Izložba fotografija Šimuna Bućana, Ostava, koja se otvara u četvrtak 22. siječnja u Galeriji SC, istražuje kako se sjećanja, prostor i proces rada mogu razvijati kroz sam čin izlaganja polazeći od slaganja predmeta koji su ostali iza jedne obitelji i pokušaja da se kroz njih rekonstruira osobna mapa sjećanja, gubitka i pripadanja. Tijekom cijelog trajanja izložbe umjetnik će boraviti u galeriji, nastavljajući procesualni rad istraživanja prostora u kojem privremeno obitava. Posjetitelji su pritom pozvani u izravnu komunikaciju s autorom – kao sudionici procesa u kojem se rad kontinuirano razvija.

Polazište izložbe nalazi se u iskustvu povratka. Prije nekoliko godina, umjetnik je ušao u obiteljski stan koji su svi članovi obitelji već napustili i ondje zatekao predmete nakupljane kroz nekoliko generacija. Njihovo slaganje i spremanje spontano je otvorilo proces prisjećanja: u trenutku kada prestaju biti uporabni, predmeti postaju nositelji uspomena. Umjetnik ih prisvaja kao osobne arhivalije i relikvije, raspoređujući ih prema njihovu intimnom značenju, stvarajući među njima nove odnose, kolaže i mentalne mape pamćenja.

Paralelno s tim procesom, Bućan se vraća i vlastitim dječačkim crtežima, nastavljajući crtati i pisati iz duboke, djelomično zaboravljene intuicije. Izložba Ostava tako nastaje iz dvostrukog kretanja: prema obiteljskom arhivu i prema vlastitoj kreativnoj memoriji, a njezino se postavljanje ne svodi na puko smještanje radova u prostor, nego na njihovo razvijanje unutar prostora. Tako arhivski materijal u galeriji pronalazi novo mjesto, nadograđuje se novim materijalima i značenjima, a samo nadograđivanje funkcionira kao umjetnička strategija prisjećanja.

Jedan od radova, Portret II, sastoji se od tepiha koji je nekada stajao u sobi u kojoj je autor provodio najviše vremena sa svojim djedom. Pokraj stolca na kojem je djed najčešće sjedio, na kutiji s obiteljskim fotografijama, nalazi se lego-figurica s telefonom u ruci – prizor koji priziva trenutak u kojem autor saznaje vijest o djedovoj smrti. Kako u predgovoru izložbe piše Gregor Sirotić Marušić, Bućanov se rad može dovesti u vezu s umjetničkim praksama koje se bave arhivom i osobnim narativima, no njegova je pozicija specifična: on svoje predmete ne pretvara u eksponate koji se izlaganjem "rasvjetljavaju".

Šimun Bućan (1993.) završio je preddiplomski studij Likovne kulture na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a trenutačno dovršava diplomski studij Novih medija na istoj akademiji. Radi kao profesionalni fotograf u kulturnom i modnom sektoru. Dobitnik je stipendije 18. Erste fragmenata te Rektorove nagrade za projekt Plastična morska kornjača. Izlagao je na 36. Salonu mladih Paraziti u Domu HDLU-a 2022. te na 37. Salonu mladih Pao sat u bunar u Arheološkom muzeju u sklopu programa Situacija 2024. Prvu samostalnu izložbu Bilo jednom u krevetu održao je 2021. u Bratskoj kući u Grohotama.

Izložba je otvorena do 30. siječnja