jedna od njih, koju je i sama posjedovala, bila je djelo slavnog arhitekta Lloyda Wrighta. Suradnja s organizacijom započela je kada ju je zaintrigirala španjolska kuća u vlasništvu jednog člana upravnog odbora Conservancyja — no ubrzo se duboko angažirala, govorila na njihovim dobrotvornim događajima i potom se pridružila odboru.

Kupovala povijesne kuće i obnavljala ih

‘Bila je jednostavno šarmantna i bilo je divno biti u njezinu društvu, jer smo dijelile strast prema povijesnim mjestima’, rekla je Dishman. ‘Kuće su bile njezina prva ljubav, kupovala je povijesne kuće i obnavljala ih, poput one Lloyda Wrighta. No vrlo joj je stalo bilo i do čitavog arhitektonskog krajolika, pa je borba u kojoj je najviše sudjelovala — jer je trajala tako dugo — bila ona za hotel Ambassador.’

Hotel Ambassador, koji je 1921. dizajnirao arhitekt Myron Hunt, otvorio se dok je taj dio Mid-Wilshirea još bio rub grada i ubrzo postao glamurozno okupljalište bogatih i slavnih. Kasnije je arhitekt Paul Williams dodao vlastiti pečat, uključujući i poznatu kavanu, a noćni klub Cocoanut Grove stavio ga je na kartu najistaknutijih mjesta grada. Hotel su posjetili svi američki predsjednici od Hoovera do Nixona — no upravo je u njemu 1968. ubijen Robert F. Kennedy. Nakon toga hotel je počeo propadati i konačno je zatvoren 1989. godine. Potom je služio kao lokacija za snimanja filmova i serija; 2001. prostor je kupio školski okrug LA Unified, a nakon dugotrajne borbe s Conservancyjem, koji je želio da se postojeća struktura prenamijeni u školu, hotel je smio biti srušen 2005. godine. (Na tom mjestu sada se nalazi kompleks Robert F. Kennedy Community Schools.)

‘Ambassador je pričao toliko priča o povijesti Hollywooda u Los Angelesu da je bila iznimno strastvena u vezi s njim’, rekla je Dishman. ‘Nije je zanimalo samo što je bio, već što je mogao postati — jer je to bio važan dio rada Conservancyja. Pokušavali smo uvjeriti školski distrikt da bi zgrada mogla postati sjajan obrazovni prostor. Vjerovala je da bi to bilo idealno rješenje.’

Na komemoraciji 2006. Keaton je izrazila razočaranje: ‘Željela sam se pridružiti svima iz Conservancyja i izraziti svoje iskreno žaljenje što je naš trud da spasimo hotel Ambassador propao zbog zbunjene javnosti koja nije mogla učiniti ništa osim slegnuti ramenima u ravnodušnosti’, rekla je.

Uvijek spremna ići korak dalje

U Conservancyju je Keaton nastavila predano raditi: Dishman je istaknula da je slavna glumica uvijek dopuštala da organizacija koristi njezino ime kako bi otvorila vrata. ‘Ovo je LA, i ponekad je teško dogovoriti sastanak s izabranim dužnosnikom, ali kad bih rekla da umjesto sebe zovem u ime Diane Keaton, svi bi pristali. Čak i ako se nisu slagali s nama. Svatko je želio upoznati Diane, i iako na kraju sastanka možda ne bi promijenili mišljenje, otvarala je vrata. Možda to nije spasilo Ambassador, ali nadam se da je promijenilo njihov pogled na očuvanje u drugim slučajevima. Bila je vrlo otvorena i govorila mi je: ‘koristi moje ime. Ako želiš sastanak, nazovi, ja ću doći.’ Bila je spremna ići korak dalje i ne raditi samo ono lako.’

‘Znala je kako govoriti ljudima o očuvanju’, dodala je Dishman. ‘Nije bila nadmena. Govorila je izravno, s toliko strasti da su svi htjeli ići s njom tim putem.’

Između ostalog, Keaton je slavila i obnovu slavne kuće Ennis arhitekta Franka Lloyda Wrighta, koju je voljela jer je podsjećala na njezinu Wrightovu kuću.

‘Uvijek je dolazila na naše dobrotvorne događaje’, rekla je Dishman. ‘Obožavala je priče sa sretnim ishodom, poput one kada je zgradi prijetilo rušenje, a ipak je spašena. Voljela je i dodjelu nagrada za očuvanje. Sudjelovala je i u National Trust for Historic Preservation, gdje je tri godine bila članica odbora. Vidjeti, primjerice, na aerodromu u New Orleansu, kako ljudi reagiraju na nju, bio je dokaz o tome tko je bila i koliko su je ljudi voljeli.’

'Kad srušimo zgradu, brišemo lekciju za budućnost'

Nekoliko godina nakon komemoracije hotela Ambassador, Keaton je o toj borbi — i lekcijama koje je iz nje izvukla — pisala u komentaru za Los Angeles Times: ‘Postupali smo s povijesnim zgradama kao nekada s plastičnim vrećicama — nismo ih ponovno koristili, a kada smo završili s njima, bacili smo ih. To mora prestati. Očuvanje mora stajati uz bok zaštiti okoliša kao ravnopravna snaga u borbi za održivost. Više starih i povijesnih zgrada mora biti zaštićeno od rušenja, ne samo zato što to utječe na naše džepove, već i zato što ugrožava okoliš. Naš besplatni prijevoz na račun planeta je završio… Kad srušimo zgradu, brišemo lekciju za budućnost. Ako to shvatimo tako, počet ćemo razumijevati emocionalni učinak rasipanja energije i resursa koji su uopće bili potrebni da se izgradi.’