Europski obalni krajolik mogao bi se potpuno promijeniti za manje od 100 godina. Razine mora rastu sve bržim tempom, upozorila je Europska agencija za okoliš (EEA) u jednom od najnovijih izvješća. Agencija navodi da su između 2006. i 2018. godine razine mora rasle po 3,7 milimetara godišnje, što je više nego dvostruko brže nego tijekom 20. stoljeća. Ako emisije ostanu visoke, razine mora mogle bi do 2100. godine doseći između 0,63 i 1,02 metra.

Među plažama koje su najviše ugrožene erozijom i porastom razine mora nalazi se i jedna od najljepših hrvatskih plaža – dubrovačka Pasjača.

Dubrovačka plaža Pasjača – biser koji bi mogao nestati do 2100. godine

Ljubitelji plaža u blizini Dubrovnika teško mogu pronaći ljepše mjesto od plaže Pasjača. Proglašena 39. najboljom plažom svijeta prije dvije godine, Pasjača je idilična, skrivena plaža zlatnog pijeska smještena između impozantnih litica i kristalno čistog mora. Međutim, njezina relativno mala veličina, naime, plaža je duga samo 80 metara, povećava rizik da u sljedećih 100 godina bude potpuno izbrisana, s predviđenim gubitkom obale od 31 metar.

Pasjača je prava skriveni biser dubrovačke rivijere. Pristup ovoj plaži avantura je sama po sebi – posjetitelji moraju sići niz strme stube uklesane u stijenu, što samo pojačava osjećaj ekskluzivnosti i netaknutosti ovog mjesta. Plažu okružuju visoke okomite stijene koje je štite od vjetra i pružaju dramatičnu kulisu za kupanje u tirkiznom moru.

Unatoč maloj veličini, Pasjača je postala jedno od najpoželjnijih odredišta za fotografe i avanturiste koji traže autentično mediteransko iskustvo daleko od gradske vreve. Njezina udaljenost od glavnih turističkih ruta čuva je od prevelike gužve, ali klimatske promjene i podizanje razine mora predstavljaju ozbiljnu prijetnju njezinu opstanku.

Ostale ugrožene europske plaže:

Sveti Stefan, Crna Gora. Ovo ikonično luksuzno odmaralište na malom otočiću povezanom s kopnom uskim nasipom moglo bi do kraja stoljeća izgubiti više od 200 metara obale, što ga čini najugroženijim mjestom među vrhunski ocijenjenim plažama.

Porto Giunco, Sardinija, Italija. Ova 'tropska plaža usred Mediterana' s plitkim i pješčanim morskim dnom idealnim za obitelji s djecom mogla bi izgubiti do 107 metara obalne crte.

Praia de Benagil, Portugal. Područje poznato po ikoničnim špiljama, koje je već pogođeno prekomjernim turizmom, moglo bi pretrpjeti eroziju obale od gotovo 70 metara.

Værøy, Lofotski otoci, Norveška. Ovaj začarani otok, dom jedne od najudaljenijih norveških zajednica i raj za planinare, mogao bi pretrpjeti smanjenje obale od 58 metara.

Keem Bay, Irska. Ova 'jedna od najslavnijih, skrivenih plaža Irske' prema Lonely Planetu, nekadašnje mjesto ribolova morskih pasa, mogla bi do 2100. godine izgubiti 40 metara.

Reynisfjara, Island. Poznata kao jedno od najopasnijih islandskih odredišta s valovima visokim do 40 metara, ova vulkanska plaža crnog pijeska mogla bi izgubiti više od 35 metara.

Plage des Marinières, Francuska rivijera. Ova lijepa i uska plaža duga 700 metara uz ikoničnu željezničku prugu duž Côte d'Azura mogla bi do 2100. godine doživjeti eroziju od gotovo 35 metara.

Kynance Cove, Cornwall, Velika Britanija. Poznata po neobičnim zelenim stijenama i bijelom pijesku, ova plaža koja pri oseci otkriva niz uvala i povezanih špilja mogla bi izgubiti 30 metara obale.

Anse de l'Argent Faux, Antibes, Francuska. Također poznata kao 'Zaljev milijardera', ova 'divlja' plaža koja je čudesno očuvana unatoč značajnoj turističkoj prisutnosti mogla bi izgubiti 28,38 metara.

Je li porast razine mora neizbježan?

Kratak odgovor glasi 'da', prema Giorgiju Budillonu, profesoru oceanografije i atmosferske fizike na Sveučilištu Parthenope u Napulju. 'Moramo biti realni. Ne možemo potpuno zaustaviti porast razine mora jer ga djelomično pokreće 'inercija' klime, otapanje polarnih ledenih kapa i toplinska ekspanzija samog oceana', rekao je. 'Upozorenja o plažama koje bi mogle nestati nisu zastrašivanje, već trijezni uvid u ono što bi uskoro moglo postati stvarnost bez odlučnih mjera.'

Kako ublažiti i smanjiti rizike za obalne zajednice?

Smanjenje emisija stakleničkih plinova, postupno napuštanje fosilnih goriva i očuvanje prašuma – prirodnih apsorbenata CO₂ našeg planeta – možda neće biti dovoljno, smatra Budillon. 'Potrebno je prebaciti se s mentaliteta 'popraviti nakon' na 'spriječiti prije'. Početi se prilagođavati danas košta puno manje nego sutra obnavljati ono što ćemo izgubiti', zaključio je profesor Budillon.