Njemački autoklub ADAC u posebnoj je rashladnoj komori testirao sustave parkirnog grijanja ugrađene u Mazdu CX-3 i Audi A6. Automobile su najprije ohladili na minus 10 stupnjeva, a zatim mjerili koliko je vremena potrebno da temperatura u kabini dosegne 21 stupanj.

Najbržem sustavu trebalo je samo 12 minuta. Najsporijem čak sat vremena.

No brzina zagrijavanja bila je tek dio priče. Njemački stručnjaci provjerili su i potrošnju energije, emisije štetnih tvari te utjecaj predgrijavanja na rad motora. Pokazalo se da pojedini sustavi imaju prednosti koje nisu odmah vidljive, ali i nedostatke o kojima se rijetko govori.

Dva automobila, tri sustava i velika razlika

U testu su sudjelovali benzinska Mazda CX-3 s normom Euro 6b i dizelski Audi A6 s normom Euro 6d-TEMP.

Mazda je bila opremljena dvama različitim sustavima proizvođača Webasto - jednim koji koristi benzin iz spremnika automobila i drugim koji se napaja električnom energijom iz vanjske utičnice. Audi je koristio dizelski sustav parkirnog grijanja proizvođača Eberspächer.

Nakon što su automobili ohlađeni na minus 10 stupnjeva, ADAC-ovi stručnjaci uključili su grijanje i počeli mjeriti.

Najbrži je bio Audi A6. Njegov dizelski grijač zagrijao je unutrašnjost na 21 stupanj za samo 12 minuta.

Mazdin benzinski sustav za isti je rezultat trebao 18 minuta.

Električni sustav ugrađen u Mazdu bio je daleko sporiji. Za postizanje iste temperature trebalo mu je punih 60 minuta.

Razlika je bila golema, ali iza nje se krije važan tehnički detalj.

Zašto se Audi zagrijao znatno brže?

Audi je koristio sustav koji zagrijava samo unutrašnjost automobila. Takvo rješenje usmjerava raspoloživu toplinu prema kabini, pa se ona može zagrijati vrlo brzo.

Mazdin benzinski sustav radio je drukčije. Bio je povezan sa širim rashladnim krugom i osim unutrašnjosti zagrijavao je i motor.

Zbog toga mu je trebalo nešto više vremena da kabinu dovede do željene temperature, ali je istodobno pripremao motor za pokretanje na hladnoći.

To je važna razlika. Hladan motor tijekom prvih kilometara radi u nepovoljnijim uvjetima nego kada je već zagrijan, a predgrijavanje može smanjiti određena opterećenja i emisije.

ADAC zato ističe da vozači koji žele zagrijati i motor, a ne samo kabinu, moraju odabrati sustav koji je predviđen za takvu namjenu i kompatibilan s njihovim automobilom.

Ugradnja neodgovarajućeg sustava može izazvati probleme u radu elektronike i upravljanja motorom.

Zanimljivo otkriće - manje štetnih plinova, ali postoji problem

Njemački stručnjaci nisu se zaustavili na mjerenju temperature. Provjerili su i kako predgrijavanje utječe na emisije tijekom vožnje.

Kod testiranog benzinskog motora nakon predgrijavanja izmjerene su približno 50 posto niže emisije ugljikova monoksida i oko 80 posto niže emisije ugljikovodika tijekom vožnje, u usporedbi s hladnim pokretanjem.

Kada su emisijama tijekom vožnje pridodali i one koje je proizveo sam grijač, ukupni učinak za te štetne tvari i dalje je bio povoljan.

No to ne znači da je parkirno grijanje potpuno bez negativnog utjecaja na okoliš.

Dodatno zagrijavanje troši energiju, pa je ukupna potrošnja goriva bila nešto viša, a time i emisija ugljikova dioksida.

Još je zanimljiviji bio problem emisija čestica.

ADAC je utvrdio da grijači na benzin i dizel mogu ispuštati velik broj sitnih čestica, osobito tijekom uključivanja i isključivanja. Upravo su te emisije jedan od njihovih najvećih nedostataka.

Kod testiranog modernog dizelaša predgrijavanje nije donijelo usporedivo smanjenje štetnih emisija tijekom vožnje, jer je njegov sustav pročišćavanja ispušnih plinova već bio učinkovit i pri hladnom pokretanju.

A što ako jednostavno ostavite motor da radi?

ADAC je provjerio i metodu koju mnogi vozači koriste tijekom zime - pokretanje motora i čekanje da se automobil zagrije u praznom hodu.

Rezultat je bio posebno zanimljiv.

Kako bi unutrašnjost benzinske Mazde postigla ugodnu temperaturu, motor je u mjestu morao raditi čak 38 minuta. Kod dizelskog Audija bilo je potrebno 28 minuta.

Za to vrijeme automobili su potrošili približno 0,6 odnosno 0,8 litara goriva.

Usporedba jasno pokazuje koliko je zagrijavanje motora u praznom hodu neučinkovito u odnosu na namjenske sustave parkirnog grijanja.

Osim nepotrebne potrošnje goriva i povećanih emisija, takva praksa u Njemačkoj je i zabranjena kada je riječ o nepotrebnom radu motora u mjestu.

Koliko dugo treba uključiti parkirno grijanje?

Prema zaključcima ADAC-a, kod učinkovitih sustava grijanja na gorivo već je oko 15 minuta predgrijavanja dovoljno za ugodnu temperaturu u kabini, čak i kada su vanjske temperature vrlo niske.

Ipak, to ne znači da je svaki sustav jednako brz. Rezultat ovisi o snazi grijača, veličini automobila i tome zagrijava li se samo kabina ili i motor.

ADAC upozorava i na opterećenje akumulatora. Sustavi koji koriste benzin ili dizel za stvaranje topline također troše električnu energiju za svoj rad.

Zato njemački stručnjaci preporučuju da trajanje vožnje nakon predgrijavanja bude barem jednako vremenu tijekom kojeg je grijač radio. To je praktično pravilo koje pomaže smanjiti rizik od pražnjenja akumulatora, osobito kod vozača koji uglavnom prelaze kratke udaljenosti.

Sustavi parkirnog grijanja mogu se naknadno ugraditi u mnoge automobile, ali ADAC navodi da cijena takvog zahvata, ovisno o vozilu, počinje od približno 1000 eura. Riječ je o okvirnoj cijeni s njemačkog tržišta, a ne o aktualnoj ponudi hrvatskih servisa.

Na kraju, eksperiment je pokazao da razlika između 12 minuta i punog sata nije posljedica slučajnosti, nego konstrukcije i načina rada sustava.

A za vozače koji tijekom zime ostavljaju motor da radi na parkiralištu poruka je posebno jasna - namjensko grijanje može biti znatno učinkovitije, dok dugotrajno čekanje u praznom hodu troši gorivo i nepotrebno povećava emisije.