Priče o umjetnicima genijalcima koji su se navodno borili s mentalnim bolestima duboko su ukorijenjene u popularnoj kulturi. Vincent van Gogh tijekom psihotične epizode odrezao si je uho, baletni plesač Vaslav Nižinski razvio je shizofreniju i posljednja tri desetljeća života proveo u bolnici, a književnica Virginia Woolf živjela je s bipolarnim poremećajem i počinila samoubojstvo uslijed teške depresivne epizode, i to tako da se utopila u rijeci Ouse napunivši džepove kaputa kamenjem. Američka spisateljica Sylvia Plath je pak s 30 godina počinila samoubojstvo tako da je začepila sve pukotine u kuhinji krpama, gurnula glavu u pećnicu i otvorila plin
Popis slavnih koji su javno govorili o svojim mentalnim poremećajima dugačak je: od pokojnih umjetnika kao što su Kurt Cobain, Syd Barrett i Robin Williams, do živućih zvijezda poput Catherine Zeta-Jones, Robbieja Williamsa i Mariah Carey.
No jesu li kreativnost i teška mentalna bolest doista nerazdvojno povezane ili je riječ o mitu koji preživljava zahvaljujući dramatičnim biografijama?
Ideja o 'ludom geniju' seže još iz antike, a osobito je ojačala u razdoblju romantizma, kada su umjetnici često svjesno gradili ekscentrične javne persone da bi se prikazali kao iznimni pojedinci. Norveški slikar Edvard Munch svoja je psihička 'stradanja' smatrao neraskidivim dijelom svoje umjetnosti, a pjesnikinja Edith Sitwell navodno je ležala u otvorenom lijesu da bi pronašla inspiraciju, piše The Conversation.
Takvi primjeri desetljećima su hranili uvjerenje da je mentalna bolest gotovo preduvjet za vrhunsku umjetnost, a istraživanje iz 1995. godine, temeljeno na više od tisuću biografija, čak je sugeriralo da su kreativne profesije povezane s većom stopom teške psihopatologije.
vezane vijesti
Što kaže suvremena znanost?
Paradoks je u tome što danas postoji hrpa dokaza za to da bavljenje umjetnošću pozitivno djeluje na mentalno zdravlje. Kako objašnjava profesorica psihobiologije i epidemiologije Daisy Fancourt sa Sveučilišnog koledža u Londonu te autorica knjige 'Art Cure: The Science of How the Arts Transform Our Health', umjetničko izražavanje može smanjiti stres, poboljšati raspoloženje i ojačati osjećaj smisla.
No profesionalni život umjetnika često je psihološki zahtjevan zbog nesigurnih prihoda, stalne konkurencije, javne izloženosti i pritiska slave. Potonja pak donosi dodatne rizike, od zloupotrebe raznih supstanci do nezdravog fokusa na samog sebe. Zanimljivo, istraživanje iz 1997. godine pokazalo je da su Kurt Cobain i skladatelj Cole Porter kako su postajali sve više slavni sve češće koristili zamjenice 'ja', 'mene' i 'moje' u tekstovima pjesama.
Znanost ipak ne negira svaku poveznicu. Genetska istraživanja pokazala su da se određene varijacije gena povezuju i s kreativnim mišljenjem i s većim rizikom od psihoze. Slično vrijedi i za neke osobine ličnosti – otvorenost raznim iskustvima, sklonost novom i emocionalna osjetljivost – koje se mogu pojaviti i kod umjetnika i kod osoba s mentalnim poteškoćama.
No veza je daleko od jednostavne jer teška mentalna bolest često otežava ili onemogućuje stvaranje. Virginia Woolf opisivala je tako svoje depresivne epizode kao stanje u kojem 'ne može ni pisati ni čitati'. Drugim riječima, bolest ne potiče nužno kreativnost, već je često guši.
Rušenje mita
Najuvjerljiviji udarac mitu o 'ludom geniju' došao je 2013., nakon što su stigli rezultati švedske studije koja je analizirala više od 1,2 milijuna ljudi tijekom 40 godina. Oni su pokazali da su osobe sa shizofrenijom te shizoafektivnim i anksioznim poremećajima rjeđe radile u kreativnim profesijama od prosjeka populacije. Jedina blaga iznimka bio je bipolarni poremećaj, s oko osam posto većom vjerojatnošću rada u kreativnim zanimanjima.
Zanimljivije otkriće pokazalo je nešto drugo: roditelji i braća/sestre osoba s teškim mentalnim bolestima češće su bili kreativni profesionalci. To upućuje na mogućnost da blaže, subkliničke osobine – poput hipomanije ili shizotipije (sklonost psihozi) – mogu poticati kreativnost bez razarajućih posljedica bolesti.
