Predstava 'Solaris Dva' u INK Pula spaja film, kazališnu izvedbu i umjetnu inteligenciju u eksperiment koji preispituje granice percepcije, istine i ljudske prisutnosti
Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula i umjetnički kolektiv Montažstroj u završnoj su fazi proba za predstavu Solaris Dva, autorski projekt Boruta Šeparovića koji istražuje odnos kazališta, filma i digitalne tehnologije, čija će premijera biti u petak, 30. siječnja.
Kako se ističe u najavi, polazeći od romana Solaris Stanisława Lema i istoimenog kultnog filma Andreja Tarkovskog iz 1972. godine, Solaris Dva premješta poznati znanstveno-fantastični svijet u vrijeme generativne umjetne inteligencije i beskonačnih digitalnih arhiva. Pozornica se pritom pretvara u laboratorij percepcije u kojem se pred publikom istodobno odvijaju živa kazališna izvedba, arhivski filmski materijal i njihova računalno generirana varijanta. U tom međuprostoru predstava preispituje što danas još možemo prepoznati kao istinito u svijetu u kojem se vizualni dokazi mogu krivotvoriti jednako lako kao i svakodnevni sadržaji na digitalnim platformama.
U središtu izvedbe nalazi se psiholog Kris Kelvin, kojeg tumači Matija Čigir, suočen s tzv. "gostima" – pojavama nastalim iz fragmenata sjećanja, potisnutih trauma i nesvjesnog. Među njima je i Hari, dvojnica njegove preminule partnerice, u interpretaciji Ree Bušić, lik koji je istodobno opipljivo prisutan i radikalno nestvaran. Tijelo i pokret pripadaju glumici, dok deepfake tehnologija povremeno "posuđuje" njezino lice iz filmskog arhiva. U jednom se trenutku na sceni susreću tri verzije istog lika – filmska, kazališna i računalno generirana – a upravo u toj tankoj pukotini između medija nastaje središnji prostor izvedbe Solaris Dva.
Uz Kelvina i Hari, na sceni su i likovi Snauta i Sartoriusa, koje igraju Nikola Nedić i Sven Medvešek. U izvedbu su uključeni i video- i AI-hibridni nastupi: doktor Gibarian, u interpretaciji Frane Maškovića, te pilot Henri Berton, kojeg tumači Vedran Živolić, pojavljuju se isključivo putem videozapisa. Kao dodatni "gost", neljudski izvođač i doslovno utjelovljenje tehnologije, u predstavi se pojavljuje i robotski pas Unitree Go2 AIR, koji Solarisovu logiku drugosti proširuje na područje suvremene robotike.
Dramaturgiju predstave potpisuje Filip Rutić, dok vizualni i tehnološki identitet oblikuje Konrad Mulvaj, koji arhivski filmski materijal tretira kao aktivni sloj izvedbe, uživo sinkronizira projekcije i real-time transformacije slike te s konzole koordinira i kretanje robotskog psa. Scenografiju potpisuje Filip Triplat oslanjajući se na motive filmske scenografije Mihaila Romadina, dok je kostimografiju oblikovala Desanka Janković prema originalnim rješenjima Nelli Fomine. Oblikovanje svjetla za izvedbu uživo potpisuje Anton Modrušan, a suradnica za scenski pokret je Roberta Milevoj. Zvučna slika predstave nastaje u dijalogu s glazbom iz filma Andreja Tarkovskog (Eduard Artemjev/Johann Sebastian Bach) te s autorskim intervencijama Montažstroja i AI-obradom zvuka.
Solaris Dva postavlja temeljno pitanje suvremenog doba: gdje završava čovjek, a počinje stroj – i može li ljubav sastavljena od sjećanja, arhiva i algoritama biti išta manje stvarna. U tom smislu riječ je o kazališnom projektu koji ne adaptira film, nego s njime ulazi u izravni dijalog, suočavajući se s njegovom estetikom, naslijeđem i mogućim budućim dvojnicima.
Premijera je 30. siječnja u Dvorani Ciscutti INK-a Pula, a reprizna izvedba na rasporedu je u subotu, 31. siječnja. Predstava potom gostuje u Zagrebačkom kazalištu mladih 24. i 25. veljače.