HNK SPLIT, 'ŠKOLA ZA ŽENE'

Bez radikalne aktualizacije Molièreovog klasika

  • Autor: Joško Tomasović
  • Zadnja izmjena 20.01.2010 09:51
  • Objavljeno 20.01.2010 u 09:18
Tportal

Tportal

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Kako biti moderan, ali ne suviše, kao da je bila misao vodilja redatelja Andrzeja Sadowskog u postavljanju 'Škole za žene' u splitskom HNK-u. Bio je to jasan naum koji ne dovodi u pitanje politiku kazališne kuće, no kojem je prije svega nedostajala kvalitetnija podrška glumačkog ansambla

Poljski redatelj Andrzej Sadowski najavio je nekoliko dana prije premijere 'Škole za žene' da u splitskom kazalištu neće raditi nikakvu radikalnu aktualizaciju Molièreovog komediografskog klasika. Nakon odgledane premijere, slobodno se može zaključiti da je gostujući redatelj svoje obećanje i održao. Ponudio je publici umjereno moderniziranog Molièreovog klasika, koji je slijedom okolnosti prvi put u cijelosti postavljen u Splitu. Redateljev rukopis je poprilično zaokružen (suzdržan i standardno moderan) te nudi kombinaciju gegova i skečeva (s kojima na svu sreću ne pretjeruje), pop elemenata, Al Capone motiva i talijanskih kancona - ukratko, Sadowski se odlučio koristiti nimalo prijeteći arsenal za skidanje prašine sa 17-stoljetnog klasika, ne dovodeći ga ozbiljno u pitanje. No isto se nažalost ne može reći za glumačku postavu koja je djelovala neujednačeno, uz iznimku mlađe generacije koja se nešto bolje snašla unutar opuštenije vizije Molièrea.

HNK Split

HNK Split

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Središnji lik Arnolphea u izvedbi Frane Perišina tako zahtijeva još rada. Ulogu starog gospodina opsjednutog mladom djevojkom koji se najviše boji da će ispasti rogonja je odradio suviše kruto, bez nužne komične lakoće i lepršavosti. A tu je lakoću komične glume pak vrlo dobro iznio mladi par glumaca, Anastasija Jankovska u ulozi štićenice Agnese i Goran Marković u ulozi nespretnog, ali dobroćudnog i iskrenog udvarača Horacea. Sporedne uloge Alaina i Georgette su korektno odradili Nikola Ivošević i Andrea Mladinić, no oni su svedeni na gotove tipove, pomalo i karikature zadužene za instant smiješni efekt. Ideja o zamjeni dvaju muških likova za ženske uloge je na dobrom tragu u smislu razvijanja dinamike među likovima, no u praksi nije dala željene rezultate. Razlog tome su mlake i neuvjerljive interpretacije Crysaldea (Bruna Bebić Tudor) i bilježnika (Nives Ivanković), što je uistinu šteta jer ti likovi, koji djeluju poput glasa mudrosti u drami, nose su sebi ekvilibrij čitavog komada, a imaju i neke od najboljih replika u predstavi.

Redatelj je zadržao stihovnu formu koja se sasvim dobro drži na suvremenoj sceni, dok je atmosferu efektno naglasio songovima Adriana Celentana koji pružaju dovoljno ironičnu glazbenu podlogu za priču o namještenim brakovima i djevojkama koje se svjesno drži u neznanju u pripremi za brak. Kostimi (Marija Žarak) su stilizirani kao u dvadesetim godinama prošlog stoljeća i djeluju kao još jedno kompromisno rješenje u želji da se komad modernizira, ali nikako suviše. Sadowski je tek u završnoj sceni pokazao malo više odvažnosti, u kojoj se lagano poigrava Molièreovim shematiziranim happy endom i konvencijama klasične komedije.

Nacionalne kazališne kuće vjerojatno se i trebaju baviti klasicima, a ovaj bi po svemu sudeći mogao postići dvostruki zgoditak. Mogao bi tako biti prigodan za lektirne potrebe gimnazijalaca koje će boravak u kazalištu poštedjeti čitanja drame u rimovanim stihovima te jednako tako za publiku koja očekuje lako probavljivu komediju s poukom.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi