Nakon prometne nesreće vozač je pitao suvozača je li dobro. Ovaj mu je odgovorio da nije ozbiljno ozlijeđen i da ne želi ići na hitnu pomoć, pa su se dogovorili da svatko ode svojoj kući. Činilo se da je time neugodna epizoda završena, no uslijedio je sudski postupak. Vozač je proglašen krivim, a njegov slučaj pokazuje koliko skupa može biti pogrešna procjena obveza nakon prometne nesreće, čak i kada ozlijeđena osoba tvrdi da joj nije ništa.
Sve se dogodilo 22. srpnja 2024., oko ponoći, na lokalnoj cesti između Marinovca i Osijeka Vojakovačkog, nedaleko od Križevaca. Mladić je upravljao Volkswagen Golfom, a na suvozačkom sjedalu nalazio se njegov poznanik.
Prema presudi Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 18. travnja 2025., vozač nije prilagodio brzinu osobinama ceste. Ulazeći u pregledni lijevi zavoj, prednjim je kotačima zahvatio desnu bankinu, nakon čega je automobil sletio u jarak.
Na Golfu je nastala materijalna šteta, a suvozač je zadobio površinsku ozljedu glave. Međutim, dvojica muškaraca nisu pozvala policiju.
'Pitao sam ga je li dobro'
Vozač je tijekom sudskog postupka priznao prekršaje i objasnio zašto su nakon nesreće napustili mjesto događaja.
Prema njegovoj obrani, pitao je suvozača je li dobro, nakon čega su se dogovorili da svatko ode na svoju kućnu adresu.
Suvozač je potvrdio takav opis događaja. Objasnio je da nije želio ići na hitnu pomoć jer nije smatrao da je ozbiljnije ozlijeđen, osim što je imao ogrebotinu na čelu.
Ipak, kasnije ga je brat odvezao na hitnu pomoć.
Taj detalj pokazao se važnim jer je prometna nesreća uključivala ozlijeđenu osobu, a za takve slučajeve hrvatski zakon propisuje posebne obveze sudionika.
Vozač je pred sudom priznao da je trebao obavijestiti policiju te izrazio žaljenje zbog svojeg postupka. Naveo je da se radilo o previdu i zamolio sud da uzme u obzir činjenicu da ranije nije bio prekršajno kažnjavan.
Zakon ne dopušta takav dogovor
Članak 175. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisuje da sudionici prometne nesreće u kojoj je netko ozlijeđen moraju ostati na mjestu događaja, uz zakonom predviđene iznimke.
Dužni su poduzeti potrebne mjere za zaštitu ozlijeđenih osoba i sigurnost prometa te o nesreći obavijestiti policiju.
Ako se privremeno udalje radi pružanja pomoći, vlastite liječničke pomoći ili obavještavanja policije, moraju postupiti u skladu sa zakonskim obvezama.
Drugim riječima, dogovor vozača i suvozača da nakon nesreće odu kući ne može zamijeniti obveze koje zakon propisuje kada je netko ozlijeđen.
U konkretnom slučaju sud je utvrdio da je suvozač imao vidljivu ozljedu glave te da vozač nije obavijestio policiju niti je ostao na mjestu nesreće kako je bio dužan.
Prijetila mu je kazna do 2650 eura ili 60 dana zatvora
Za vozača koji ne ostane na mjestu prometne nesreće u kojoj je netko ozlijeđen Zakon o sigurnosti prometa na cestama predviđa novčanu kaznu od 1320 do 2650 eura ili kaznu zatvora do 60 dana.
Uz to, zakon za takav prekršaj predviđa i zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom te upis negativnih prekršajnih bodova.
Međutim, zagrebački sud u ovom je slučaju primijenio odredbe Prekršajnog zakona o ublažavanju kazne.
Vozač je proglašen krivim za dva prekršaja. Za neprilagođenu brzinu kojom je izazvao nesreću s ozlijeđenom osobom utvrđena mu je kazna od 150 eura, a za napuštanje mjesta nesreće bez obavještavanja policije još 100 eura.
Ukupno mu je izrečena novčana kazna od 250 eura, uz dodatnih 20 eura troškova prekršajnog postupka.
Sud je tako izrekao znatno blažu novčanu kaznu od one koja je za napuštanje mjesta nesreće propisana Zakonom o sigurnosti prometa na cestama.
Zašto je sud ublažio kaznu?
Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir okolnosti koje su išle u korist okrivljenika.
Mladić je priznao počinjenje prekršaja, izrazio kajanje i nije ranije bio prekršajno kažnjavan za istovrsne ili teže prekršaje.
Sud je razmotrio i njegove osobne i financijske prilike.
Vozač je naveo da mjesečno zarađuje oko 700 eura te da otplaćuje kredit od 182 eura. Objasnio je i da mu je vozačka dozvola potrebna zbog posla, ali i zbog obiteljskih obveza jer majku, koja ima utvrđen invaliditet, često mora voziti na liječničke preglede.
Zamolio je sud da uzme u obzir te okolnosti jer bi mu visoka novčana kazna mogla ugroziti egzistenciju.
Sud je njegovu obranu prihvatio kao vjerodostojnu, ali to nije značilo da ga je oslobodio odgovornosti.
Naprotiv, utvrdio je da su počinjena oba prekršaja, dok su priznanje, kajanje i osobne okolnosti utjecali na visinu izrečene kazne.
Što ako ozlijeđena osoba ne želi liječniku?
Upravo je to najvažnija pouka ovog slučaja.
Nakon prometne nesreće sudionici mogu biti pod stresom, a ozljede se ne moraju odmah činiti ozbiljnima. Osoba može odbiti odlazak liječniku ili tvrditi da se dobro osjeća, no takva izjava sama po sebi ne oslobađa druge sudionike zakonskih obveza.
Ako je u prometnoj nesreći netko ozlijeđen, potrebno je postupiti prema pravilima koja vrijede za nesreće s ozlijeđenim osobama, uključujući obavještavanje policije.
To se bitno razlikuje od prometne nesreće u kojoj je nastala samo materijalna šteta. U takvim slučajevima vozači, uz ispunjavanje propisanih uvjeta, mogu razmijeniti podatke i popuniti Europsko izvješće o prometnoj nesreći.
No kada postoji ozlijeđena osoba, pravila su stroža.
Vozač Golfa iz ovog slučaja na kraju nije dobio zatvorsku kaznu niti novčanu kaznu od nekoliko tisuća eura. Ipak, proglašen je krivim jer je nakon nesreće otišao kući, iako je njegov suvozač zadobio vidljivu ozljedu.
Njegov slučaj pokazuje da čak ni međusobni dogovor sudionika nesreće ne može zamijeniti obveze propisane zakonom.