NAGRADE HRVATSKOG GLUMIŠTA

'Unterstadt', 'Interface' i Cabaret' najbolji

  • Autor: Igor Ružić
  • Zadnja izmjena 25.11.2012 14:03
  • Objavljeno 25.11.2012 u 10:45
Vitez

Vitez

Izvor: Cropix / Autor: Neja Markicević

Jubilarnu dvadesetu dodjelu Nagrade hrvatskoga glumišta obilježio je veliki uspjeh osječkog HNK i njegove produkcije 'Unterstadt' u drami. Komedijin 'Cabaret' dominirao je lakoglazbenim žanrovima mjuzikla i operete, a 'Interface' Zagrebačkog plesnog ansambla u plesu

Vitez: 'Kad se laže...'

Nakon što je, praćen lajtmotivom Dartha Vadera, salutirao seniorskim mažoretkinjama, dobitnik Nagrade za svekoliko umjetničko djelovanje u drami Zlatko Vitez mirno je odslušao čestitarsko pismo u kojem ga je ministrica kulture Andrea Zlatar Violić, između ostaloga, nazvala 'političarom osebujnog diskursa i vječnim buntovnikom s razlogom'. Hrvatski John Goodman, svojedobno napadan i zbog usporedbe Sabora i kokošinjca, na to se samo prisjetio replike iz 'Dunda Maroja': 'Kad se laže, nek' se laže!' Osnivač i voditelj Glumačke družine Histrion u zahvali je poželio da u Histrionskom domu igraju mladi i kad njega ne bude. Dobitnik istog priznanja za mjuzikl/operetu je izvođač i redatelj Richard Simonelli. Na sceni i iza nje, kao svojedobni ravnatelj kazališta Komedija, on je među najzaslužnijima za procvat domaćeg mjuzikla sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

U režiji Marija Kovača, koji je pisao scenarij sa Sinišom Ružićem, ceremoniju je vodio Dražen Šivak. On je bio pogođen izbor jer mu je lakše oprostiti niz ne uvijek uspjelih provokacija ili politički nekorektnih podbadanja unutar struke. Provodna nit scenarija na tradicionalni datum 24. studenoga u zagrebačkom HNK održane dodjele Nagrade hrvatskoga glumišta u organizaciju Hrvatskog društva dramskih umjetnika, bio je, ako je vjerovati majanskom kalendaru, bliski smak svijeta.

Najavljena zato kao posljednja, dvadeseta NHG mogla je biti veselija i otkvačenija, ali čini se da je kriza pojela čak i neupitne produkcijske datosti. Prošlih godina, čini se, bilo je više pripremljenih skečeva, snimljenih i donekle domišljenih najava i zezancije, iako su redatelji i scenaristi imali manje pokrića za 'razmrdavanje' od polovično razuzdanog Kovača.

No, što je – tu je, televizijsko vrijeme u izravnom prijenosu nije jeftino, a nisu ni snimateljske ekipe, pa je u kombinaciji sa svim elementima rituala i brojnim kategorijama rezultat ipak bilo vlak koji žuri starom prugom. To neprocjenjivo vrijeme najviše jedu nominacije, uvijek predstavljene i nekim uglavnom ne baš reprezentativnim ulomkom. Na primjer, kakav god bio, komadić radiodrame ne može biti zanimljiv u televizijskom prijenosu niti uživo u zagrebačkom HNK, a često to nisu ni tehnički krajnje upitne snimke predstava. Hrvatsko glumište nikako ne želi shvatiti da kvalitetna snimka predstave nije luksuz, nego produkcijska, dokumentacijska i marketinška nužda.

Od početne himne kojom je Zrinka Cvitešić pokušala glumiti J. Lo. ili neku sličnu vedetu, Mate Matišić Hendrixa ili Briana Maya, a sama nagrada Super Bowl, pa do upravo nevjerojatnog nastupa Luke Vidovića kojeg domaće glumište još uvijek smatra iluzionistom, scenarij je poseban naglasak stavio na dobitnice posebne Nagrade za ekstremna kazališna postignuća Dunju Fajdić, Ivanu Horvat, Petru Kurtelu i Amandu Prenkaj zbog predstave 'Glumice i to'.

Simpatična glumačka gesta kojom je predstava stvorena osvojila je konzervativni žiri kojem je ipak konvencionalna vještina glume na prvome mjestu. Nije to uopće problem 'Glumica', ali jest svih ostalih koji su u ekstremima možda prošle sezone otišli i nešto dalje od glumačkog teatra koji je čak i kod nas već odavno kanoniziran. Ali, NHG i služi tome da one koji zaista probijaju granice odbije, a ne nagradi.

Ipak, uspjeh 'Unterstadta' time se ne može umanjiti, s obzirom da je osječka predstava prema romanu Ivane Šojat-Kuči ne samo najbolja dramska produkcija u cjelini, nego je nagrađen i rad samozatajnog 'provincijskog redatelja' Zlatka Svibena. Pridoda li se tome da je ista predstava nedavno osvojila Nagradu publike Teatra.hr, trijumf Osijeka još je veći. Glumačke nagrade ipak nije uzela jer njih su, bez iznimke s pravom, odnijeli Alma Prica za 'Medeju' zagrebačkog HNK i Dubrovačkih ljetnih igara, Hrvoje Kečkeš za glavnu i Mario Mirković za sporednu ulogu iz Kerempuhove 'Krletke' te Doris Šarić-Kukuljica kao na drukčiji način lucidna i nimalo sporedna baka u predstavi 'Moj sin samo malo sporije hoda' ZKM-a.

Uz Vedrana Mlikotu nagrađenog za najbolju glumačku izvedbu u TV drami i Darka Tralića kao najboljeg radiodramskog redatelja, Osijek je slavio i kad je scenografija Darka Petrovića za 'Mletačkog trgovca' proglašena najboljom u prošloj sezoni. Najbolje kostime napravila je Danica Dedijer za 'Rat i mir' zagrebačkog HNK u kojem je Iva Mihalić ostvarila najbolju glumačku kreaciju mlade umjetnice. Muški parnjak joj je Marko Petrić iz 'Adio kauboju' sa Splitskog ljeta, dok su u kategorijama uloga za lutkarske ili predstave za djecu slavili Iva Visković ('Siromah i vrag' kazališta Žar ptica) i Dado Ćosić ('Ružičasta sanjarica' kazališta Mala scena'). Kako je riječ o kategoriji koja uključuje i predstave za mladež, titulu najbolje s pravom je odnijela Trešnjina produkcija 'Rent a friend' u režiji Anje Suše.

Bijenalno se na Nagradi hrvatskoga glumišta pojavljuje i suvremeni ples, u kompletu s operetom i mjuziklom. 'Interface' Zagrebačkog plesnog ansambla najbolja je plesna produkcija u protekle dvije sezone, kao što je to i koreografija Snježane Abramović Milković. Za nastup u njoj nagradu je dobio i Ognjen Vučinić, koji je u zahvali naglasio da je ples, za razliku od gotovo svih zastupljenih na Nagradi hrvatskog glumišta, dio nezavisne kulture koja u Hrvatskoj jedva diše. Najbolja ženska plesna izvedba ona je Petre Hrašćanec u 'Love will tear us apart', a nju je, kao koreografkinju zaslužnu za njegov uspjeh, spomenuo i Dražen Čuček primajući nagradu za najboljeg izvođača u 'Cabaretu' kazališta Komedija, ujedno i najboljoj predstavi u žanru mjuzikla/operete. Nagrada Igoru Barberiću za režiju i koreografiju 'Footloosea – lakonogog mjuzikla' u privatnoj produkciji B Glad, nije samo potvrda njemu nego i cijelom, za domaće prilike hrabrom projektu.

Anto Magzan

Anto Magzan

Izvor: Pixsell PXL Agencije / Autor: Anto Magzan

Jedna od najduljih kategorija Nagrada hrvatskoga glumišta je i ona 'za najbolji praizvedeni suvremeni hrvatski dramski tekst ili najbolju dramatizaciju, adaptaciju, dramaturšku obradu teksta ili dramaturgiju predstave'. Osvojivši je komadom 'Moj sin samo malo sporije hoda', Ivor Martinić je ukazao kako dramaturgija predstave i pisanje dramskog teksta nisu isto. Na tretman dramskog pisma u hrvatskoj kulturi podsjetio je i nedavno na dodjeli Nagrade publike Teatra.hr.

Čini se nevjerojatnim da ni u nominacijama ove godine nisu čak niti spomenuta ne samo regionalna kazališta, nego i zagrebačka poput Teatra &TD ili Dramskog kazališta Gavella. Marin Držić iz Dubrovnika, kazalište Virovitica, INK Pula te HNK Varaždin, nisu ove godine imali sreće ili naklonost žirija.

Ceremoniju je žestokim rifovima zatvorio varaždinski bend Cold Snap, čiji je frontmen Jan Kerekeš. Glumac koji je pretprošle godine dobio nagradu za umjetnika do 28 godina, a prošle i vodio ceremoniju, sad je prisutnima za kraj otpjevao možda i prigodnu 'Straight to Hell'.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi