Kontejner ovoga tjedna donosi susret dviju autorica koje iz različitih perspektiva promišljaju tijelo kao prostor sjećanja i otpora: premijerno se izvodi novi solo Koraljke Begović, uz čiju će predstavu 'Traces' kanadska koreografkinja Emily Gualtieri gostovati sa svojim radom 'Soft Underbelly', koji otvara pitanje zašto i dalje pristajemo na nevidljive hijerarhije ljepote i tko uopće ima pravo biti viđen na sceni
Nova predstava Traces plesne umjetnice Koraljke Begović bit će premijerno izvedena 5. i 6. studenoga u zagrebačkom birou suvremene umjetničke prakse Kontejner, i obje će se večeri prikazivati zajedno s predstavom Soft Underbelly kanadske umjetnice Emily Gualtieri, koja je sudjelovala u njezinu stvaranju. Dok Begović u solu Traces polazi od sjećanja na zatvoreništvo članova svoje obitelji i iz toga razvija fizičku studiju otpora, discipline i naslijeđenih obrazaca, Gualtieri u komadu Soft Underbelly u fokus stavlja žensko tijelo sa svim njegovim nesavršenostima, prkoseći neizrečenoj hijerarhiji koja još uvijek određuje što je "prihvatljivo" i što se uopće smatra lijepim.
vezane vijesti
U svojem novom plesnom solu Begović polazi od sjećanja na iskustvo zatvoreništva članova svoje obitelji te ih prevodi u suvremenu fizičku refleksiju otpora, discipline i podložnosti. Predstava preispituje tjelesnost transgeneracijske traume, naslijeđene obrasce ponašanja, rad na tijelu i u tijelu, kao i izdržavanje kazne u stanju trajanja i neizvjesnosti. U vremenu koje sve snažnije oblikuju represivni sustavi, autorica otvara pitanje mogućih načina otpora i načina na koje se tijelo prisjeća, pohranjuje i – opire.
Predstavu potpisuje i izvodi Koraljka Begović, dramaturgiju Karla Mesek, glazbu Hrvoje Nikšić, a svjetlo Andrija Santro. Kostimografiju i scenografiju oblikovala je Ana Paulić. Predstava nastaje u partnerstvu s Kontejnerom.
Predstava Soft Underbelly autorice i izvođačice Emily Gualtieri inzistira na vidljivosti ženskih tijela koja se rijetko pojavljuju na sceni: tijela koja stare, nisu idealizirana i nisu modelirana prema atletskim standardima. Polazeći od vlastitog iskustva i fizičke specifičnosti, Gualtieri istražuje kako se mekoća kreće, opire i opstaje unutar forme koja stoljećima slavi kontrolu i disciplinu. Rad prati liniju između napora i lakoće, izloženosti i dostojanstva, vraćajući žensko tijelo u prostor prisutnosti umjesto savršenstva. Uz humor i iskrenost, Gualtieri nudi tijelo koje se ne ispričava zbog svoje težine niti zbog svoje snage. Time razotkriva neizrečene hijerarhije koje i dalje oblikuju tko ima pravo biti viđen i što se u suvremenom plesu smatra lijepim.
Predstava je nastala u sklopu programa ATLAS Impulstanz Vienna, pod mentorstvom Angélique Willkie uz dramaturšku podršku Helen Simard. Glazbu potpisuje David Albert-Toth, a produkciju PARTS+LABOUR.
Ulaz je slobodan uz donaciju.
