KOMENTAR BORISA BECKA

Pogledajte se u ogledalo: Šalabahter je način života

Komentar

Boris Beck

Boris Beck
  • Zadnja izmjena 22.09.2018 14:13
  • Objavljeno 22.09.2018 u 14:13
tportal

Izvor: Pixsell / Autor: Patrik Macek

Prepisivanje je moguće samo tamo gdje je ispitivanje masovno, neosobno i mehaničko – a takvo je jer je i proces poučavanja masovan, neosoban i mehanički, zaključuje komentator tportala analizirajući obrazovni problem koji nije univerzalno hrvatski

Kolega koji predaje na jednom fakultetu ispričao mi je sljedeću zgodu. Nakon predavanja, u bujici mladih koja se izlijevala iz predavaonice, našao se iza dvije studentice koje su se povjeravale oko pripreme ispita: 'Obući ću onu košulju s džepovima, da mu ispadnu oči!'

Pa dok se, eto, neke studentice umjesto u knjižnici za ispit spremaju ispred ogledala, dvije su maturantice ove godine prvi put u Hrvatskoj uhvaćene s elektroničkom opremom za prepisivanje. Na ljetnom je roku jedna imala kameru u olovci, a na jesenskom druga je kameru zalijepila ispod košulje. Obje su otkrivene zbog vlastite nespretnosti: prva je o svojoj namjeri upoznala kolege koji su je otkucali nadzornicima, a drugoj se kamera pregrijala i opekla je. Da je prva šutjela, a da je druga kupila bolju opremu, ne bi ih nitko uočio. Njihove bi kamere mirno snimale zadatke i sliku odašiljale tko zna kome i tko zna gdje, koji bi im potom šaptao odgovore u slušalicu skrivenu u uhu i pokrivenu kosom.

Kamere za prepisivanje – u olovkama, naočalama ili gumbima – s bubicama za uho nude se već dugo u hrvatskim oglasnicima; osobe s druge strane, koje će riješiti test umjesto vas, naplaćuju znanje sto eura.

Prepisivačka mafija od Indije do Kanade

Još 2010. neki su fakulteti razmatrali mogućnost da ometaju elektromagnetske signale za vrijeme ispita, ali pokazalo se da je to nezakonito. U Kini, odakle i dolaze špijunski gadgeti za lijenčine, ometati se smije, pa se u tu svrhu služe čak i dronovima koji testiranu mladež nadziru iz zraka. U Bangkoku su prije dvije godine ulovili tri studentice medicine s kamerama koje su snimale pitanja, a odgovori su im u realnom vremenu stizali na pametne satove. Cijena opreme i usluga? 23.000 dolara.

  • +6
  • +3

Varanje i prepisivanje na ispitima

Izvor: Pixsell / Autor: Sandra Šimunovic

Čini se, ipak, da je u Indiji najteža situacija. Iz države Bihar 2015. došle su zapanjujuće fotografije roditelja koji se penju po fasadi peterokatnice kako bi djeci šaptali odgovore kroz prozore. Te su se iste godine u New Delhiju sat i pol prije završnih školskih ispita testovi pojavili na WhatsAppu, zbog čega je moralo biti odgođeno ispitivanje 2,8 milijuna učenika. Ministar srednjoškolskog obrazovanja u državi Uttar Pradesh, Dinesh Sharma, izjavio je nedavno da se u prepisivačkoj mafiji 'vrti veći novac nego u bilo kojoj drugoj djelatnosti'. Da bi stali na kraj varanju, ovog proljeća su znatno postrožili nadzor, propisali obvezno izuvanje ispitanika i uveli kamere u ispitne prostorije – rezultat je to da je godišnji ispit izbjeglo čak milijun od 6,6 milijuna studenata.

Pogrešno bi bilo misliti da se prepisuje samo na Istoku. David Harpp, profesorica kemije na sveučilištu McGill u Montrealu, misli da je broj ulovljenih u prepisivanju mikroskopski malen u odnosu na broj onih koji prepisuju. Anonimne ankete među kanadskim studentima pokazale su da ih je 73 posto varalo u svojim akademskim radovima, a 58 posto na testovima. Međutim najveći broj kažnjenih studenata na sveučilištu Carleton u Ottawi iznosi samo 607 slučaja, odnosno 2,6 posto. Kanađani su analizirali i na koji način studenti varaju: u više od 50 posto slučajeva to je plagiranje pisanih radova, dok na prepisivanje na testovima otpada tek 10 posto slučajeva. Istraživanja među studentima u SAD-u pokazuju sličnu sliku: 33 posto njih koristi internet za plagiranje, 59 posto je prepisivalo tijekom godine, 34 posto prepisivalo je više od dva puta, a 39 posto misli da je varanje nužno da bi uspjeli.

tportal

Izvor: Pixsell / Autor: Ivica Galović

Ne samo da se posvuda prepisuje, nego se prepisuje sve više. Britanci su ove godine objavili rezultate praćenja studenata od akademske godine 2014./15. do 2016./17. Pokazalo se da je u tom razdoblju, na analiziranim fakultetima, broj slučajeva prepisivanja skočio s 2640 na 3721, što je porast od 40 posto. Istraživači su to pripisali sve većem stresu studenata zbog rasta školarina i sve težeg zapošljavanja te su zaključili da se u obrazovanju treba više posvetiti skrbi za intelektualni razvoj studenata umjesto nezdravoj fiksaciji na ocjene.

Svi bi 'papir' uz malo znanja

Gdje je tu Hrvatska? Kao i obično, na pola puta između Istoka i Zapada. S Istokom nas veže sklonost izbjegavanju pravila, potezanju veza i improviziranju, a sa Zapadom povećanje troškova studija te sve veća konkurencija i kompetitivnost na tržištu rada. Diploma se još uvijek naziva 'papir', pri čemu se to 'papir' izgovara na poseban način. Kada mlada osoba kaže da joj treba 'papir', implicira da je riječ o nevažnoj formalnosti, o formi bez sadržaja, o papiru koji trpi sve – dakle diplomu se stavlja u isti rang s ostalim papirnatim stvarima, knjigama i novinama, recimo, do kojih se općenito ništa ne drži. Ne teži se znanju, nego 'papiru' koji će omogućiti zaposlenje u državnoj službi, preko obiteljske veze koja je već osigurana, ili pak bijegu iz zemlje.

Šalabahter zato nije samo pomoćno sredstvo da se što lakše probije do 'papira', nego način života. Ta studenti gledaju novinare na televiziji što čitaju vijesti koje im je netko drugi napisao, gledaju političare u Saboru kako glasaju prema naređenju, shvaćaju da tvrtkama, strankama i općinama cirkuliraju e-mailovi s uputama kako da se što radi. Zašto bi uopće mislili svojom glavom kad ulaze u svijet u kojem se traži samo poslušnost?

  • +127
  • +124

Norijada 2018.

Izvor: Cropix / Autor: Damjan Tadic / CROPIX

U takvoj situaciji ispiti se pretvaraju u igru mačke i miša. Formule ispisane na lažnim noktima, mobiteli s programom koji rješava snimljenu jednadžbu, lažne etikete na boci za vodu, isprintani mikrošalabahteri na prozirnim folijama, šuplje olovke, papirići pod suknjama, ultraljubičaste kemijske s jedne strane – a s druge SS-ovci što kruže ispitnom prostorijom s vučjacima i strijeljaju prekršitelje na licu mjesta. Alternativa je da poučavanje postane humanije. Jer prepisivanje je moguće samo tamo gdje je ispitivanje masovno, neosobno i mehaničko – a takvo je jer je i proces poučavanja masovan, neosoban i mehanički. Ako ispitivači upoznaju svakog ispitivanog, ako s njima razgovaraju tijekom školovanja, ako se brinu za njihovo napredovanje, ako upoznaju potrebe i prednosti svakog ponaosob – onda će ocjenjivanje biti jednostavno i prirodno i neće studenti na njega odlaziti s kamerama u gumicama ili papirićima u grudnjacima, prikrivajući svoj gubitak samopouzdanja i očaj.

Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.