Politički turbulentna 2012. zbivanjima je na lokalnoj političkoj sceni i već tradicionalnim problemima s financiranjem kulture poslužila domaćim umjetnicima kao inspiracija za djelovanje te su u znak bunta puštali svoju krv, znoj i ine tjelesne produkte. Pogledajte kojim su se sve metodama obračunavali s vlašću
Najaktivniji i najpoznatiji domaći performer i konceptualni umjetnik Siniša Labrović ni prošlu godinu nije mirovao.
Naprotiv, stigao je ljude hraniti grahom, nastupiti u Francuskoj, u sklopu Venecijanskog bijenala, kao i na festivalu Hrvatske u Francuskoj - Croatie, la voici, gdje se pozabavio temom privatnog i društvenog.
Ipak, najviše pažnje privukle su njegove politikom inspirirane akcije.
Potaknut netransparentnom dodjelom sredstava iz zagrebačkog proračuna za nezavisnu kulturu, Labrović je izveo prosvjedni performans 'Hodočašće Sv. Milanu' posvećen zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću.
U sklopu njega na koljenima je obišao Poglavarstvo te prokrvario, kako je istakao, u slavu vječnog gradonačelnika.
Pritom je izgovarao i prikladnu molitvu: 'Milane naš, koji si na nebesima, sveti se ime Tvoje, budi volja Tvoja, kako na Nebu, tako i na Zemlji. Kruh naš svagdašnji daj nam danas, i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim. Ne uvedi nas u napasti, nego izbavi nas od zla. Amen.'
U suradnji s Vilimom Matulom, na daske je postavljen Labrovićev priručnik 'Postdiplomsko obrazovanje' koji mladim ljudima s diplomom daje formulu kako uspjeti u životu u korumpiranom hrvatskom društvu.
Recept je provjeren i iskušava se na dnevnoj bazi, nimalo skriveno i bez nepotrebne tajnosti, a riječ je o kriminalu. Mjesto sasvim suvišnih knjiških znanja do uspjeha će lakše dovesti labavljenje moralnih uzda i škola snalaženja, poručuje rad Labrovića i Matule, te mladima osigurati posao i plaću.
Položajem radnika pozabavila se umjetnička skupina Kolektiv OUR obilježivši veliki jubilej, 60. rođendan kombinata Jugoplastika.
U vrijeme gašenja tvornica, kolektivnih otkaza, neisplaćenih plaća i štrajkova kojima radnici pokušavaju za sebe osigurati najosnovnija ljudska prava umjetnici su pokušali probuditi sjećanje na kombinat Jugoplastiku i njegove radnike koji su nekad plavim autobusima Prometa odlazili na posao i s njega se vraćali.
U sklopu akcije članovi Kolektiva OUR vozili su se Prometovim gradskim autobusima, dekoriranim rođendanskim plakatima, na linijama kojima su se ne tako davno svakodnevno vozile tisuće radnica i radnika na posao u tvornički kombinat Jugoplastika i nakon posla kućama.
Umjesto prošlošću koja se uvijek čini kao toplije i ljepše mjesto, Dalibor Martinis pozabavio se budućnošću i onime kakva će možda postati.
U performansu 'Simultani govor', u kojem je sudjelovalo još dvanaest prevoditelja, građane je pripremao za referendum o ulasku u Europsku uniju početkom godine.
Performans je izveo u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Nakon što je za katedrom pročitao dio teksta prevoditelji su istovremeno izgovarali prijevode na 12 europskih i svjetskih jezika. Među tekstovima koje je čitao dijelovi su političkih govora Fidela Castra, Martina Luthera Kinga, Lenjina, Mao Zedonga i Osame bin Ladena te misli avangardnih i neoavangardnih umjetnika kao što su Marinetti, Duchamp, Maljevič, Beuys i Warhol. Oni su simultano prevođeni na mađarski, francuski, španjolski, ruski, turski, hindu, japanski, arapski, kineski, grčki, svahili i hrvatski jezik.
Zbunjujuće višeglasje rezultiralo je konfuzijom, nerazumijevanjem i uznemirenošću te općom nemogućnošću razaznavanja poruke. Zapravo svime što bi se moglo događati u parlamentu Europske unije.
Dalibor Martinis bavio se i iskazivanjem nezadovoljstva, pobune i bijesa performansom nazvanim 'Vječna vatra gnjeva' koji je izveo u studenom ispred nedovršenog dijela Spaladium Arene u Splitu. Upravo je nedovršena Arena dobar pokazatelj stanja u hrvatskom društvu te je i sama uzrokovala nezadovoljstvo nemalog broja ljudi. Tijekom performansa spalio je stari automobil marke Ford Fiesta, a akcija je opisana kao 'projekt neregularnog privremenog spomenika' te je najavljena proglasom u kojem se tvrdi da 'Vječna vatra gnjeva' ne komemorira nepoznatim protagonistima suvremenih ratova, nego borbama vođenim u ime nepoznata bijesa.
Najradikalniji pothvat ove godine učinila je umjetnica Selma Banich. Kao izraz protesta protiv gradske kulturne politike dostavila je Gradskom uredu za kulturu u Ilici 25 zapakirani vlastiti izmet. 'Dragi građani, 3. travnja 2012. izvela sam čin darivanja Uredu za kulturu Grada Zagreba. To jutro posrani dar (upakiran u kutiju s porukom) stavila sam pred ulaz u zgradu Ilice 25. Udaljavajući se s mjesta darivanja prema gradskoj gužvi, preostalo mi je još samo iznova utvrditi: Smrdi, smrdi. Ko salpa pun govana', poručila je tim povodom umjetnica.
Hoće li se politika i 2013. pokazati kao muza i vječno vrelo inspiracije za domaće umjetnike, tek ćemo vidjeti.
