Georgeu van de Broeku tek je 26 godina, no po onome što su on i njegov kantautorski projekt Yellow Days pokazali u četvrtak navečer u zagrebačkom klubu Boogaloo, njegova će glazba trajati barem još toliko. Dakako, ako bude dovoljno ljudi koje bude mogao zabaviti, a zagrebačka se publika po tom pitanju sinoć baš i nije proslavila
Uglavnom se ovakve stvari ne dogode. Ili mi nismo na njima. Nekad je prevruće, nekad prehladno, nekad nas stigne umor, nekad se ne možemo odvojiti od serije ispod dekice i uglavnom ne odemo na ovakve stvari. Poslije čitamo o tome i bude nam žao.
vezane vijesti
Jedna od takvih stvari bio je sinoćnji nastup Yellow Days, projekta britanskog kantautora Georgea van de Broeka u klubu Boogaloo. Nastup koji možda i jest bio toliko dobar baš zato što je na njega izgmizalo jedva stotinjak ljudi, a oni su, svi do jednog, bili istinski dobro raspoloženi i zainteresirani za njegovu neobičnu, toplu, nježnu, zavodljivu glazbu, odsviranu iskreno, bez pretenzija da bude uzvišena umjetnost.
Možda baš zato što smo na njegovim albumima oduvijek pokušavali razgrnuti taj psihodelični oblak kojim se mladi Van de Broek štiti od masovne popularnosti, od prve sekunde koncerta obuzeo nas je osjećaj nevjerojatne opuštenosti, razoružavajuće jednostavnog susreta s bendom koji se super zeza, uživa, ali istovremeno vrhunski točno izvodi pjesme prepune utjecaja iz bogate glazbene povijesti. Nekad su to pioniri poput Sly and the Family Stonea, Marvina Gayea, The Doorsa ili Jefferson Airplanea, a najčešće – kako smo to primijetili u najavi – psihodelično putovanje rubovima britanskog northern soula.
Što se repertoara tiče, Yellow Days su, bez puno priče, odsvirali presjek materijala sa svojih pet albuma, ponešto i sa šestog, koji treba izaći potkraj godine, no to nikome nije bilo pretjerano bitno. Bitniji je osjećaj koji smo svi ponijeli s koncerta – kad kažem svi, mislim i na Van de Broeka koji se, vidno dirnut ekstatičnim prijemom malobrojne publike, rukovao sa svima u prvom redu.
To je onaj osjećaj kad znaš da se isplatilo pokrenuti, priuštiti sebi i bliskim ljudima užitak u kvalitetnoj i oplemenjujućoj svirci, dodati još jednu komponentu u slagalicu koja vas čini boljim čovjekom. Iako im ovakve stvari nanose financijske gubitke, nadamo se da će nam domaći organizatori koncerata priuštiti taj osjećaj bar još koji put. A ako barem jedna osoba koja je bila tamo sinoć na sljedeći koncert dovede još jednu, sljedeći put će im se takav potez možda i isplatiti.
