Glazbeni problem Barcelone: Otjerajte festivale i vratite nam kvart!

Priča prva: Jaume Collboni (56) gradonačelnik je Barcelone iz redova Katalonske socijalističke partije od 2023. godine. Deklarira se kao fanatik u svim kulturnim područjima, a posebno voli glazbu – u jednom razgovoru hvalio se da mu je najveći gušt 'pjevati sa spuštenim prozorima u autu'. Glazbeni ukus mu je eklektičan: voli indie rock, zna otpanjiti i baroknu glazbu, ali mu je kraljica – očekivano – najveća ambasadorica Barcelone na glazbenoj mapi svijeta, Rosalia.

Ni godinu dana nakon što ga je gradsko vijeće Barcelone izabralo za prvog među jednakima, Collboni se susreo sa svojim glazbenim problemom. Nakon što su tvrdim propisima iz centra grada protjerali horde turista i sam Airbnb, na red su došli rubni dijelovi grada. Među njima je i Parc del Forum, ogroman gradski park u kojemu se održavaju Primavera Sound, najveći glazbeni festival u Europi i jedan od najvećih gradskih turističkih magneta, te ništa manje popularni festival Cruïlla.

Obećao je Collboni žiteljima u okolici Parc del Foruma – i time osvojio njihove glasove – da će, za početak, skresati broj glazbenih i drugih festivala koji se tamo u toplim danima održavaju svakog vikenda. Već od ovog ljeta dinamika će im se prorijediti na svaki drugi vikend, a organizatori Primavere i Cruïlle sljedeće će se godine, nakon što istekne višegodišnji ugovor o suradnji dvaju festivala i grada, za njih morati boriti na javnom natječaju.

Na njemu će morati jamčiti dodatno ograničenje buke, sigurnosne planove s posebnim osvrtom na rodnu ravnopravnost, ekološki prihvatljive šalice i tanjure i završetak programa najkasnije u 1 sat ujutro te tako vratiti kvart lokalnoj zajednici.

Glazbeni problem Budimpešte: Otjerali ste festival, vratite nam pare!

Priča druga: Gergely Karácsony (50) gradonačelnik je Budimpešte iz redova zelene ljevice u drugom mandatu, a njega je, kao i njegov zagrebački kolega Tomašević, osvojio 2024. godine. Nije baš, kao kolega iz Barcelone, poznat po pjevanju uz otvorene prozore auta, ali kad je riječ o glazbenoj politici, zna pustiti glas.

Toliko da se 2022. godine morao posuti pepelom zbog izjave na temu Kuće glazbe, urbanističkog megaprojekta njegova arhineprijatelja Viktora Orbána u najvećem gradskom parku Városliget. Tada je rekao da je graditi bilo kakvu građevinu u parku u 21. stoljeću 'kao da pišate u svetu vodicu u crkvi', zbog čega se poslije ispričao kako javnosti, tako i vjernicima.

Kletva svete vodice, ili Karácsonyjev glazbeni problem, stigao ga je potkraj 2025., kad je budućnost najvećeg glazbenog festivala u jugoistočnoj Europi, budimpeštanskog Szigeta, postala upitna. Nakon što se vlasnik brenda Sziget – američki investicijski fond KKR – povukao zbog ogromnog minusa i nestabilne poslovne klime u Mađarskoj (pričajmo još malo o prijateljstvu Trumpa i Orbána), gradsko vijeće Budimpešte je s 13 glasova za i 19 suzdržanih (kako iz Orbánova Fidesza, tako i iz stranke Tisza njegova izglednog nasljednika Petera Magyara) odbilo Karácsonyjev prijedlog o tome da Sziget, trenutno bez financijske potpore, i dalje koristi javni prostor dunavskog otoka Óbudai, na kojemu se ovaj festival održava već 32 godine.

Iako se brojka posjetitelja Szigeta u tjedan dana i dalje vrti oko 400 tisuća, a pozornicama posljednjih godina defiliraju megazvijezde poput Chapell Roan, Charli XCX ili Billie Eilish, festival je u posljednje dvije godine nataložio ogroman gubitak – ukupno čak 15 milijuna eura. Još veći gubitnici u ovoj priči su grad Budimpešta i država Mađarska.

Prema procjeni gradonačelnika, u gradsku i državnu blagajnu Sziget godišnje izravno ili neizravno prelije osamdesetak milijuna eura, pa je jasno zašto je Karácsony toliko zapeo da festival preživi. Trenutačno je u fazi računa bez krčmara: organizator tvrdi da će se Sziget održati i 2026. godine te umjesto sedam trajati šest dana, karte su u prodaji, no papira o korištenju otoka – a ni novca za organizaciju festivala – još uvijek ni od korova.

Glazbeni problem Zagreba: Otjerao bi Thompsona, zapjevao 'Zvončiće' i zaplesao uz Idu i Luzere

Priča treća: 'Zvončići, zvončići, zvone cijelu noć', razdragano pjeva Tomislav Tomašević (43), zagrebački gradonačelnik iz redova zelene ljevice, na otvaranju zagrebačkog Adventa na Zrinjevcu. Nije mu ovo prvi put da se okušao za mikrofonom: na prošlom Adventu tercirao je Ivani Kekin i Danijeli Dolenec u 'Božić dolazi', a posebnu inspiraciju, kao i svaki bad blue boy, dobije kad probije Sveti Rok i siđe u zmajevo gnijezdo Torcide, pa na afterpartyju Sinjske alke zapjeva 'Majstore s mora' dua Kuzma & Shaka Zulu s takvim žarom da Purgeri oduševljeno komentiraju: 'Uzmite si ga u Dalmaciju.' Ne samo da voli pustiti glas, već se Tomašević zna razbacati i na plesnom podiju: sjećate se one polupane Casio čagice s Idom Prester na koncertu Lollobrigide ili pokušaja headbanganja na tribinama Šalate uz Skunk Anansie.

Pjeva popularni Senf i pleše sve u šesnaest, uvjeren da je riješio svoj glazbeni problem. Sam ga je sebi donekle i stvorio, tj. stvorio mu ga je Zagrebački holding, javna gradska tvrtka koja je još prošle godine iznajmila Thompsonu zagrebačku Arenu za koncert 27. prosinca. Svašta se od tada izdogađalo: prvo je Thompson, s već rentanom Arenom, koja se u međuvremenu pretvorila u kafanu na Balkanu, poželio instalirati svoj katoličko-desničarski laser show na Hipodromu uoči lokalnih izbora. Tomašević ga je pomaknuo nakon njih te tako otvorio bokove kolektivnom trolanju u izvedbi Thompsonova tima, klerikalnog lobija, premijera i njegova potomstva te probuđene hrvatske desnice.

Glazbeni problem tako je postao politički problem, a Tomašević ga je, sto posto je siguran, riješio zaključkom Gradske skupštine, prema kojemu Thompson može jednom reći 'Za dom spremni' jer, eto, Arenu smo mu već rentali, taknuto-maknuto, ali ako nedajbože to ponovi – neće više u Arenu, nije ni prije. Rješenje glazbenog problema podebljao je i odgovorom na Thompsona, pročišćenim line-upom novogodišnjeg dočeka uz lijevo-liberalni populistički melanž: sindikalne repere Elemental i Dubioza kolektiv te poduzetne pop pankere Idem i Luzere. Potonji bend, zagrebačka djetinjasta verzija Blink-182, svirat će na Trgu jer sam Tomašević ide toliko daleko da ih, uz Sex Pistolse i Rage Against The Machine, navodi kao svoje formativne bendove.

Thompson kao Dubioza iz koje nas neće izvući - Luzeri

Čemu nas uče ove tri poučne pričice? Iz događaja u Barceloni i Budimpešti možemo izvući i nešto pozitivno. Zagreb, naime, ima open air rock festival po mjeri veličine grada, festival koji – ako izuzmemo poslovičnu kuknjavu dijela stanovnika jugozapada grada zbog buke – ne pravi pretjerani problem, bilo urbanističko-ekološke, bilo financijske prirode.

S druge strane, zagrebački Advent i dalje se tretira kao sveta krava uz koju se pjevaju 'Zvončići', iako će i ove godine, možda još više zbog drame oko Vjesnika, izazvati urbanističko-prometni kaos, a da ne spominjemo uobičajeno prelijevanje blagdanskog duha u hrvatski tip uličnog konzumerizma. Nekad smo lijevi, nekad liberali, kaj sad.

A s druge strane, kad vidite koje su stvarne glazbeno-političke teme u gradovima kojima upravljaju Tomaševićevi politički parnjaci, ideološki i medijski zajapurena priča oko Thompsona i novogodišnji odgovor na njega pomalo djeluje kao da smo dio Trećeg svijeta.

Kad je već zbog predizbornog oportunizma progutao gorku pilulu zvanu Hipodrom, Tomaševićevi pokušaji političkog poentiranja na protjerivanju Thompsona (tko bi to u praksi proveo, komunalni redari?) ostali su u domeni 'kasno Marko (ne Perković) na Kosovo stiže'. Svaki pokušaj da to učini urodit će samo novom porcijom trolanja s desnog spektra, možda i tužbom Thompsonovog tima, a iz te dubioze sigurno ga neće izvući – Luzeri. Za to ipak treba imati malo bolji glazbeni ukus. A pomnije pripaziti gdje zapjevati i uz što zaplesati, zagrebački gradonačelnik – neće nikada.