'Lovac nije mrzio vuka. Vuk nije mrzio ovce. Ali nasilje među njima činilo se neizbježnim. Možda, pomislio sam, to je način na koji svijet funkcionira. Lovit će te i ubiti samo zato što si ono što jesi.' Do ovog je zaključka došao lik koji već više od dvjesto godina intrigira čitalačku maštu, a gotovo puno stoljeće i maštu filmske publike. To je Čudovište ili Stvorenje doktora Frankensteina, koje je u svom klasičnom romanu iz 1818. opisala engleska spisateljica Mary Shelley (1797.-1851.), a ove je godine zaživjelo i u fantastičnom akcijskom spektaklu 'Frankenstein' meksičkog oskarovca, redatelja i scenarista Guillerma del Tora.

Proslavljena je autorica imala samo osamnaest godina kada je započela raditi na svom romanu i tek dvadeset kada ga je objavila, isprva anonimno, a od njegova drugog izdanja i potpisano. Jedan od najpoznatijih gotičkih romana koji je kao književni podžanr bio posebice čitan u Engleskoj na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, istaknuvši se spojem mistike, fantastike i arhetipske borbe dobra protiv zla, 'Frankenstein ili moderni Prometej' priča je o genijalnom znanstveniku Victoru Frankensteinu koji uspije oživjeti mrtvo tijelo stvorivši čudovište ili čudesno stvorenje, ovisno o kutu gledanja.

Stogodišnja čudovišta iznova oživljavaju

Iako je američki sineast Joseph W. Smiley još 1915. godine prvi režirao dugometražni igrani film prema romanu Mary Shelley naslovljen 'Life Without Soul' (prvim se pak filmom na ovu temu smatra kratkometražni rad iz 1910.), njegovo je ostvarenje nestalo te je i dandanas inicijalno filmsko djelo nadahnuto predmetnim romanom 'Frankenstein' iz 1931. godine u režiji Engleza holivudske karijere Jamesa Whalea. U njemu je središnje čudovište odglumio nezaboravni Boris Karloff, čiji je izgled postalo trajnim simbolom lika te prvom vizualnom asocijacijom na ovu literarnu i filmsku priču.

Sličan status ima i Zla Vještica od Zapada, koju je u filmu 'Čarobnjak iz Oza' iz 1939. godine redatelja Victora Fleminga odglumila Margaret Hamilton. Film je, kao što je poznato, ekranizacija istoimenog romana iz 1900. godine američkog pisca L. Franka Bauma. Kao i Whaleov rad, i Flemingovo je djelo odavno postalo klasikom te nadahnućem za mnogobrojne (re)interpretacije. Među njima treba izdvojiti roman 'Wicked: The Life and Times of the Wicked Witch of the West' iz 1995. godine američkog književnika Gregoryja Maguirea. U njemu je izvorna bajka o djevojčici Dorothy Gale, koju tornado iz rodnog Kanzasa odnese u fantastičnu zemlju Oz, dobila konotativni prolog u čijem je središtu kasnija Zla Vještica od Zapada, nimalo nalik prvotnom liku.

Megahit koji ruši sve pred sobom

Temeljem romana nastao je 2003. godine jedan od najgledanijih brodvejskih kazališnih mjuzikala, čiji je skladatelj i tekstopisac Stephen Schwartz, a autorica libreta Winnie Holzman. On je poslužio za realizaciju dvodijelnog filmskog projekta 'Zlica i Zlica: Zauvijek' u režiji Jon M. Chua. Prvi je film premijerno prikazan prošle godine, a nedavno i njegov nastavak s istim ciljem: privući što brojniju publiku i izvorne bajke i njezine suvremene dekonstrukcije te nametnuti se kao jedan od filmskih naslova godine uoči sezone dodjela nagrada.

To je prvoj 'Zlici' i uspjelo te se uvrstila među pet najgledanijih naslova u kinima u svijetu s premijerom u 2024. godini, zavrijedivši pritom deset nominacija za Oscara, od kojih je potvrdila one za najbolju scenografiju i kostimografiju. Prošlogodišnji je film uistinu vizualno raskošno ostvarenje pedantno građene priče o dvije učenice na Sveučilištu Shiz, povučenoj Elphabi Thropp zelene boje kože i – plavokosoj Galindi. Potonja se s neobičnom cimericom prvo sukobi, a zatim s njom sprijatelji razotkrivši pravo lice Čarobnjaka iz Oza, besprizornog manipulatora i varalice te začetnika pretvaranja zemlje u mjesto brutalne diskriminacije životinja te svih mu nesklonih bića. Kada magijom obdarena Elphaba shvati o čemu je riječ, postane odmetnicom, a Galinda, koja se u međuvremenu preimenovala u Glindu, odluči joj kriomice pomoći.

Novo čitanje 'Čarobnjaka iz Oza'

Od tog trenutka počinje radnja u 'Zlici: Zauvijek', koja, malo-pomalo, integrira sve elemente zapleta i likove iz početnog 'Čarobnjaka iz Oza', dajući svakom od njih novo viđenje i tumačenje. U filmu Elphaba, koju vladari Oza, Čarobnjak i dekanica Sveučilišta Madame Morrible, proglase Zlom Vješticom od Zapada, čini sve ne bi li stanovnike uvjerila da im pravo zlo čini prijetvorna strahovlada. Glinda, koja je i dalje miljenica Oza, na strani je svoje najbolje prijateljice u izgnanstvu, ali će sve zakomplicirati propast njezina vjenčanja s Fiyerom Tigelaarom, zapovjednikom Olujne garde koji je zapravo zaljubljen u – Elphabu. Ljubomora će učiniti svoje te će se dvije prijateljice uskoro naći oči u oči kada Madame Morrible čarolijom iz Kanzasa dovede Dorothy, čija će kuća pasti na Elphabinu otuđenu sestru Nessaroseu, sada guvernericu Zemlje Žvakača…

I dok je prva 'Zlica' bila usredotočena na sveučilišne dane dviju središnjih junakinja te subverzivno povezivanje lažnog svijeta sjaja i prave prirode de facto fašističkog režima koji zlim proglašava borkinju za ravnopravnost, 'Zlica: Zauvijek' pokušava u što manje vremena spojiti što više poznatih dijelova priče s njihovim novim dimenzijama.

U tom smislu drugi film djeluje dinamičnije, ali je u konačnici više pažnje posvećeno unaprijed zadanom obrascu nego razvoju likova i njihovih odnosa. Gdjegdje ti odnosi djeluju proizvoljno i bez čvršće motivacije, samo da bi se u zadanom konceptu zaokružila planirana objašnjenja. Primjerice, zašto su se udaljile Elphaba i njezina sestra, kako je Limeni Čovjek ostao bez srca, a kako Lav bez hrabrosti te tko se zapravo krije iza fizionomije lika Strašila.

Unatoč tomu, 'Zlica: Zauvijek' spektakularno zaokružuje ekranizaciju romana Gregoryja Maguirea, a on je u biti klasičnoj bajci podario provokativnu notu s pitanjem što je u životu istinski dobro, a što loše te kakva je uloga u tom definiranju onih koji su u različitim sustavima na vrhu piramide moći. Glumačka postava ostala je ista, s i dalje izvrsnom Cynthijom Erivo kao Elphabom i Arianom Grande-Buterom u ulozi Glinde, dok je ovaj put veći prostor dobio Jonathan Bailey kao Fiyero, britanski glumac upravo proglašen najseksepilnijim muškarcem na svijetu prema izboru magazina People…

Temeljito redizajniran Frankenstein

Možda se na vrhu te ljestvice u nekoj od sljedećih godina nađe Jacob Elordi, njegov australski kolega koji u novom filmskom 'Frankensteinu' tumači Stvorenje, odnosno Čudovište doktora Victora Frankensteina. Redatelj Guillermo del Toro doista je inovirao izvornu priču te kasnije filmske prilagodbe jer u njegovoj viziji Stvorenje nije samo moralno superiorno svom tvorcu i glavnini likova, nego je i fizički privlačno te je u aktualnoj prilagodbi romana Mary Shelley ljepota krajnje relativizirana, baš kao i dobrota u dvodijelnoj 'Zlici'.

Film, nažalost, nije stigao do kinodvorana, pri čemu bi se na velikom ekranu njegova sinergija više nego dojmljivih izražajnih sredstava u potpunosti istaknula, već se prikazuje na servisu za streaming Netflixu. Međutim ni manji ekran ne može prigušiti Del Torov osjećaj za majstorsku inscenaciju priča koje, kao i originalni gotički roman, ujedinjuju stvarni i izmaštani užas te istinsku i pretpostavljenu ljudskost.

Samospoznaja Stvorenja

Nakon uvoda, u kojem na putu prema Sjevernom polu sredinom 19. stoljeća kirurg Victor Frankenstein nalazi spas na danskom brodu dok ga progoni njegovo Stvorenje, slijedi dvodijelna struktura priče, prvi dio iz kuta gledanja vrhunskog liječnika, a drugi iz perspektive njegove čudesne kreacije.

Ostavši zarana bez voljene majke te odrastajući uz distanciranog oca, također liječnika, Victor se kasnije posvetio projektu oživljavanja mrtvih bića. U tome mu pomaže trgovac oružjem Henrich Harlander, čija je nećakinja Elizabeth zaručnica Victorova mlađeg brata te očeva ljubimca Williama. Kada Victor od dijelova mrtvih tijela napokon uspije stvoriti živo biće, shvatit će da je njegovo Stvorenje puno veći čovjek od njega, a samo će Stvorenje krenuti na put spoznaje nakon što ga njegov tvorac pokuša uništiti…

Jacob Elordi mogao bi do Oscara

Dosad najambicioznija i najskuplja ekranizacija romana iz 1818. godine većim je dijelom i sadržajno koherentna, ali su dijelovi u kojima narativni i karakterni primat preuzima Stvorenje znatno čvršći i slojevitiji. Iako je i sam tragičan lik, ovdje je Victor Frankenstein, osobito kako se približava rasplet, sve više jednodimenzionalan, a ni Oscar Isaac kao njegov tumač ne postiže maksimum.

Stoga dominira mladi Elordi u jednoj od ponajboljih interpretacija naslovnog čudovišta, što mu možda donese i nominaciju za Oscara. Pritom je Del Toro njegovo obličje te odnos s Elizabeth ostvario kao svojevrsnu posvetu središnjem romantičnom paru u svom filmu 'Oblik vode'. Iako je klasik iz 1931. godine s pravom na samom vrhu filmskih prilagodbi svevremene priče o licu i naličju ljudskosti, novi 'Frankenstein' tomu daje vlastiti doprinos. Do kraja.