PUT U SVEMIR

Mnogo je prijedloga za kolonizaciju Marsa, ali tražimo svoju budućnost na zdravijoj Zemlji

  • Autor: D.V.
  • Zadnja izmjena 04.12.2022 07:36
  • Objavljeno 04.12.2022 u 07:36
tportal

Izvor: Profimedia / Autor: Steven Hobbs / AFP / Profimedia

Do kraja stoljeća na Zemlji će živjeti oko 11 milijardi ljudi, a planet sve više ugrožava ekološka i klimatska kriza pa bi čovječanstvo možda trebalo potražiti neko rezervno mjesto za život. Neki predlažu selidbu na Mars. Može li se Crveni planet sadašnjom tehnologijom teraformirati?

Kad se prije četiri milijarde godina na Zemlji pojavio život, čini se da su na Marsu za to također postojali povoljni uvjeti. Znanstvenici smatraju da su u to vrijeme na četvrtom planetu od Sunca postojala mora i rijeke, gusta atmosfera, magnetsko polje za zaštitu od zračenja, a vjerojatno i organske molekule. Ipak, prije tri milijarde godina Mars je izgubio svoje magnetsko polje pa je solarni vjetar pretvorio taj planet u ledenu pustinju kakva je danas. Može li Crveni planet ponovno postati mjesto pogodno za život?

Marsova atmosfera, s atmosferskim tlakom samo 0,6 posto Zemljinog, previše je rijetka i hladna da bi na površini planeta održavala tekuću vodu. Postoji nekoliko ideja o tome kako bismo je mogli zagrijati, ali nijedna nije osobito obećavajuća.

Elon Musk je prije nekoliko godina predložio da se iznad Marsovih polova detoniraju nuklearne bombe čija bi toplina otopila smrznuti ugljični dioksid. Taj bi plin, prema Muskovoj ideji, u atmosferi stvorio efekt staklenika i na taj način zagrijao planet i oslobodio zamrznutu vodu.

Upotreba nuklearnih bombi na drugom planetu sama po sebi postavlja mnoštvo etičkih i pravnih pitanja, ali iz znanstvene perspektive — na temelju 20 godina satelitskih podataka NASA-e i ESA-e — procjenjuje se da čak i ako bombardiramo cijelu površinu Marsa i iskoristimo je za oslobađanje ugljičnog dioksida, atmosferski tlak bi i dalje bio samo oko 15 posto Zemljinog. To bi odgovaralo prosječnom porastu temperature od oko 10 stupnjeva Celzija, što nije ni približno dovoljno za održavanje tekuće vode i atmosferske vodene pare.

Nekom budućom tehnologijom možda bismo mogli posegnuti i za dubljim slojevima Marsova tla, ali zasad nije poznato postoje li tamo uopće naslage zamrznutog ugljičnog dioksida i vode. Također bismo mogli na Crveni planet nekako dovesti druge stakleničke plinove - poput klorofluorougljika - koji su još bolji u zadržavanju topline od ugljičnog dioksida. Međutim, ti su plinovi kratkog vijeka i taj bi proces trebalo stalno ponavljati kako bi se planet zagrijao. Jedna od ideja je i preusmjeravanje kometa i asteroida kako bi udarili u površinu Marsa, no zasad ne postoje nikakvi dokazi koji bi potkrijepili tezu da bi se time napravila bilo kakva značajna razlika.

Sljedeći bi izazov bio Marsovu atmosferu učiniti sličnom Zemljinoj. NASA-in eksperimentalni uređaj MOXIE na roveru Perseverance uspješno je pretvorio ugljični dioksid iz Marsove atmosfere u kisik. Ta tehnologija mogla bi osigurati kisik za buduće ljudske misije na Marsu, ali učiniti to za cijeli planet možda neće biti izvedivo. Zbog toga neki istraživači predlažu da se okrenemo oblicima života koji su već transformirali Zemljinu atmosferu — prije otprilike 2,5 milijarde godina, cijanobakterije su pomoću fotosinteze stvorile našu današnju atmosferu bogatu kisikom.

Budući da Mars prima manje od polovice sunčeve svjetlosti koju prima Zemlja, neki znanstvenici predlažu slanje mikroorganizama prilagođenih Marsovim uvjetima koji bi sintetizirali kisik. Brojni mikroorganizmi sposobni su preživjeti u ekstremnim uvjetima, no čini se da je u ovom slučaju najveći problem vrijeme. Jedna NASA-ina studija procijenila je da bi ekstremofilnim organizmima prilagođenim Marsovom okolišu trebalo nekoliko stotina tisuća godina da na Crvenom planetu stvore atmosferu bogatu kisikom. A i to samo u slučaju da već postoji gusta atmosfera od ugljičnog dioksida.

Međutim, čak i kad bismo nekako uspjeli unijeti dovoljno ugljičnog dioksida i kisika u Marsovu atmosferu i zadržati tekuću vodu na površini uvjeti slični zemaljskim vjerojatno bi bili kratkotrajni. NASA-ina misija MAVEN otkrila je da Mars i danas gubi atmosferu zbog toga što nema zaštitno magnetsko polje, a danas ne postoji tehnologija kojom bismo ga mogli 'oživjeti' i zaštititi planet od solarnog vjetra. Teoretski bismo mogli stalno nekako zagrijavati planet kako bismo zadržali atmosferu i tekuću vodu, no budući da Mars ima samo oko 38 posto Zemljine gravitacije, njegova bi atmosfera imala samo oko 38 posto tlaka koji vlada na Zemlji.

Drugim riječima, čak bi i teraformirani Mars bio vrlo negostoljubivo mjesto, a njegov bi zrak bio rijedak i hladan kao na vrhovima Himalaja. Uglavnom, čini se da je teraformiranje Marsa — ako ikada i bude moguće — stvar neke jako udaljene budućnosti. A čovječanstvu bi najbolje bilo da sačuva ovaj jedini postojeći nastanjivi svijet - planet Zemlju.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!