Svi koji se u Hrvatskoj prvi put zaposle imaju obavezu u roku od mjesec dana odabrati svoj obavezni mirovinski fond. Ako to ne učine, za njih će to napraviti Regos. No postoji mogućnost da bi se uskoro svi zaposleni građani morali odlučiti i za dobrovoljni mirovinski fond.

Naime Europska komisija uvidjela je, tragom negativnih demografskih kretanja, da dobrovoljni modeli štednje za mirovinu u zemljama članicama mahom nisu polučili tražene rezultate, odnosno da većina radno aktivnog stanovništva nije spremna samostalno izdvajati svotu koja će im kasnije uz prinose biti svojevrsni dodatak na mirovinu koju su dobili iz javnog mirovinskog sustava (prvi stup) i obvezne mirovinske štednje (drugi stup).

Stoga EK želi dodatno ojačati treći stup. Na koji način, bit će poznatije nakon sastanka Vijeća za ekonomska i financijska pitanja EU (ECOFIN) u petak te sastanka Europskog tijela za osiguranje i strukovne mirovine (EIOPA) sljedećeg tjedna.

Obvezan odabir, dobrovoljna uplata

Kao jedna od opcija još se ranije spominjala mogućnost da država propiše obavezan odabir nekog od dobrovoljnih mirovinskih fondova, što bi sličilo drugom stupu, ali da zadrži dobrovoljnost po pitanju uplata, kako je sad u trećem stupu.

'Apsolutno sam svjestan važnosti trećeg mirovinskog stupa i znam da u dosta zemalja postoje profesionalni i strukovni fondovi. Kod nas su zatvoreni mirovinski fondovi ti koji u najvećoj mjeri sliče profesionalnom ili okupacijskom mirovinskom osiguranju, ali se bojim nametanja jer građani u cjelini ne vjeruju u bilo kakav mirovinski sustav', upozorava ekonomist Predrag Bejaković.

On ističe da je teško procijeniti kako će građani reagirati na takve promjene, a pogotovo na nekakvu obavezu koja je povezana s plaćanjem bilo koje vrste. No priznaje da ljudi nisu dovoljno svjesni toga da bi zapravo sada trebali početi ulagati u svoju budućnost, odnosno starost.

Naime, prema podacima Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA), nešto manje od 488.000 građana ima otvoren račun u trećem stupu. To, naravno, ne znači da svi uplaćuju novac, s obzirom na to da je vremenski raspon, kao i iznos uplata dobrovoljan. Na europskoj razini samo 20 posto građana štedi u dobrovoljnim mirovinskim fondovima, a njih 18 posto ima aktiviran neki mirovinski proizvod.

Govoreći o mirovinskim proizvodima, koji su također dobrovoljni, niti oni nisu naišli na plodno tlo kod građana. Iako je EK inicirao pokretanje paneuropskog osobnog mirovinskog proizvoda (PEPP), nudi ga tek jedan ponuđač, slovačka tvrtka Finax, u četiri države: Hrvatskoj, Češkoj, Slovačkoj i Poljskoj. U njega je upisano tek 14 tisuća ljudi, od čega 3000 u Hrvatskoj, a ukupni saldo popeo se na 66 milijuna eura. U Hrvatskoj pak saldo iznosi šest milijuna eura, a svaki član skupio je u prosjeku 804 eura, što je jednako državnim poticajnim sredstvima za uplate poslodavaca u treći stup.

'Uvijek se bojim administrativnih rješenja, iako mi je jasno da su ona ponekad nužna. Trebali bismo i dalje razvijati svijest o tome da bismo se danas trebali brinuti o svome položaju jednog dana kad ne budemo aktivni, a čini mi se da takvo nametanje nije dobro. Uvijek se bojim kod tih europskih odluka da se one donose za sve jednako, kao da svi imamo jednak broj košulja i iste cipele, a znamo da nemamo. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u Europskoj uniji koja je uspjela sačuvati drugi stup i mislim da je to dobro. Mirovinska reforma je jedina koju smo stvarno proveli i koja je dala rezultate. Nestrpljivi smo i odmah bismo htjeli rezultate. To ne ide tako, na rezultat treba čekati', ustvrdio je Bejaković.

Kako će građani reagirati?

Auto enrollment, kako se naziva potencijalni novi model dobrovoljne mirovinske štednje, već postoji u nekim zemljama. Ranije su se kao najpozitivniji primjeri spominjali Velika Britanija i Poljska, no Bejaković upozorava da je britanski model iznimno kompliciran i zahtjevan, a da je Poljska ukinula drugi stup te zadržala dobrovoljnu štednju, ali uz obvezan upis, što i nije naišlo na pozitivan odjek građana.

Naravno, unutar takvog modela moguće je napraviti i odjavu, odnosno ispisati se iz dobrovoljnog mirovinskog fonda ili osobnog mirovinskog proizvoda, čime svaka, pa i najmanja natruha obveze prestaje, iako je zapravo jedino upis obvezan. Bejaković strahuje od reakcije građana jer smatra da će se oni samo upisati, ali da neće uplaćivati za buduću mirovinu.

'Stručnjaci smo u formalnom zadovoljavanju uvjeta. Većina će ljudi uplatiti 10 eura i što će na kraju s time jednog dana? Znate za pojam negativnog odabira. Većina mladih građana ne misli o mirovinskom sustavu, misle da će umrijeti sa 65 godina, a kad dođu do 55. godine, onda se pitaju kako će skupiti neka sredstva jer za 10 godina idu u mirovinu. Do 55. godine uplaćivali ste 10 eura i očekujete da ćete iz tih 4000 eura ostvariti neku veliku mirovinu? Nećete. To je potpuno jasno', upozorio je ekonomist.

Na veću štednju građane bi mogla potaknuti i 'udobrovoljiti' ih državna poticajna sredstva, a ona godišnje iznose najviše 99,54 eura za uplate od maksimalno 663,61 eura. Uz to, poslodavci imaju pravo svojim zaposlenicima uplatiti do 804 eura godišnje u treći stup, a takve su uplate neoporezive. Doduše, to je isplativo kad je stopa inflacije niska.

'Načelno sam za bilo koji model osiguranja, čime će se rizik raspršiti na više košara. Sve je to dobro ako nema inflacije i ako je makroekonomska situacija dobra. Ako danas uplatite 1000 eura, a tih 1000 eura za tri godine vrijedi 300 eura, onda niste baš zainteresirani za to, iako nam mora biti jasno da se moramo što više sami brinuti za sebe u starosti. To je glavna poruka. Slijedom toga, trebalo bi razvijati treći stup. No trebamo stalno informirati građane o važnosti dobrovoljnog mirovinskog osiguranja i da se danas trebamo brinuti za svoje mirovine, dok zarađujemo, jer za pet do deset godina možda to neće biti moguće', zaključio je ekonomist Bejaković.