'Topovi su utihnuli. Zvijezde su se poravnale. Veliko čekanje je završeno. Dođite i vidite. Ovo neće biti prenošeno na televiziji.'

Godinu je dana prošlo od pompozne objave kojom su braća Gallagher najavila veliko pomirenje, nakon više desetljeća, rekao bi pokojni Bora Čorba, rasprodaje boli po tabloidima, za koju smo znali da će se okončati jednom kad se na njihovim žiroračunima ukaže svota s dovoljno nula. Nula, očito, ni sad nije bilo dovoljno, pa su na pumpanju 'dinamičkih cijena' ulaznica za ionako preskupe koncerte milijune okrenuli i lihvarski prekupci, ošišavši ljude za skoro dva milijuna funti, što je natjeralo čak i britanski parlament da se trgne i krene zakonski uređivati takve lopovske prakse.

Uslijedila je povratnička turneja Oasisa po Velikoj Britaniji s još malo cirkusiranja, poput spavanja braće u različitim hotelima, a u toku je američki nastavak turneje, s koje svjedoci, baš kao i nakon otočkih koncerata, sipaju euforične dojmove o tome kako među braćom i njihovim najamnim radnicima buja kemija kao nikad prije, što znači da ćemo ih, prije ili kasnije, ugledati i na nekoj verziji Benkovačkog sajma. (Kad smo kod najamnih radnika, u svakom zlu neko dobro, pa nam je barem drago vidjeti da Andy Bell, čovjek kojeg su Gallagheri oteli iz Ridea, benda koji je svijetu darovao shoegaze, konačno može zaraditi neki ozbiljniji novac, pojesti odrezak i pogledati koncert Neila Younga u Chicagu.).

Mnoge su žabe otočke glazbene močvare vidjele da se konj potkiva pa su i one poskočile s lopoča ugodne mirovine. Rijetko koji povratak imao je smisla – izdvojimo tek onaj Pulpa, koji ne samo da su se vratili u top formi, već s albumom 'More' zasad nemaju konkurenciju u zoni povratničkog albuma godine. Većina ih je – poput, recimo, Supergrassa – odlučila ne pucati visoko i podgrijati karijeru tek ponekim nastupom na otočkim festivalima za nostalgičarski napumpanu sumu funti. No ne lažimo se, svi su čekali kako će na Oasisov cirkus reagirati drugi najveći britanski bend u posljednjih 30 godina, smješten na potpuno suprotnom polu dihotomije populizma i elitizma. Jasno vam je – radi se o Radioheadu.

Prirodan povratak

Thom Yorke i Jonny Greenwood posljednjih su godina krstarili svijetom u društvu bubnjarske hobotnice Toma Hollanda, manifestirajući team building energiju kroz ležerni i eksperimentalni projekt The Smile, u kojem svojstvu su čak dvaput – u Zagrebu i Puli – potkačili i naše krajeve. Colin Greenwood također nas je posjećivao nekoliko puta, držeći štangu Nicku Caveu na njegovim električnim i akustičnim turnejama čak i u abominacijama poput koncerta za Vučićevu svitu u Beogradu na vodi. Philip Selway i Ed O'Brien također su prčkali nešto svoje i pomagali prijateljima, a ovaj potonji je par puta pustio glasove da bi volio malo zaguditi sa starom klapom.

I onda je krenulo. Prvo je Yorke u travnju preradio album 'Hail to the Thief' iz 2003., mučnu kroniku tadašnjih aktualnosti, poput američko-britanske intervencije u Iraku s izmišljenim povodom, u kazališnu adaptaciju 'Hamleta', koju The Royal Shakespeare Company izvodi u Manchesteru. Potom je isti album, očito povlačeći logične paralele između ere Georgea Busha i ere Donalda Trumpa, bend ponovo objavio i u minuciozno izvedenom koncertnom izdanju. A u srijedu navečer smo, nakon serije kriptičnih letaka kojima se najavljuje nešto novo iz njihova tabora, dobili i najavu povratničke turneje.

'Prošle godine smo se okupili na probi, čisto iz zabave. Nakon sedmogodišnje pauze bilo je stvarno dobro ponovno svirati pjesme i ponovno se povezati s glazbenim identitetom koji je duboko ukorijenjen u nas petero. Također nas je to potaknulo da odsviramo neke koncerte zajedno, pa se nadamo da ćete uspjeti doći na jedan od nadolazećih datuma. Zasad će to biti samo ovi, ali tko zna kamo će sve ovo odvesti', stoji u objavi koju je na službenim kanalima Radioheada potpisao bubnjar Philip Selway.

Rezidencijalne zone

Ako vam već sam ton objave nije bio dovoljan da shvatite kako je riječ o igli namijenjenoj probijanju pretencioznog Oasisovog balona, zagledajte se još malo u detalje. Bend će održati pet rezidencija od po četiri datuma – u Madridu, Bologni, Kopenhagenu, Londonu i Berlinu. Karta za parter košta od 97 eura (Madrid) do 110 eura (Berlin), a može se kupiti isključivo nakon prethodne registracije na stranicama benda, bez posrednika, prekupaca i ostalih lihvara. Znajući da su Radiohead oduvijek bili pioniri manevriranja oko lopovskih namjera financijske i glazbene industrije, ovo se moglo očekivati, no igra ide još dalje.

Kako bi se osigurala transparentnost i mogućnost fer kupovine karata za sve u Europi, bend je objavio i kartu sa zonama različitih boja kojima sugeriraju da će sustav geolocirati kupce karata kad se prijave za kupovinu. Hrvatska je svrstana u 'zonu Bologne', no nitko vam ne brani da odete u neki drugi grad ako ostane karata za te koncerte nakon što ih kupe oni iz te regije. Ipak, može se očekivati da će se većina fanova iz Hrvatske uputiti u parsto kilometara udaljenu Bolognu, između ostalog i zato što se koncerti uglavnom održavaju tijekom produženog vikenda sredinom studenog, kad se obilježava Dan sjećanja na Vukovar.

Peglanje imidža

U ovoj no-bullshit strategiji postoji i jedan ne toliko mali bonus. Bend je, naime, odlučio po jedan euro od svake ulaznice donirati Liječnicima bez granica, jednoj od rijetkih organizacija oko čije pozitivne uloge u ublažavanju posljedica pakla u Gazi postoji opći konsenzus. Euro po euro, a pod pretpostavkom da će se za svaku rezidenciju prodati najmanje 80 tisuća karata, dolazimo do iznosa od 400 tisuća eura koji će bend donirati u svrhu amortizacije sve češćih prozivki za ambivalentan stav prema izraelsko-palestinskom sukobu. Yorke i Greenwood nakon ovoga valjda više neće morati gubiti živce i uvjeravati bilo koga da su na pravoj strani povijesti.

Ukratko, win-win situacija – bend se vrati u koncertnu formu, zaradi solidnu lovu i usput malo popegla nagriženi imidž, fanovi dobiju glazbu koja im je godinama bolno nedostajala i uštede malo putnih troškova, lihvari dobiju šipak. Tako bi, barem, trebalo biti. I tako, za razliku od napuhanih balona, funkcioniraju veliki bendovi. Dakle, vidimo se u Bologni.