Marija Selak Raspudić – i njezin suprug također – nadjenuli su svojoj stranci ime identično glazbenom festivalu koji uskoro slavi 10. rođendan, što je i dalje duže od njihova političkog djelovanja kao izabranih predstavnika naroda. Ovaj potez krije dvije tužne poruke: odnarođenje akademsko-političke kaste, čak i one koja tvrdi da se bavi grassroots politikom, ali i providan pokušaj političke manipulacije mladima
'Drito se samo nadalo da postane ime naše stranke', grleno i puno sebe, uz vidne posljedice drilla političke komunikacije, poručuje Marija Selak Raspudić s govornice na predstavljanju svoje najnovije stranke. Tempirano usred sezone političkih kiselih krastavaca – niti godinu dana nakon što je premoćno izgubila u drugom krugu zagrebačkih lokalnih izbora, a negdje na pola državnog saborskog ciklusa u kojemu guli drugi mandat (doduše, prvi nakon što je sa sebe zbacila stege Mosta), sasvim je jasno da Selak Raspudić nema ništa novo pokazati. Osim – imena.
vezane vijesti
Ime je, naime, jedino novo što ima, a ni to nema. Barem ne originalno. Drito, za koje Selak Raspudić kaže da se 'samo nadalo' postati ime baš njezine stranke, već je naziv za neke druge stvari. Prije svega za festival Drito, jedan od rijetkih uspješnih brendova domaće urbane glazbe, iza kojeg stoji produkcija Yem. Pod tim imenom i svim njegovim varijacijama (Lil Drito, MikroDrito…) promoter Zvone Pušić i ekipa već godinama vucaraju domaće (t)repere po pozornicama širom zemlje, a eto, baš sad u travnju, zadali su si ambiciozan zadatak zvan Drito iz Arene, festival kojim su namjeravali proslaviti deseti rođendan tog koncertnog programa u najvećoj zagrebačkoj dvorani.
Ako pak pitate Selake i Raspudiće, istina je drukčija. Ime Drito maznuli su iz e-mail prepiske s cijenjenim arhitektom i akademikom Nikolom Bašićem. On bi, kaže prvo Nino na TV-u, a onda i Marija na presici, svu svoju 'stručnu korespondenciju' sa Selak Raspudić završavao porukom 'stojte drito', što je poruka koja bi trebala odgovarati i političkom habitusu novog projekta obitelji Raspudić. Ime bi, kaže Marija, trebalo ilustrirati bogatstvo hrvatskog govornog jezika, a tvrdi i da su pitali pravnike za mišljenje – oni su im, naravno, dali za pravo.
Otuđenje akademske zajednice i političke kaste
Nećemo ovdje ulaziti u to jesu li Raspudići u prekršaju, hoće li se potucati sudovima sa Zvonom Pušićem i je li potonji ikad isplatio hrvatskog glazbenika pod umjetničkim imenom Drito Konj, a on je tu riječ u imenu svog projekta koristio prije produkcije Yem. Ovdje je zanimljivo nešto drugo, nešto što se drito nameće kao simptom otuđenja akademske zajednice i političke kaste od ljudi koje podučavaju i čijim glasovima postaju izabrani predstavnici naroda.
Selak Raspudić – i njezin suprug također – svoj koncept političkog djelovanja temelje na grassroots politici: nekorumpiranosti, nepripadanju nijednom ideološkom taboru i izravnom zalaganju za probleme malog čovjeka. Teško je vjerovati da ni ona ni njezin suprug, kao ugledni profesori Filozofskog fakulteta, nikad nisu čuli za festival na koji će ići nezanemariv broj njihovih bivših, sadašnjih i budućih studenata, a sigurno bi išli i mlađi oni, između trijumfalnih pohoda zagrebačkom kvizaškom scenom i podizanja spomenika Bruceu Leeju.
Teško je vjerovati da im je, drito mjesec dana prije tog festivala na kojemu nastupaju Vojko, Peki, Hiljo, Kuku$ i ekipa, spontano palo na pamet isto ime za stranku koju planiraju predstaviti baš u vrijeme u kojem festival Drito grozničavo pokušava rasprodati barem donji prsten Arene. No kad se to već dogodilo – možda im je drito ostalo u podsvijesti – moguće je povjerovati da su se uspaničili da bi ga netko povezao s trap festivalom i tako im srušio dominu genijalnog, inovativnog imena za politički projekt.
Drito u Saboru
Zato su zbacili politički plašt, sakrili se u akademsku bjelokosnu kulu iza akademika Bašića (toplo se nadamo da i on pod stare dane neće drito na stranačku listu) i, okruženi obligatornom hrpom mladih, tom postmodernom dekoracijom današnjih političkih skupova, ponovili maksimu koju ćemo naredne dvije godine morati trpjeti na billboardima – ništa Pavelić, ništa Tito, samo drito. Poruka je jasna: mladi, drito ovi koje smo okupili oko sebe, okončat će taj vječni hrvatski sukob i to drito pod kapom našeg stranačkog projekta.
Problem je, međutim, u sljedećem: broj mladih koje su Raspudići uspjeli skupiti za ovu presicu, pa čak i za listu na zagrebačkim izborima na sastanku svog kućnog savjeta, i dalje je znatno manji od onih koji su već kupili kartu za Drito iz Arene. A prije nego što Raspudići, u ironičnom obratu koji može smisliti samo ekipa s Filozofskog, angažiraju nekog trepera da im snimi stranačku himnu i tako se prebiju s produkcijom Yem, podsjećamo ih – mladi ne idu na koncerte na kojima bi mogli sresti svoje profesore, niti izlaze na mjesta na kojima bi mogli sresti političare koji ih žele prisvojiti. Pa zato u ogromnom broju ne izlaze ni na birališta. Drito.
