Kad sam nedavno pisala tekst o tome jesu li treperi pojeli pankere i tko danas sjedi na klupici, a koje su ne tako davno bile sinonim za druženje i tulumarenje, javilo mi se nekoliko mladih kazavši da se vremena neminovno mijenjaju te da im se sve manje ide van, posebice zimi. Jasno, centar sada vrvi domaćima i turistima, nekoliko popularnih klubova privlači svoju klijentelu prodajući skupe boce pića, a oni koji su tek stigli u Zagreb, što zbog posla, što zbog studija, pitaju se koja mjesta posjetiti.

Nekoliko koraka od popularnih mainstream mjesta krije se drugačiji underground svijet. Nisu nužno posrijedi skučeni prostori ni velegradsko podzemlje – premda ni to nije isključeno – nego je riječ o ekipi koja se okuplja u potrazi za drugačijim glazbenim izričajima, naprimjer avant folkom ili indie rockom, zvučnim eksperimentima te opuštenim večerima na kojoj se izvodi poetski performans ili se upoznaju perjanice Supervala.

'Govorimo li o glazbenoj sceni, ona je trenutno u Zagrebu izuzetno aktivna, živa i bogata. Imam osjećaj da puno toga propuštam jer ne stignem na sve što me zanima: tu prije svega mislim na koncerte, ali i na izložbe, predstave, suvremeni ples...', govori za tportal muzikologinja Davorka Begović, a koja unazad dvadesetak godina radi u kulturi i umjetnosti, s fokusom na suvremenu eksperimentalnu glazbu.

'Činjenica da i dalje na sceni vrlo aktivno djeluje klub Močvara s bogatim i kvalitetnim koncertnim programom, činjenica da imamo Vintage s kontinuiranim muzičkim programom, koncertne programe Izvorišta i Zvučnog zida, činjenica da i dalje postoje Tvornica kulture, Boogaloo, pa onda i neki novi prostori, kao što je naš KONTEJNER, govori o tome da je scena vrlo živa', sažima. Ističe da se razni glazbeni događaji održavaju u galerijama kao što je to, recimo, Galerija Klet ili pak na Sceni Ribnjak.

Pitanje prostora i financiranja

Kako tvrdi, termini underground i nezavisna scena neprecizni su jer su rastezljivi te je pitanje kako ih definiramo, pri čemu nezavisnost podrazumijeva nezavisnost od mainstreama, ali i od institucionalne kulture.

'Nezavisnima obično zovemo organizacije koje djeluju mimo i onkraj institucija; kazališne kolektive koji ne djeluju unutar gradskih kazališta te muzičke manifestacije koje su isto tako izvan muzičkih struktura i institucionalnih koncertnih dvorana', tumači Begović.

Za raspravu ostaje to znači li nezavisnost automatski i nezavisnost u političkom smislu jer su i oni ovisni o političkim strukturama, odnosno o financijskim sredstvima koja će dobiti ili neće dobiti za svoje programe. Unatoč tome što je teško opstati na nezavisnoj sceni, poglavito zbog pitanja financija i prostora, muzikologinja ocjenjuje da je ona u koraku s europskom scenom, pokazujući kontinuitet i uključenost u razne projekte.

Pitanje prostora uvijek je goruće: Vjesnikov neboder izgorio je, što znači da je udruga KONTEJNER, u kojoj kao voditeljica glazbenog programa djeluje tportalova sugovornica, morala privremeno zatvoriti vrata. Njihov izložbeno-izvedbeni prostor, u kojemu su u najmu unazad dvije godine, nije nastradao, no još ne znaju kad će moći nastaviti s radom.

'Nema razloga da ostanemo zatvoreni do daljnjega. Nadam se da će se ipak stvari pokrenuti i da ćemo nastaviti te da ćemo održati drugi dio sezone u svom prostoru', osvrnula se, rekavši da imaju cjelogodišnji koncertni program te novomedijskih performansa, radionica i promocija knjiga, među kojima je najpoznatiji festival eksperimentalne glazbe Gibanja.

'Ne radimo klasičan klupski program, ni klasičan program neke koncertne dvorane. Bavimo se suvremenim glazbenim i zvukovnim praksama, eksperimentalnim glazbenim tendencijama, prostorno-zvučnim stvaralaštvom, višekanalnim elektroničkim stvaralaštvom, robotičkim instalacijama i koncertima, izgradnjom novih instrumenata te edukacijom...', nabraja Begović.

Neophodno je, kaže, imati prostore umjetničke i društvene slobode s momentom zajedničkog slušanja jer oni osnažuju nezavisnu scenu. Prostori u kojima se 'kuha' nešto zanimljivo, doduše, često se nalaze u skladištima i napuštenim hangarima, legalno ili ilegalno.

Sve kreće od skladišta?

Rijetko tko nije čuo za skladište u Pierrotijevoj ulici, u kojemu dvadesetak godina djeluje Medika, alternativni kulturni centar na čijem je mjestu svojedobno Milan Bandić najavljivao gradnju kongresnog centra i pronalazak alternativnog rješenja za udruge, kulturnjake, ali i skvotere koji ondje borave. Medika ipak i dalje stoji ondje, a gradonačelnik Tomislav Tomašević ranije ove godine kazao je da je Grad vlasnik tog prostora od 2005. godine te da je plan rekonstruirati ga te osigurati djelovanje udrugama.

Kad smo kod skladišta, što biste rekli kada bi vaš susjed ili vaša susjeda skladište u dvorištu obiteljske kuće prenamijenili u prostor druženja? Zamislite da on ili ona entuzijastično i predano organizira svirke alternativnih izvođača za koje dotad niste čuli, ali su vas oduševili. Svatko dovede prijatelja-dva te je skladište odjednom krcato. Nekad se čita, a nekad se igra pikado dok volonteri poslužuju cugu – kako god, nešto drugačije stiglo je u kvart.

Upravo takav program pokrenuo je 2015. godine glazbenik Denis Katanec, znajući koliko je alternativna (underground) scena snažna. Prošli su put od Močvare do Bookse, a onda su se prebacili u malo i skriveno mjesto na Borongaju.

'Doslovce dotjerana rupčaga, buksa sa šankom i improviziranom pozornicom u kojoj su volontirali lokalci. Svejedno, uvijek je bila krcata. Više od pedesetak najaktualnijih alt izvođača nastupilo je u njoj', prisjeća se Katanec. Ideja o programu u Abuksi, kako se prostor zvao, krenula je od plana da se ljudima približi alternativna scena, a oni su naposljetku bili toliko oduševljeni konceptom da su htjeli ponovno čuti neke izvođače.

Među pedesetak njih koji su nastupili na Borongaju našli su se bendovi, kantautori i DJ-evi iz KSET-a, a sve je funkcioniralo na temelju pozivnica. Upad je bio besplatan.

'Moskau, Klinika, Marinada, NLV, Umreti fit, Rusti, kantautori Dimitrije Dimitrijević, I am Soyuz, Duke Bluebeard, Vasko Atanasoski, Santaleza, Sara Renar, Ivana Picek, Ivan Grobenski... ne znam tko sve nije bio', nabraja Katanec, a bend Klinika Denisa Kataneca opisuje skupom srčanih momaka koji daju sebe u pjesme i nastupe svirajući avant-folk i indie-rock.

'Svirkama u Abuksi htjeli smo pokazati da postoji svijet izvan komercijalnih radija i medija, a koji je itekako kvalitetan i kreativan. Neki od posjetitelja prelili su se i u klubove te nastavili pratiti omiljene autore. Bila je to alternativna oaza, bilo je magično dok je trajalo', govori Katanec. Prisjeća se da je i Matija Habijanec organizirao antikoncerte te mu se svidio takav koncept.

'Ne znaš ni gdje, ni tko svira i onda par sati prije koncerta dobiješ poruku. Na kraju završiš na nekom rendom divnom mjestu u gradu poput Cmroka i presretan si', kaže glazbenik.

Čini se da sve počiva od entuzijazma i umreženosti, a intimni formati kulturnih događaja – takozvani tajni partyji - obogaćuju zagrebačku scenu.

U čemu je fora?

'To smo nekoć i mi radili s književnim programom TKO ČITA?. Pod 'mi' mislim: Andrija Škare, Darko Šeparović, a nešto kasnije Vid Barić i ja. Imali bismo čitanja po stanu, a kasnije bi uslijedile akustične svirke: NLV, Sleepyheads, Sara Renar, Denis Katanec... Naši su partyji zaista bili tajni jer je poanta bila da se čita kod nekog u stanu pa domaćica ili domaćin pozovu goste, tako da zaista nitko izvan šačice ljudi za njih nije znao niti je itko pisao o tome', potvrđuje pisac Sven Popović, dobro upoznat sa zagrebačkom alternativnom scenom te dnevnim i noćnim životom metropole. O glazbi i izlascima nerijetko piše, provlačivši ih kao motive.

'Stalno se nešto organizira i stalno se svira. Stvarno ne mogu opet braniti scenu koja je sjajna i koja bukti. Dovoljno se osvrnuti i maknuti desetak metara od Adventa, eto. Samo dosadnim ljudima može biti dosadno, eto kaj velim na to', iskreno će Popović kad mu spomenem predrasude o tome da Zagreb ima sve manje sadržaja. Veli da se mjesta druženja mijenjaju, no da su koncerti opet popularni.

'Sasvim sam okej s tim da starim i da 'mladi' hengaju i briju po drugim mjestima od nas, dapače, to je normalno i to potičem. Primjećujem, doduše, nakon nekoliko godina postcovid kijameta i terora trapa i trap cajki da su koncerti opet izrazito posjećeni, a to je sve zahvaljujući sjajnim mladim i ne tako mladim bendovima kao što su IDEM, Nemeček, Ki Klop, Lika Kolorado, JeboTon ansambl, Tidal Pull, Mašinko... Električne gitare i bendovi su opet in, i to mi se jako sviđa', sažima.

Iako KSET više nije na Martinovki, gdje se često družilo i pilo, Krivi put je vječan, a i Močvara dobiva novi uzlet, dodaje. No i on sam daje doprinos glazbenom i kulturnom životu grada u kojemu je odrastao. Kao što KONTEJNER spaja razne vidove umjetnosti, tako je Popović došao na ideju pokretanja događaja na kojemu se razgovara i svira.

'Cijela spika krenula je u Tres Chicu na Vlaškoj u proljeće 2023. s crnogorskom pjesnikinjom i umjetnicom Barbarom Delać i Sarom Renar. Vodio sam razgovor s njima i zatim su odradile poetski performans. Sve se to svidjelo vlasniku kafića, Matiji Sindičiću, pa smo pokrenuli takav program. Prvo bi se razgovaralo, a onda bi se sviralo', veli Popović. Unazad godinu dana okupljaju se u Buntu u središtu Zagreba, a cilj im je privući mlađe ljude.

'Bitno nam je da mlada ekipa ima sigurno utočište, gdje ih nitko neće patronizirati i gdje će im se pružiti mogućnost za spiku i svirku i, iznimno bitno, umrežavanje s drugim kolegama, što starijim, što mlađim. Volio bih da to bude jedno od okupljališta umjetnika, ma koliko to pretenciozno zvučalo. Da tamo bude brdo otkačene ekipe s ludima idejama i da se zezaju', otkriva. U šali dodaje da odaziv varira od ponude pića do retrogradnog Merkura, no da je zabavno.

Sve je dobro

Kakvi su planovi, pitam ga. 'Planovi? U ovoj ekonomiji? Plan je zezati se', iskreno će pisac.

Kakva je budućnost zagrebačke scene i izlazaka, znatiželjna sam. Popović mi odgovara: 'Dobra. Kaj da ti velim? U Zagrebu se mnogo stvari otvara, mnogo ih se zatvara, mnogo se svira, mnogo se radi. U Zagrebu je (opet) dobro.'

Tvrdi tako i Denis Katanec.

'Evo, krenuo je prije koju godinu Superval, festival mladih bendova, srednjoškolaca. Proveo sam ne tako davno četiri sata preslušavajući klince i ima jako kreativne i talentirane ekipe. Ima sigurno više od pedeset bendova. Ovako iz glave, imenom bih se sjetio izdvojiti djevojke iz benda Linija 109. Imaju nešto posebno. Ne bih se brinuo', zaključuje osnivač Klinike.

Sve tri stanice ovog putovanja po nezavisnoj sceni u Zagrebu – KONTEJNER, nekadašnja oaza na Borongaju te opuštena spika Svena Popovića – pokazuju da je metropola živa te da katkad treba zaviriti u velegradsko podzemlje – ili samo promijeniti radijsku stanicu. Nije pusto, ima nade.