Obrazovanje, stanovanje, zadovoljstvo životom, ekonomski rast, digitalna pismenost, borba protiv korupcije, sloboda medija. Po ovih sedam parametara – složit ćemo se da su u pitanju najreprezentativniji znakovi zrelosti društva – Finska već godinama kotira među prvih pet zemalja u Europi, a u nekima od njih je i prva. Poput tradicionalnog izbora za najsretniju zemlju svijeta.

Prva je prije točno 20 godina, 2006., bila i na natjecanju za Pjesmu Eurovizije, kad je heavy metal kroz 'Hard Rock Hallelujah' grupe Lordi ušetao u dnevne sobe domaćica, zaštitara na porti, preplašene djece i uznemirenih umirovljenika, a da pritom njihovoj pobjedi nitko nije mogao ništa prigovoriti.

Obuzdavanje Izraela

Zato je valjda suđeno da, dvadeset godina kasnije, upravo Finska spasi ovo natjecanje od teške crne rupe u koju je upalo od 2022. godine. Tada su, naime, prvo Ukrajina glasovima sažaljenja zbog rata i potom Izrael beskrupuloznim manipulativnim taktikama nadmetanje pop pjesama s nacionalnim predznakom do kraja razgolitili kao geopolitički poligon za poigravanje javnim mnijenjem cijelog kontinenta. Ako niste pratili – Izrael tri godine zaredom, od ponovne aktivacije rata na Bliskom istoku, preko vladine agencije za komunikacije milijunima eura (i SIM kartica) otvoreno kupuje glasove u cijelom svijetu, krpajući i drugu rupu sponzoriranjem natjecanja preko kozmetičke tvrtke.

Za razliku od Španjolske, Nizozemske, Irske, Islanda i Slovenije (usput, šteta zbog Laibacha), koje su kao oblik prosvjeda protiv izraelskih manipulacija odabrale napuštanje natjecanja, Finska je primila k znanju odluku da se Izraelu dopusti sudjelovanje, no ujedno je proaktivno pristupila obuzdavanju njihove prljave igre. Vjerojatno je to učinila uz blagoslov organizatora natjecanja EBU-a, koji se pokušava oprati od otvorene pljačke iz 2024. godine, kad je neprikosnovenom favoritu naroda, Fincu Kääriji, oteta pobjeda glasovima žirija u korist Loreen kako bi Švedska mogla biti domaćin na 50. rođendan pobjede Abbe.

Hakiranje glasova

Čak i da jest tako, finska inicijativa vrijedna je pažnje: odmah nakon prošlogodišnjeg natjecanja stavili su do znanja da izraelsko pumpanje glasova neće tek tako proći. Iz mjeseca u mjesec zagovarali su pravedniji sustav ocjenjivanja pjesama te je i EBU morao nešto poduzeti: broj televoting glasova po jednom glasaču smanjen je s 20 na 10, što je matematički prepolovilo izraelski manipulativni potencijal. Također, vraćeni su žiriji u polufinala natjecanja, što Izraelu stvara dodatnu glavobolju jer u svakom žiriju koji bi trebao ocjenjivati kvalitetu izvedbe sjedit će i netko kod koga će prevagnuti propalestinski sentiment.

Ipak, najkonkretniji potez koji je Finska povukla jest analiza objavljena na stranicama njihove javne televizije početkom svibnja. Ona do detalja, kroz niz infografika, secira izraelsko 'hakiranje glasova' u protekle tri godine, podsjećajući kako su operirali agresivnim kampanjama na društvenim mrežama, pa čak i oglasima na njujorškom Times Squareu. Navode i da je 2025. čak 21 zemlja Izraelu dala potpuno isti broj bodova publike kao i 2024. godine – uzorak na koji su se požalili i Slovenci – te zaključuju da to sigurno 'nije na temelju glazbenog ukusa'.

A imaju li pokriće?

Naravno, ne laje pas zbog sela nego zbog sebe: ovogodišnji finski kandidat, pjesma 'Liekinheitin' u izvedbi violinistice Linde Lampenius i pjevača Petea Parkkonena, uvjerljiv je favorit za pobjedu po kladionicama i brojkama na streamingu. U citiranoj analizi Finci otvoreno pišu da 'barem neki obožavatelji Eurosonga žele glasati za pjesmu koja bi vjerojatno spriječila Izrael da pobijedi'. 'To ne bi spasilo Eurosong od budućih katastrofa, ali bi barem dalo natjecanju malo vremena za oporavak', zaključuju u objavi koja je alarmirala Izraelce. Njihov javni servis u panici već sad kuka da u slučaju pobjede Finske neće biti dobrodošli sljedeće godine, a ovaj rat riječima sigurno neće završiti na tome.

Ipak, postoje dva nezanemariva problema. Finska pjesma, iako melodična i skladana po propisima cheesy pop klasike, teško je pamtljiv bućkuriš. U njoj se događa toliko toga da na prvo slušanje od šume ne vidite drvo, a ni glas Petea Parkkonena na snimkama s proba uopće ne ulijeva povjerenje.

K tome, virtuozna violinistica Linda Lampenius dobila je dodatni poguranac od organizatora dopuštanjem da 250 godina staru violinu svira uživo, što je protiv pravila natjecanja prema kojima se matrice, kao i u većini televizijskih emisija, emitiraju na playback. Ovo će im donijeti značajnu količinu bodova kod žirija, čime bi, uz obuzdavanje izraelske televoting mašinerije, utrka trebala biti završena prije nego što je uopće počela.

Lelek, dark horse iz sjene

Ima li se još netko šanse umiješati? Izrazitog favorita, osim Finske, nema – ako nas pitate da od onih koji imaju neke šanse izdvojimo nešto nesvakidašnje, to bi bio zarazni, slojeviti i postmoderni balkanski Minecraft plesnjak 'Ferto' grčkog zafrkanta Akylasa, no i on je, prema dojavama iz Beča, podbacio na probama. Ostatak ljestvice top 10 favorita čine uglavnom klasični plesni ili baladni kolaži iz eurovizijskih velesila poput Danske, Australije ili Francuske, koji ne strše iz ovogodišnje izjednačene, ali ispodprosječne ponude.

Zato na kladionicama nakon proba iznenađujuće brzo raste Hrvatska, a trenutno kotira na nesretnom 13. mjestu. Već smo konstatirali da je 'Andromeda' grupe Lelek, za razliku od, recimo, prošlogodišnje moderne bajke iz Latvije, balada opterećena isforsiranom parapovijesnom patetikom ogrnutom plaštem pseudofeminizma. Ipak, dobro iskorištene prednosti scene i režije, izostanak konkurencije na području etno pjesama i potencijal blokovskog glasanja trebali bi biti dovoljni za plasman u finale, a tamo za poziciju od 10. do 20. mjesta. Ako prođu bolje, puna šaka brade za HRT-ovu delegaciju, a i to nešto govori o ovogodišnjoj ponudi.

Finska pjesma nam se, ponavljamo, ne sviđa – opisali bismo je otprilike kao kad bi Kedžo naručio nešto od Tončija Huljića, konačno dočekao priliku za nastup na Pjesmi Eurovizije, pa da popuni sablasno praznu pozornicu uzeo Anu Rucner i tone pirotehnike. No ovdje je u igri početak resetiranja Eurosonga, a u sumornoj ovogodišnjoj ponudi, kad već nema nekog Käärije, žiriji, pa tako i publika, vjerojatno će se kladiti na konja koji pobjeđuje. A onda se možda, korak po korak, možemo početi vraćati nekom boljem, pravednijem natjecanju.