INTERVJU: IRENA WEBER

'Porezna reforma je nužnost. Sad potičemo ljude da iznajmljuju apartmane, šaljemo poruku da je isplativija renta nego rad'

  • Autor: Luka Filipović
  • Zadnja izmjena 19.10.2022 13:59
  • Objavljeno 19.10.2022 u 13:19
Irena Weber

Irena Weber

Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić

Irena Weber prije dva mjeseca preuzela je poziciju glavne direktorice Hrvatske udruge poslodavaca (HUP). Puno vremena za prilagodbu novom poslu nije imala. Problemi i neizvjesnosti s kojima se trenutno suočavaju poduzetnici tražili su od nje da odmah zasuče rukave. Što ju je motiviralo da dođe u HUP, koje si je ciljeve postavila i zašto smatra da poduzetnici u Hrvatskoj još uvijek nisu dovoljno cijenjeni, otkrila je u intervjuu za tportal

Široj javnosti Irena Weber najpoznatija je po angažmanu u izvanrednoj upravi Agrokora. Nakon postizanja predstečajne nagodbe i stvaranja Fortenova grupe obnašala je funkciju zamjenice glavnog izvršnog direktora i glavne operativne direktorice.

Do dolaska u Agrokor 2017. godine imala je iza sebe 17 godina iskustva u financijskoj i investicijskoj industriji. Karijeru na financijskom tržištu započela je 2000. u investicijskoj banci CAIB (Creditanstalt Investment Bank), u kojoj je radila do 2008. godine. Nakon toga prelazi u Hypo Alpe-Adria-Bank, današnju Addiko banku. Vodila je sektore investicijskog bankarstva, poslovanja s pravnim osobama i stanovništva.

Tijekom 2016. godine prelazi na poziciju članice Uprave Kent banke, u kojoj radi do angažmana u Agrokoru, odnosno Fortenova grupi.

Nakon odlaska iz Fortenove Weber je kratko bila članica Nadzornog odbora Dalekovoda. U srpnju prošle godine Hanfa joj je odobrila mandat članice Uprave tvrtke za upravljanje investicijskom fondovima Inspire Investments. Istodobno je obnašala funkciju članice Uprave fonda SZAIF.

Preuzeli ste poziciju direktora HUP-a u vrijeme velikih nestabilnosti, prije svega globalnih, koje se onda prelijevaju na Hrvatsku. Muče nas inflacija i energetska kriza, a vlada i opća nesigurnost zbog rata u Ukrajini. Što vas je motiviralo da dođete u HUP?

Hrvatska ima ogroman potencijal, vidim je kao zemlju zadovoljnih i dobro plaćenih zaposlenika, zemlju koja razvija investicije u inovativne projekte s visokom dodanom vrijednošću te lako i brzo usvaja nove tehnologije. U HUP, kao krovnu poslodavačku organizaciju, koja je u 30 godina postojanja uvijek bila zagovornik pametne i uspješne Hrvatske, došla sam upravo radi toga.

Želim pomoći stvaranju boljeg poslovnog okruženja i promjenama zakonodavnih i administrativnih okvira u kojima poslujemo te olakšati tisućama nadarenih i perspektivnih poduzetnika da svoje ideje pretvore u kvalitetne i održive tvrtke.

U kratkom periodu izborili smo važne stvari za poduzetništvo, a Vlada prihvaća naše brojne inicijative, među njima naprimjer proširenje mjere ograničenja cijene električne energije za sve tvrtke, neovisno o veličini ili industriji u kojoj posluju. Izborili smo i prvi korak u smjeru poreznog rasterećenja rada, a to je povećanje neoporezivih primitaka za zaposlenike. Inzistiramo na snažnijoj reformi poreza na dohodak i novom Zakonu o radu.

U HUP-u smo složni u tome da treba proaktivno djelovati i stvarati pozitivnu poduzetničku klimu u Hrvatskoj te gurati socijalne partnere prema rješenjima koja će povećati konkurentnost cijelog društva.

Cijena električne energije ograničena je mjerama Vlade

Cijena električne energije ograničena je mjerama Vlade

Izvor: Profimedia / Autor: Mykola Tys / Alamy / Alamy / Profimedia

Jeste li sebi postavili glavne zadatke za ono želite napraviti dok budete direktorica HUP-a? Koje ste si konkretno ciljeve postavili?

Nulti prioritet se nametnuo sam od sebe, a to je zaštita poduzetnika od šokova uzrokovanih dramatičnim rastom cijene energenata. Mnogim poduzetnicima je ovo doslovno pitanje života i smrti. Prioritet u kratkom roku je i donošenje novog i modernog Zakona o radu, kao ključne poluge za ubrzanje tržišta i rasta plaća. Porezno rasterećenje rada je preduvjet za zadržavanje ljudi u Hrvatskoj, a u idealnom scenariju nadamo se i povratku iseljenih. To moramo realizirati danas!

Jedan od glavnih zadataka mi je promijeniti percepciju poduzetništva i poduzetnika u javnom prostoru. Koliko god to zvučalo nevjerojatno, mislim da ljudi nisu svjesni da isključivo i samo poduzetnici stvaraju novu dodanu vrijednost i pune državni budžet, oni su ti koji omogućavaju financiranje svega ostalog, od državnog i javnog sektora do državnih investicija. Pa evo, meni nije normalno da na javnoj televiziji ne postoji nijedna emisija posvećena poduzetnicima i temama vezanima za poduzetništvo.

Da bismo bili uspješniji, moramo ukloniti mnogo administrativnih barijera za poslovanje, biti brži, agilniji i tehnološki napredniji. Imamo potencijal i mi poduzetnici znamo kako ga iskoristiti, zato vjerujem da ćemo ispuniti taj cilj.

tportal

Izvor: tportal.hr / Autor: tportal.hr

Jasno je da bi bez Vladine intervencije naše gospodarstvo teško podnijelo energetski cjenovni udar. Sad, s odmakom od nekoliko tjedana od donošenja odluke o zamrzavanju cijena električne energije, mislite li da su mjere dobro postavljene?

Globalno gospodarstvo, pa tako i hrvatsko, posluje u izvanrednoj situaciji na koju ne možemo utjecati niti je prevenirati. Državna intervencija stoga je bila neophodna.

Zato smo podržali Vladin potez, osobito jer je uvažen zahtjev HUP-a da se mjerama obuhvate svi poduzetnici, neovisno o veličini ili industriji u kojoj posluju. Divljanje cijena energenata povećalo je troškove na energente za osam, pa čak i deset puta.

HUP je načelno protiv državnog intervencionizma, ali su mjere bile nužne kako bismo zadržali gospodarstvo na nogama te spriječili daljnje prelijevanje enormnih cijena energenata na cijene svih proizvoda i usluga. Mislimo da je mjera koja obuhvaća limitiranje cijene električne energije za gospodarstvo dobro postavljena, ali s Vladom ćemo pratiti učinak te mjere na realno gospodarstvo te u slučaju potrebe raditi na njenom poboljšanju.

Ima li HUP prijedlog kako zaštititi kompanije od daljnjeg divljanja cijena plina?

Velik broj poduzetnika posljednjih dana obraća se HUP-u navodeći da su računi za plin narasli i do pet puta. Imamo i informaciju da dio opskrbljivača raskida važeće ugovore nudeći znatno nepovoljnije uvjete.

Anketa HUP-a pokazala su za 31 posto tvrtki plin i električna energija jednako važan izvor energije, a sedam posto tvrtki ovisno je isključivo o plinu.

Zagovaramo ograničenje cijene plina za gospodarstvo. Svjesni smo da će biti teško postići konsenzus svih članica Europske unije, ali zato u Hrvatskoj možemo donijeti nužne mjere.

Potrebno je hitno ograničiti najvišu cijenu plina za poduzetništvo, povećati iznos vaučera za mikro, male i srednje tvrtke s postojećih 0,15 kn/kWh, proširiti kriterije prihvatljivih korisnika na velika poduzeća i velike potrošače koji troše više od 10 GWh plina i/ili da se onima koji su iznad te granice odobri korištenje vaučera na potrošnju do 10 GWh ili drugi oblik subvencije. Za one potrošače koji nemaju plinsku mrežu apeliramo i na subvencije na spremnike ukapljenog plina (do i iznad 15 m3), kojima se može smanjiti ukupna potražnja za prirodnim plinom, a apeliramo i na promptnu izmjenu propisa plinskog gospodarstva i ponovno uvođenje regulacije u obliku ograničenja maksimalne cijene plina jer tržište ne funkcionira na ispravan način uslijed enormno visokih oscilacija.

Tržište je izuzetno volatilno i pitanje je kako će se cijene kretati u idućim mjesecima, iako stručnjaci očekuju da će se ipak smirivati, što sugerira i stanje na tržištu. Cijena plina sada iznosi oko 140 eura za MWh, a prije nepuna dva mjeseca bila je dvostruko veća.

Također imamo aktualni problem cijene tehnološke pare, jako važne za industriju, posebno u Zagrebu. Apelirali smo na Vladu i HEP da što prije iznađemo prihvatljivo rješenje.

Vlada je zamrznula i cijene nekih prehrambenih proizvoda. Prema vašem mišljenju, hoće li to pomoći građanima?

Limitiranje cijena dijela prehrambenih proizvoda je mjera čiji utjecaj moramo pozorno pratiti. Možemo razumjeti da je Vlada htjela pomoći najugroženijim kućanstvima i na kućni budžet dijela građana ova mjera sigurno ima neki utjecaj.

Međutim u uvjetima inflacije, kada svi troškovi kućanstava snažno rastu, nisam sigurna da ograničenje cijena devet proizvoda može dugoročno pomoći najugroženijim građanima, a s druge strane ovakav intervencionizam može dovesti i do negativnih posljedica. Već smo vidjeli da u manjim trgovinama nekih proizvoda iz te skupine nije bilo na policama, a bojimo se da bi ta mjera dugoročno mogla negativno utjecati na domaću proizvodnju i povećati uvoz roba niže kvalitete pa naše građane izlažemo lošijoj hrani, što je rizik i za njihovo zdravlje.

Istovremeno je ta mjera udar na sektor prehrambene industrije, stoga ćemo s Vladom nastaviti razgovarati o toj mjeri i pažljivo monitorirati njen utjecaj kako bismo izbjegli negativne posljedice. Prehrambena industrija zapošljava 50 tisuća radnika, a za nju je vezano i nekoliko tisuća OPG-ova i malih proizvođača, pa svakako treba biti oprezan.

Da rezimiram, u svakom slučaju treba izbjegavati intervencije u mehanizme tržišta, jer tržište na kraju uvijek odradi svoje i eliminira svaku anomaliju koja se pojavi.

Vladajući su u nekoliko navrata snižavali stope PDV-a za širok krug proizvoda, ali se to nije osjetilo na cijenama. Ministar financija Primorac zbog toga je prozvao trgovce i proizvođače jer, kako je rekao, 'nisu podmetnuli svoja leđa'. Misle li zaista poduzetnici samo na svoj džep?

Kretanje cijena prehrambenih proizvoda, koji su bili glavnina proizvoda obuhvaćenih mjerom snižavanja stope PDV-a, mora se staviti u kontekst inflatornih pritisaka. U godinu dana, do kolovoza, cijene hrane i bezalkoholnih pića u prosjeku su narasle za ogromnih 19,2 posto. Snižavanje PDV-a zasigurno je barem djelomično usporilo rast cijena u trgovinama.

Mislim da nije korektno reći da trgovci i proizvođači nisu podmetnuli svoja leđa, pa samo mjere ograničenja cijena proizvoda rezultiraju direktnim negativnim udarom na profitabilnost i proizvođača i trgovaca.

Dalje, ako znamo da je rast proizvođačkih cijena preko 20 posto, a da je stopa inflacije 12,8 posto, jasno je da veliki dio porasta troškova poduzetnici nisu prevalili na krajnjeg potrošača, već je riječ o još jednom negativnom udaru na profitabilnost.

Irena Weber

Irena Weber

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: HUP

Vlada je najavila da će oporezivati ekstraprofite tvrtki koje su se okoristile energetskom krizom. Bojite li se te mjere? Kako uopće procijeniti što je ekstraprofit? I tko bi to prema vama trebao procjenjivati?

Preporuka Europske komisije je da se takozvani porez na ekstraprofit primjenjuje samo na energetske tvrtke i s tim se slažemo jer su neki segmenti energetskog sektora profitirali na visokim cijenama plina i električne energije. Ideje o tome da se porez proširuje na neke druge sektore iznimno su opasne jer će zaustaviti razvoj, povećati nezaposlenost i otjerati investitore iz Hrvatske. Za takve ideje nema ni podloge u poslovnoj realnosti.

Vrlo je diskutabilno ulaziti u arbitrarne procjene izvora dobiti nekog poslovnog subjekta. Tvrtke su mogle povećati efikasnost kroz internu optimizaciju svojih poslovnih procesa ili proizvodnje i iz toga ostvariti veću neto profitnu maržu, kompanija je primjerice mogla u 2022. otvoriti novi pogon, plasirati novi proizvod ili novu uslugu na tržište pa tako ostvariti veću dobit od one u ranijim godinama ili inovirati svoje usluge nakon godina ulaganja u istraživanje i razvoj. To sigurno nije ekstraprofit.

Osim toga, nije li fer reći da je upravo državni budžet jako profitirao kroz značajno veću naplatu PDV-a uslijed inflacijom povećanih cijena proizvoda i usluga?

Porezno opterećenje rada je i dalje jedna od glavnih boljki domaćeg gospodarstva. Ima li Vlada političke volje napraviti veće rezove u tome? Kakvi vam signali dolaze iz Banskih dvora?

Rasterećenje rada je ključan cilj Hrvatske udruge poslodavaca i na tome inzistiramo. Vlada ima sluha za nužnost rasterećenja rada, što dokazuje i najnovije povećanje neoporezivih dodataka na plaću.

Ipak moramo ići puno hrabrije. HUP kroz svoj prijedlog porezne reforme traži da se neoporezivi osobni odbitak podigne na 5000 kuna, niža stopa poreza na dohodak smanji s 20 posto na 15 posto, a viša stopa poreza na dohodak od 30 posto primjenjuje tek na primanja od 50.000 kuna. Nema puno ljudi tako visoke plaće, a među njima su upravo najobrazovaniji i najtalentiraniji zaposlenici. Potrebna nam je ta promjena porezne politike da zadržimo najbolje u našem gospodarstvu i privučemo talente iz drugih zemalja.

Moramo više valorizirati rad, a s druge strane raditi na mjerama kojima će se umanjiti popularnost rentijerstva. Porezi na rad višestruko su veći od poreza na prihod od iznajmljivanja. Na plaću od 10.000 kuna neto mjesečno platit ćete 18.000 kuna poreza na dohodak godišnje. S druge strane turističkim najmom možete ostvariti prihode do 300.000 kuna godišnje i plaćati svega 300 kuna paušalnog poreza po krevetu. Ovo je direktna penalizacija rada i poticanje ljudi da se okrenu iznajmljivanju apartmana.

Time se šalje i jako loša poruka da je isplativije živjeti od rente nego raditi, a ona vodi i padu zainteresiranosti za obrazovanje, neravnomjernom razvoju te daljnjem uništavanju tržišta rada i iseljavanju talenata. Porezi na rad u konačnici bi se trebali izjednačiti s dohotkom od rente, a trebalo bi i proširiti poreznu bazu novim poreznim oblicima i kroz uravnoteženje stopa PDV-a te otklanjanjem ‘poticaja’ za poreznu evaziju daljnjim smanjenjem poreznih izuzeća.

Plaće u Hrvatskoj su još uvijek preniske usprkos tome što je u posljednjih godinu, dvije većina poslodavaca dizala primanja svojim radnicima. Hoće li poslodavci imati dovoljno likvidnosti da povećaju nagrade zaposlenicima, što im se omogućilo Vladinim paketom mjera?

Neto plaće zaista su niže nego što bismo mi kao poslodavci htjeli za svoje zaposlenike, a opet u strukturi troškova tvrtki zauzimaju ogroman postotak.

Razliku između nedovoljno plaćenog zaposlenika i masom plaća opterećenog poslodavca čini visoka porezna opterećenja na rad. Poslodavci od sebe daju maksimum i dižu plaće koliko mogu. Čak 88 posto članica HUP-a svojim je zaposlenicima tijekom ove godine podizalo plaće, neki i više puta, a nadaju se da će imati dovoljno likvidnosti da iskoriste prostor za nagradu zaposlenicima koji se otvorio Vladinim paketom mjera.

Tvrtke članice HUP-a su u prosjeku zaposlenicima ove godine povećale primanja za više od 10 posto, a rast plaća bi se i ubrzao kada bi se usvojio naš prijedlog rasterećenja rada. O tome intenzivno pregovaramo s Vladom i vjerujem da ćemo uspjeti iznaći rješenje u cilju poboljšanja standarda naših zaposlenika.

HUP traži moderan i fleksibilan Zakon o radu

HUP traži moderan i fleksibilan Zakon o radu

Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić

Ide se u nove izmjene Zakona o radu. HUP je nezadovoljan najavljenim promjenama. Što vam je najspornije?

HUP inzistira na modernom i fleksibilnom Zakonu o radu, onom koji odražava stvarne potrebe tržišta. Hitno moramo krenuti u donošenje novog Zakona o radu, a naši glavni ciljevi su fleksibilizirati sklapanje i otkazivanje ugovora o radu, rad na određeno radno vrijeme, definirati rad na daljinu i pojednostaviti odredbe o radu, kao i niz drugih odredbi koje domaće tržište rada čine rigidnim te zastarjelim.

Naši zaposlenici iseljavaju se u zemlje s fleksibilnim zakonodavstvom jer takvo zakonodavstvo uz niže opterećenje rada pomaže otvaranju novih radnih mjesta, napredovanju zaposlenika i rastu njihovog standarda, ali i plasmanu novih investicija.

Izmjene i dopune Zakona o radu, koje je Vlada poslala u proceduru, HUP ne podržava prvenstveno zbog toga što njima nismo dobili moderan Zakon o radu, a principijelno jer HUP ne može podržati zakon s diskriminatornim odredbama. Naime predloženim zakonom u privilegirani položaj stavlja se članove reprezentativnih sindikata u odnosu na ostale radnike.

Hrvatski poslodavci neće dijeliti svoje zaposlenike ovisno o time jesu li u sindikatu ili nisu. Nećemo isplaćivati zaposlenicima božićnice i nagrade ovisno o tome jesu li u sindikatu ili nisu, tako da ćemo u praksi ispraviti nepravdu koja se pokušava implementirati u ovaj Zakon o radu.

Često se govori o antipoduzetničkoj klimi u Hrvatskoj. Što vam to konkretno smeta u odnosu društva prema poduzetnicima? Hoćete li poduzimati neke korake kako bi se to promijenilo?

Hrvatska kakvoj mi poslodavci težimo je tehnološki napredna zemlja poduzetnika i kvalitetnih i zadovoljnih radnika.

Poduzetnici su ti koji donose nove ideje, stvaraju radna mjesta, kreiraju dodanu vrijednost, pune proračun – oni su kreatori modernijeg društva, inoviraju tržište i sustav… U rukama poduzetnika je budućnost.

Kod nas i dalje vladaju antipoduzetnička klima i velika usmjerenost na državu. Bilo bi nam svima puno bolje kad bismo što prije usvojili mentalitet rada, kreacije i poduzetništva jer to je jedini put do boljeg standarda i kvalitetnijeg života.

Poduzetnici su u ovoj zemlji napravili velike uspjehe i sigurno imamo velik broj pojedinaca i kompanija na koje možemo biti jako ponosni. Za neke znamo, za neke nikada nismo ni čuli, a rade globalne poslove. Ono što je sigurno je da ta jaka poduzetnička snaga često ne dobiva dovoljno javnog prostora, a kada bi ga dobili, donijeli bi novi veliki val optimizma. Otkrivanje tog optimizma moj je glavni zadatak.

Irena Weber

Irena Weber

Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić

Mirovinski i zdravstveni sustav su hrvatske rak-rane. Ima li HUP prijedloge što poduzeti u tom području?

Prijetnja održivosti mirovinskog sustava je prije svega katastrofalna demografska situacija. Već danas imamo neodrživ omjer zaposlenika i umirovljenika, a podaci iz popisa stanovništva sugeriraju da će u budućnosti taj omjer biti još lošiji.

Budući umirovljenici zato moraju biti svjesni i individualne odgovornosti za svoje mirovine, a tu je ključno jačanje II. i III. mirovinskog stupa. U II. stupu danas je 132,5 milijardi kuna nacionalne štednje, što obvezne mirovinske fondove postavlja u poziciju ogromnog kapaciteta za direktno ili indirektno projektno investiranje te poslovno restrukturiranje u ekonomiji kojom dominiraju niskokapitalizirana poduzeća.

Uz povećanje postotka izdvajanja u drugi stup, potrebno je proširiti limite za ulaganja mirovinskim fondovima. Jačanje privatnih modela starosne štednje potpuno je suprotno poticanju povratka u prvi mirovinski stup kroz dodatak od 27 posto. Domaći obvezni mirovinski fondovi su među vodećim investitorima koji mogu ulagati u kapital poduzeća.

Bez sveobuhvatne reforme, koja bi uključivala racionalizaciju mreže javnih bolnica, objedinjivanje nabavnih lanaca te smanjenje troška dijagnostike, teško je očekivati da zdravstvo prestane generirati mjesečne dugove od 300-tinjak milijuna kuna. Zdravstveni sustav ujedno mora odgovoriti na izazove usvajanja novih tehnologija, što dakako košta i dodatno stvara pritisak na racionalizaciju potrošnje financirane iz državnog proračuna.

Restrukturiranje zdravstva trebaju provesti iskusni menadžeri financijske struke, to je standard u uspješnim sustavima. Pitanje je samo želimo li mi takvo restrukturiranje zdravstva ili ne želimo. Mislim da tome nema alternative. Pa svaki mjesec imamo 300 milijuna kuna razloga za to.

Financije su matematički egzaktna disciplina, zanat koji se godinama uči. Meni recimo ne pada na pamet obaviti neku operaciju jer nemam kvalifikacije za taj posao. Tako ni svi koji nemaju znanja o menadžmentu i financijama ne bi trebali misliti da znaju voditi zdravstvene sustave.

Demografska situacija je katastrofalna. U budućnosti će nam nedostajati sve više i više radnika. Je li izlaz u stranoj radnoj snazi ili da se pokuša sveobuhvatnim mjerama povećati natalitet? Primjerice Estonija je uspjela u tome. Ima li za to snage i Hrvatska?

Demografski trendovi, slažem se, ne mogu se opisati nikako drugačije nego katastrofalnima.

U deset godina izgubili smo desetinu stanovništva, a u proteklih osam godina populacija naših srednjoškolaca umanjena je za gotovo dvadeset posto. Prijeti nam situacija u kojoj neće imati tko raditi za buduće mirovine.

Neophodno je povećati natalitet, a bez rasta stanovništva nema ni rasta BDP-a. Ali za to treba osigurati infrastrukturu: učiniti jaslice dostupnima za svu djecu, subvencionirati čuvanje manje djece, organizirati dječje vrtiće u dvije smjene, isplaćivati punu plaću za cijelo vrijeme rodiljnog dopusta i niz mjera koji će olakšati odgoj djece.

Moramo prvo naučiti zadržavati svoje talente, svoju djecu u našoj zemlji, a tek onda možemo razmišljati o mjerama koje nam mogu pomoći da u naše gospodarstvo privučemo talente iz drugih zemalja. Ipak, naglasila bih da nam u mnogim sektorima nedostaje radna snaga, kvalificirani radnici te da treba ubrzati izdavanje i odobravanje radnih kvota za uvoz strane radne snage, na čemu i radimo s MUP-om i potpredsjednikom Vlade, ministrom Božinovićem.

Poslodavci vide rješenje u stvaranju okvira poticajnog tržišta rada i promjeni rigidnih pravila koja tjeraju mlade ljude u konkurentnije i bogatije zemlje.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!