Već dvije godine zaredom u sklopu projekta AJMO, koji provode u Hrvatskoj, organizira se po par desetaka koncerata domaćih izvođača u manjim ili organizacijski zapuštenim sredinama. O ovom vrijednom projektu razgovaramo s njihovim autorima: Davorom Drezgom, Franom Tomašićem, Mirkom Burazerom i Draženom Baljkom iz Ureda za izvoz glazbe
Nekad nam poznat koncept turneje domaćih bendova gotovo više i da ne postoji – ako ćete na nekom udaljenom otoku ili u manjoj sredini poželjeti vidjeti kvalitetne domaće izvođače, bit će to najčešće na glazbenom festivalu, a još češće u ljeto. Kako onda čovjek u Korčuli može vidjeti Pipse, u Slavonskom Brodu Cinkuše, u Sinju Nemeček, a da pritom ljudi iz tih mjesta ne moraju potrošiti pola plaće da bi došli na koncert, bendovi budu pošteno plaćeni, a organizatori zadovoljni?
Ovo pitanje postavila si je – i već treću godinu zaredom dala odgovor – udruga Ured za izvoz glazbe Hrvatska, posljednjih godina dosta aktivna u gurkanju domaće scene unutar i izvan granica zemlje. Inicijativa AJMO!, koju podržava i Ministarstvo kulture i medija, ima cilj osnažiti koncertnu infrastrukturu u manjim gradovima i publici omogućiti vrhunske koncertne doživljaje, posebno u razdoblju u kojem glazbena sezona tradicionalno stagnira.
Deset tisuća eura za 15 organizatora koji biraju bendove
Od 1. listopada 2025. do 1. ožujka 2026. u sklopu dotične inicijative realizirano je čak 65 koncerata, a 15 odabranih organizatora dobilo je po 10.000 eura sufinanciranja za provedbu svojih koncertnih programa. Velik interes zabilježen je i među izvođačima – njih čak 370, u žanrovskom dijapazonu od alternativne i indie scene preko elektronike do jazza i world musica, prijavilo se za sudjelovanje.
I ove godine u sklopu projekta podijelit će se 150 tisuća eura, a Davor Drezga iz Ureda za izvoz glazbe, jedan od čak četvorice sugovornika koji su se ponudili reći nešto o ovom projektu, pojašnjava nam kako stvari funkcioniraju kad je riječ o prijavi.
Kako se prijaviti?
'Bendovi se prijavljuju putem posebnog poziva i ulaze u bazu izvođača, gdje se razvrstavaju u četiri kategorije prema cijeni koju sami odrede. Međutim, oni ne dobivaju direktno financiranje kroz projekt. Njihova vidljivost i prilike dolaze kroz to što ih organizatori biraju za svoje programe. Ključno je da se radi o autorskoj glazbi i izvođačima koji imaju potencijal za daljnji razvoj, uključujući i međunarodni iskorak', kaže Drezga.
'S druge strane, organizatori, dakle udruge, obrti, tvrtke, javne ustanove ili samostalni umjetnici prijavljuju konkretne koncertne programe. U tom procesu biraju izvođače iz baze i predlažu cjeloviti koncept događanja. Bitno je naglasiti da se programi ne mogu odvijati u najvećim gradovima poput Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka, jer je jedan od glavnih ciljeva projekta razvoj koncertne infrastrukture i publike u manjim sredinama', nadovezuje se Mirko Burazer.
'Druga sezona pokazala je da AJMO nije bio jednokratan iskorak, nego projekt koji ima stvarni kapacitet za rast, prilagodbu i dugoročan utjecaj na domaću glazbenu scenu. U odnosu na početnu fazu, sada se puno jasnije vidi kako funkcionira u praksi, kako reagiraju izvođači, organizatori i publika te koliko je važno postojanje ovakvog modela potpore za razvoj koncertne aktivnosti u manjim sredinama', kaže nam Drezga. Na njega se nadovezuje Frane Tomašić te kao ključ uspjeha ističe dobru suradnju svih uključenih u njega.
'Simbolički, potvrđeno je da postoji prostor za drukčije promišljanje glazbene cirkulacije u Hrvatskoj, izvan uobičajenih obrazaca i koncentracije sadržaja u nekoliko urbanih središta. Praktično, projekt je pokazao da se uz dobru koordinaciju, jasnu podršku Ministarstva kulture i medija i kvalitetne partnere mogu ostvariti konkretni, održivi i relevantni rezultati', kaže Tomašić.
Što nas čeka u trećoj sezoni?
Druga sezona projekta tako je značajan napredak u odnosu na prvu, u sklopu koje je organizirano 50 koncerata, što logičnom progresijom navodi na zaključak da bi sljedeća sezona mogla dovesti do još većeg broja koncerata, no ekipa iz Ureda za izvoz glazbe kaže da cilj projekta nije samo nabijati brojke, već i, kako kaže Drezga, 'ambicioznije, promišljenije i s još jasnijim dugoročnijim ciljevima' učvrstiti mrežu suradnje s lokalnim sredinama.
'Treća sezona dolazi u trenutku u kojem već postoji iskustvo, postoje partneri koji razumiju proces i postoje primjeri koji potvrđuju vrijednost uloženog rada. To omogućuje da se dalje ide sigurnije, s više znanja i s većom ambicijom. Treća sezona zato nije samo novo izdanje, nego prilika da se projekt produbi, da se osnaže postojeće suradnje, uključe novi akteri i još jasnije artikulira što AJMO dugoročno donosi glazbenoj zajednici', kaže Dražen Baljak, ujedno predsjednik Hrvatske glazbene unije.
Ima li šanse za izvoz projekta AJMO?
A kako naši sugovornici predstavljaju tijelo koje se dosta smjelo naziva Ured za izvoz glazbe, pitali smo ih i znači li to širenje ambicija i prelazak hrvatskih granica. Izravnog odgovora zasad nema, no Mirko Burazer iz Ureda za izvoz glazbe kaže da ovaj model svakako privlači pozornost izvan zemlje.
'Izvan hrvatskog konteksta projekt je značajan zato što otvara prostor za drukčije čitanje lokalne scene i njezinih potencijala. U međunarodnom okruženju često postoji interes za modele koji nisu isključivo vezani uz velika tržišta, velike budžete i centralizirane sustave, već za pristupe koji pokazuju kako se kvalitetna kulturna dinamika može graditi kroz mrežu manjih aktera, lokalnih inicijativa i dobro osmišljenih partnerstava. AJMO upravo to nudi, primjer kako se kroz koordiniran i smislen model može jačati mobilnost glazbe, razvijati publika i osiguravati prisutnost kvalitetnog programa na širem teritoriju', rekao je.
Nadamo se da ovaj zaključak upućuje na mogućnost da će poneki hrvatski bend u nekom obliku međunarodne razmjene u sklopu ovakvog projekta zasvirati i na nekim meridijanima kojima dosad nije stremio. A možda i sam koncept AJMO! dobije neku izvoznu verziju.