Ako se pitate koliko točno zatvorenika ima Zatvor u Zagrebu, od nadležnih službi nećete dobiti brojku, već kratko obrazloženje: 'To je povjerljiv sigurnosni podatak.' Međutim, kada smo dobili priliku malo zaviriti iza rešetaka ove institucije javno poznate kao Remetinec (zanimljivo, bilo je to prošli tjedan, na petak 13.), doznali smo da između 20 i 30 posto njihovih štićenika voli čitati knjige. Točnije, posuđivati ih u zatvorskoj knjižnici, a s obzirom na to da ima i onih koji u ćeliju ponesu svoje knjige ili im ih pošalju bližnji, taj je broj vjerojatno još veći.

Kad kažemo 'zatvor', većina odmah pomisli na izdržavanje kazne, javnu sigurnost te zadovoljenje pravde za žrtve i njihove obitelji, no to je ujedno mjesto za rehabilitaciju, prilika nakon koje osobe lišene slobode mogu izaći kao novi ljudi koji više neće kršiti zakon.

Književnost, kao i svaka umjetnost, upravo u rehabilitaciji može odigrati veliku ulogu. Toga je svjesna i Adriana Mažar, već više od pet godina voditeljica Odjela tretmana u zagrebačkom zatvoru, a inače socijalna pedagoginja s 21 godinom iskustva rada u zatvorskom sustavu. U razgovoru za tportal opisala nam je da osobe lišene slobode imaju prilike za rehabilitaciju bavljenjem raznim aktivnostima u slobodno vrijeme. Osim onih koje prema mogućnostima kaznenog tijela sami organiziraju i provode, surađuju s raznim udrugama kroz projekte koje im odobri središnji ured nadležnog Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, a suradnje su šarolike.

Bilo je tu, kaže nam, projekcija i radionica kritičkog gledanja filmova, radionica izrade stripa, fraktalnog crtanja (oblik umjetničke terapije u sklopu koje se zatvorenih očiju povlači neisprekidana crta) i kazališnih predstava. Pri spomenu zagrebačkog Remetinca vjerojatno ćete prvo pomisliti na istražni zatvor, gdje su smješteni osumnjičenici koji čekaju suđenje na kojem im se tek treba dokazati krivnja. No naša sugovornica ističe da ondje borave i ljudi koje je sud proglasio krivima te izdržavaju propisanu kaznu.

'U kontekstu rehabilitacije, resocijalizacije i svrhe izvršavanja same kazne, za svaku osobu lišenu slobode koja je na izvršavanju pravomoćne kazne izrađuje se pojedinačni program koji se sastoji od psihosocijalnih, socijalno-pedagoških, obrazovnih, radnih, okupacijskih, zdravstvenih i sigurnosnih postupaka prema procijenjenim potrebama i sigurnosnim rizicima. To je skup općih i stručnih, posebnih programa i intervencija koje prema procjeni osoba tijekom kazne treba proći u svojoj resocijalizaciji i samoj rehabilitaciji. Uz stručne programe, u opće programe spadaju aktivnosti slobodnog vremena, uz rad i obrazovanje. U slobodno vrijeme su uključeni i kulturni i obrazovni sadržaji, pa u tom segmentu upravo i knjiga', pojasnila nam je Mažar rehabilitacijsku stranu zatvora.

'Pomislio sam da ste zatvorenik'

Sama zgrada zatvora je u skladu s nazivom – 'zatvorena'. Čak i u područjima namijenjenim osoblju zastori na prozorima su spušteni pa ni sami zaposlenici nerijetko ne znaju kakvo je vrijeme sve dok ne završe sa smjenom. Da je posrijedi mjesto u kojem je cilj ostati neko vrijeme, a ne otići, uvjerili smo se prolazeći u pratnji kroz nekoliko sigurnosnih checkpointa. Svi uključeni budno paze da nitko prijevremeno ne izađe.

Sigurnosna pravila, kontrola i pratnja, koja je tu za sigurnost kako posjetitelja, tako i samih zatvorenika, mogu utjecati na osobe koje nisu naviknute na to. Tako je, što zbog općenitog lošeg držanja tijela koje bih trebao otkloniti vježbanjem, što zbog vrlo ozbiljnog izraza lica s obzirom na lokaciju, autor ovog teksta nehotice izazvao malo zbunjenosti na putu prema zatvorenom dijelu kompleksa. Za razliku od kolege s fotoaparatom oko vrata, moj notes u džepu i diktafon ostavljen u jednom od zatvorskih ureda nisu vizualno otkrivali da sam došao po novinarskom zadatku. Stoga je službenik pravosudne policije na jednom od checkpointa kratko gledao u mene pa kolegu s fotićem pa opet mene.

'On je isto novinar?' za svaki slučaj želio je provjeriti s pratnjom koja nas je vodila dok sam, nesvjestan svoje poze, stajao s rukama sklopljenim ispred tijela. 'Isprike, zbog držanja i izraza lica pomislio sam da ste zatvorenik koji je tek stigao', dodao je, sve nas nasmijavši. Realno, čovjek nije rekao ništa krivo, očito moram poraditi na držanju.

Obilje knjiga u 16 kategorija: Krimići ne padaju na ljestvici čitanosti

Srećom, nesporazum je brzo otklonjen pa smo nastavili do knjižnice u zatvorenom dijelu te doznali da je prostorija u koju smo ušli iste veličine kao i prosječne ćelije u ovom zatvoru.

Zatvorenicima je na raspolaganju ravno 6128 knjiga, a naslovi obuhvaćaju svu raznolikost koju književnost i publicistika mogu ponuditi svakom ljubitelju čitanja. Ponuda je podijeljena u 16 kategorija, a obuhvaća i stripove, odnosno crtane romane. Budući da se u Hrvatskoj u kriminalu uhvate i strani državljani, zatvorska knjižnica ima naslove na stranim jezicima da bi i ti zatvorenici imali pravo na čitanje. Krimići, ljubići, vjerske knjige, publicistika, knjige za samopomoć, psihologija, kultura, sociologija, biografije slavnih, knjige o sportu – trebalo bi umjesto članka napisati cijelu knjigu da bi se pobrojalo što se sve može posuditi u Remetincu.

'Što će biti među najčitanijim naslovima, ovisi o osobama koje se trenutačno nalaze ovdje, odnosno posuđuju li u tom mjesecu više žene ili muškarci, strani državljani... No, prema svim našim statistikama, 60 posto najčitanijih naslova je beletristika, a uglavnom prednjače kriminalistički romani. Oni ne padaju na ljestvici čitanosti (...) Puno se posuđuju naslovi iz psihologije pa, osim stručnih postupaka, i knjiga ima ljekovit učinak, jer osobe lišene slobode čitanjem takvih knjiga pokušavaju same sebi u nekim dijelovima pomoći ili se suočiti sa svojim poteškoćama i dilemama', sažela nam je Mažar čitateljske trendove u zagrebačkom zatvoru.

Istaknula je da su zatvorenicima u knjižnici također dostupni zakoni i pravilnici Republike Hrvatske za slučaj da žele nešto provjeriti ili raditi na svojim predmetima. Općenito, statističari u podacima vole isticati čitaju li više mlađi ili stariji, muškarci ili žene, osobe s višom ili nižom razinom obrazovanja i slično. Stoga isto pitamo i našu sugovornicu, uz dodatak: igra li u toj statistici ulogu i počinjeno kazneno djelo? Primjerice, možda kradljivci vole više čitati od dilera droge?

'Kaznena djela po našem iskustvu ne utječu na posudbu. Jednostavno, kao i u općoj populaciji, netko voli čitati, netko ne. Inače ne vodimo takve evidencije jer je kod nas jednostavno vrlo velika fluktuacija ljudi na dnevnoj, tjednoj, mjesečnoj, pa i godišnjoj razini. Ono što bismo vam sada odgovorili možda već za dva mjeseca više ne bi bilo autentično. Međutim 2021. godine napravili smo istraživanje za naše potrebe, da si odgovorimo na takva pitanja. U tom istraživanju vidjeli smo da više čitaju osobe lišene slobode u srednjoj dobi i osobe srednjoškolskog i fakultetskog obrazovanja. Ali uz napomenu da to ne bih stavila kao značajne podatke za 2026. godinu', navela je Mažar.

Ljubav prema knjizi prilika je za rad

U hodnicima smo se mimoišli s nekim od zatvorenika koji su ikakvog incidenta išli svojim putem uz pratnju pravosudnog policajca, no hrvatski zakoni zabranjuju njihovo intervjuiranje bez suglasnosti Središnjeg ureda za zatvorski sustav, čak i ako oni sami žele dati izjavu novinarima, tako da nismo ni upoznali osobu koja tijekom izdržavanja svoje kazne radi u knjižnici, ali nam je prije našeg posjeta knjižničar rasporedio nekoliko rado posuđivanih naslova.

Izbor je dosta raznolik: od biografije Dražena Petrovića, Biblije i Kurana, preko Joa Nesbøa, Agathe Christie i Harryja Pottera, sve do knjige o igranju šaha. No naglašeno nam je da je riječ o najpopularnijim knjigama koje trenutno nisu posuđene (među posuđenima su u tom trenutku bili '61. sat', 'Alkemičar', 'Da Vincijev kod', 'Kako svladati strah', 'Kako postići što želim', 'Obuka', 'Zavedena vatrom'), a sam knjižničar za svoj rad dobiva i novčanu naknadu. Mažar nas je podsjetila da zatvorenici imaju pravo na rad tijekom izdržavanja kazne. Naravno, ako se na to odluče, naglasivši da se nikog ne može prisiliti na rad.

'Zbog specifičnosti radnog mjesta, za rad u knjižnici raspoređujemo osobu koja naginje čitanju i ima ljubav prema pisanoj riječi. U kontekstu sigurnosne procjene i procjene rada, u obzir se uzimaju svi podaci radi sigurnosti za tog pojedinca i druge, ali samo kazneno djelo za koje je osoba osuđena nije ograničavajuće za rad u knjižnici', objasnila nam je Mažar kako se 'zaposliti' u ovoj knjižnici zatvorenoj za javnost.

Pravo na čitanje, pravo na pisanje: 'Sadržaj je uvijek primjeren'

Uz knjige, u knjižnici je dostupno računalo, ali bez interneta i isključivo za obavljanje poslova knjižničara jer je on dužan u okviru svojih radnih zaduženja voditi evidenciju posudbe i povrata knjiga, kao i redovito ažurirati kataloge. Kao što su brojni zatvorenici u prošlosti pisali knjige koje su kasnije bile objavljene i iznimno utjecajne (William Sydney Porter, Jean Genet, Gregory David Roberts – da spomenemo neke), tako i oni u Hrvatskoj imaju pravo ne samo čitati, već i pisati svoja djela.

U zadnje vrijeme nitko nije tražio pristup računalu radi tipkanja svojeg rukopisa, ali zato u ćelijama imaju pravo na papir i olovku te se, doznajemo, zna tražiti i papir više. Dok bi se neki mogli zabrinuti zbog toga što zatvorenici vole čitati kriminalističke romane, naša sugovornica navodi nam da je ono što je javno objavljeno dostupno i u knjižnici i nema straha da bi netko mogao dobiti neku 'opasnu ideju' zbog nekakvog romana.

'Uvijek se gleda da je sadržaj u skladu sa samom svrhom izvršavanja kazne te pozitivan, odnosno primjeren', naglasila je.

Roditelji ostaju u kontaktu s djetetom: Posebna soba puna dječjih knjiga

Prema pravilima zatvorske knjižnice, zatvorenici svaka tri tjedna mogu posuditi do tri knjige. No voditeljica Odjela tretmana otkrila nam je da je jedan od njih tražio devet knjiga te su mu to i omogućili. Mažar i sama jako voli čitati te navodi da svaki ljubitelj knjige zna da ona ima utjecaj na promišljanje i stavove i vrlo je važna i u zatvorskom okruženju.

'Skraćuje vrijeme, smanjuje utjecaj zatvorenosti u sobi, daje drugi pogled u rješavanju problema i pomaže u donošenju odluka, izboru. Ovisno o tematici, pobuđuje emocije, potiče osobni razvoj, empatiju (...) Neki sami od sebe čitaju i znaju koja će im se knjiga svidjeti već i prije dolaska. Neki vide drugu osobu lišenu slobode kako čita ili im preporuči nešto, a neki čitaju prema preporuci zatvorskog knjižničara', sažela nam je Mažar kako i zašto zatvorenici biraju naslove za čitanje.

Uz poticanje komunikacije među samim zatvorenicima, moć književnosti omogućila je štićenicima Remetinca da ne izgube dodir sa svojim voljenima. Tako su u zatvoru ponosni na projekt 'Neprekinuta veza: Povezujuće roditeljstvo iza rešetaka', a UNICEF ga je provodio u suradnji s Ministarstvom i udrugom Roda – Roditelji u akciji.

U okviru tog projekta roditelji na izdržavanju kazne odabrali su knjigu i čitali je, što je snimano, a njihovo bi dijete dobilo tu knjigu i CD sa snimkom glasa roditelja s kojim nemaju čest fizički kontakt. 'I nadalje smo usmjereni na povezivanje osoba lišenih slobode s djecom putem knjige u posebnoj prostoriji za dječje posjete, jer uvijek se tamo nalaze knjige prilagođene djeci koje roditelj ili dijete mogu izabrati i na taj način se s njim dodatno povezati i provesti tako vrijeme tijekom posjeta', otkrila nam je Mažar još jedan prekrasan način na koji knjiga pomaže njegovim štićenicima.

Osim toga, dodaje, u okviru posebnog programa 'Zatvorenik kao roditelj' i dodatnih aktivnosti radi se na osvještavanju važnosti uloge roditelja. Sa zainteresiranim zatvorenicima tada se provode aktivnosti izrade plakata i stripova, pisanja pjesama i priča, pa i izrade igračaka od kartona koje su u mogućnosti pokloniti djeci prilikom posjeta.

Dolaze i pisci, sami se javljaju: 'Već u startu tu je znatiželja'

Za povelik broj naslova u ovoj knjižnici primarno su zaslužne donacije. Tako su prošli mjesec od Knjižnica grada Zagreba zaprimili neke novije naslove te je u pripremi nova donacija. Također, u zatvoru se redovno obilježava Noć knjige. Zatvorenici tom prilikom izrađuju prigodne plakate, a uprava uvijek nastoji podsjetiti svakog svog štićenika da mu je knjižnica dostupna. Kao što je novinar i televizijski voditelj Aleksandar Stanković prošle godine u srpnju predstavljao svoju knjigu 'Depra' u Lepoglavi, tako su i zagrebačkim zatvorenicima u posjet dolazili razni umjetnici, čak i motivacijski govornici.

Na pitanje jesu li pisci nervozni zbog gostovanja pred zatvorenicima, naša sugovornica navodi nam da se zainteresirani autori javljaju na poziv zatvora ili preko natječaja za odobrene programe Ministarstva pravosuđa. Stoga kod takvih gostiju 'već u startu postoje znatiželja i želja za dolaskom'. Osim toga, svatko od nas, ako to želi, može pomoći rehabilitaciji ljudi u zatvoru.

'Nastojimo unaprjeđivati našu knjižnicu i unatrag godinu dana donacijama dobili smo oko 200 novih knjiga, a aktualno trebamo zaprimiti novih osam knjiga na stranim jezicima, za koje smo utvrdili da nam nedostaju. Tako ćemo zaprimiti knjige na rumunjskom, poljskom i nizozemskom jeziku. Ako netko ima potrebu donirati, može nam se obratiti putem maila. Potrebno je navesti popis autora i knjiga koje bi osoba željela donirati. Ali, naglašavamo, donacija ovisi o našoj procjeni i suglasnosti Ministarstva te ovisno o potrebama jer imamo, usprkos želji, uistinu ograničen kapacitet knjižnice', navela je Mažar kako bi eventualno građani mogli pomoći u opremanju njihove knjižnice.

Čitanje pomaže ljudima s obje strane rešetaka

Na kraju smo pitali našu sugovornicu što bi našim čitateljima preporučila za čitanje. Možda nešto na tragu romana čija se radnja odvija u zatvoru, poput 'Zelene milje' ili 'Iskupljenja u Shawshanku', koje je napisao Stephen King? Ipak, socijalna pedagoginja iznenadila nas je naslovom s kojim se, smatra, mogu poistovjetiti i ljudi na slobodi i oni lišeni slobode.

'Knjiga koju sam davno imala u rukama i koja je na mene ostavila trag je 'Čovjekovo traganje za smislom' Viktora Frankla. Dojmila me se zbog promišljanja da čovjek uvijek ima slobodu izabrati svoj stav prema okolnostima te u svakom trenutku, čak i najtežem, pronaći smisao svog postojanja, a smisao se nalazi kroz djelovanje i stvaranje te brigu, kako za sebe, tako i za druge. To se povlači kroz tu knjigu i čini mi se poticajnim u okviru ove priče, posebno zato što i osobe lišene slobode vole čitati knjige o pomoći i promišljanju. Dapače, rad na sebi uvijek je potreban i knjige su, između ostalog, itekako dobar medij i za to', zaključila je Mažar u razgovoru za tportal naslovom koji preporučuje osobama s obje strane rešetaka.