Prema dokumentu do kojeg je došao Vreme, srbijanska vlada 28. lipnja 2026. odobrila je Srpskoj pravoslavnoj crkvi 763,1 milijun dinara, odnosno približno 6,5 milijuna eura, za izradu novog mozaika u Hramu svetog Save. Ugovor su na Vidovdan potpisali patrijarh Porfirije i tadašnji premijer Đuro Macut, u nazočnosti tadašnjeg predsjednika Aleksandra Vučića. Od ukupno odobrenog iznosa odmah je isplaćeno 234,8 milijuna dinara, što odgovara iznosu od oko dva milijuna eura, dok je ostatak trebao biti doznačen do kraja studenoga ove godine.

Posebnu pozornost izazvala je namjena novca. Naime, u dokumentu se navodi da su sredstva predviđena za izradu novog mozaika površine 2315,33 četvorna metra. Problem je, međutim, u tome što je uređenje unutrašnjosti Hrama svetog Save, uključujući postavljanje monumentalnog mozaika, završeno još 2020. godine.

Zbog toga se postavlja pitanje o kojem je točno novom mozaiku riječ i zašto se za njegovu izradu iz državnog proračuna izdvaja dodatnih 6,5 milijuna eura. Prema pisanju Vremena, SPC se ugovorom obvezao na suradnju s Moskovskim međunarodnim fondom za potporu UNESCO-u, koji bi trebao izraditi mozaik i dopremiti ga u Beograd do kraja 2027. godine.

Novac završio na računu SPC-a u Alta banci

Drugo važno pitanje odnosi se na način isplate i mogući daljnji prijenos sredstava. Vreme piše da je novac iz državnog proračuna uplaćen na jedan od računa koje Srpska pravoslavna crkva ima u Alta banci, financijskoj instituciji koja se nedavno našla u središtu velike istrage i ostala bez dozvole za rad. Prema informacijama kojima raspolaže taj tjednik, postoji sumnja da je dio novca potom podignut u gotovini, iznesen iz Srbije i predan određenim partnerima u Moskvi.

Vreme ističe da bi javnost trebala dobiti jasne odgovore o tome kako je državni novac potrošen, kome je isplaćen i na temelju kojih ugovora. Na pitanja novinara o financiranju mozaika i poslovanju preko Alta banke nisu odgovorili ni Vlada Srbije ni SPC ni Narodna banka Srbije.

Tko je Dejan Nakić, čovjek koji se spominje u aferi?

U središtu novih sumnji našao se Dejan Nakić, nekadašnji osobni tajnik pokojnog patrijarha Irineja i dugogodišnji suradnik visokih dužnosnika Srpske pravoslavne crkve. Prema pisanju Nove.rs, Nakić je godinama bio jedan od ljudi iz neposrednog okruženja crkvenog vrha, a njegov utjecaj zadržao se i nakon izbora patrijarha Porfirija.

Njegovo ime pojavljuje se u najnovijem istraživanju Vremena kao ime osobe koja se navodno povezuje s prijenosom gotovine iz Srbije prema Moskvi.

Izvori Vremena iz SPC-a tvrde da se Nakić i ranije spominjao u kontroverzama povezanima s financijskim poslovanjem Crkve. O Nakićevoj ulozi u crkvenoj hijerarhiji svjedoče i službene objave SPC-a. U njima se navodi kao ipođakon i član izaslanstva patrijarha Porfirija koje je u travnju 2025. boravilo u Moskvi.

O Nakiću se pisalo još 2021. zbog ugovora vrijednog 1,7 milijuna eura

Nakićevo ime u javnosti se pojavilo i u veljači 2021. godine, kada je srpski dnevnik Danas objavio istraživanje o nabavi brončanih vrata za Hram svetog Save. Prema dokumentaciji u koju su novinari imali uvid, SPC je za izradu deveterih brončanih vrata njemačkoj tvrtki Strassacker Project platio 1.723.000 eura. Ugovor je 29. siječnja 2020. potpisao upravo Dejan Nakić, tadašnji tajnik patrijarha Irineja. Dogovorena je isplata milijun eura predujma, dok je preostalih 723.000 eura isplaćeno kasnije iste godine.

Danas je tada objavio da je Nakić ugovor sklopio bez odobrenja Sinoda SPC-a, a izvor lista iz crkvenog vrha tvrdio je da s ugovorom nije bio upoznat ni sam patrijarh Irinej.

Prema istom istraživanju, posao nije ponuđen drugim ljevaonicama, a jedan stručnjak iz te industrije ocijenio je da je ugovorena cijena bila previsoka.

Carinske kontrole i druge kontroverze

Nakić je ponovno privukao pozornost medija u ožujku 2024., kada su se pojavile tvrdnje o problemima koje je navodno imao pri prelasku državne granice. Pojedini srpski mediji, pozivajući se na anonimne izvore iz Patrijaršije, pisali su da je zaustavljan zbog neprijavljenih kubanskih cigara, skupocjenih ženskih torbica i većih iznosa gotovine.

Prema tim tvrdnjama, tijekom kontrola navodno se pozivao na poznanstva s utjecajnim osobama iz državnog i crkvenog vrha. Vreme u najnovijem istraživanju spominje i navodno privođenje Nakića zbog carinskih prekršaja tijekom 2025. godine, ali navodi da nema dostupnih informacija o tome je li protiv njega pokrenut sudski postupak.

Njegovo ime pojavilo se i u priči o navodnom snimanju crkvenog sabora

O Nakiću se pisalo i u kontekstu istraživanja sarajevskog Centra za istraživačko novinarstvo o navodnom tajnom snimanju izbornog sabora SPC-a 2021. godine, na kojem je Porfirije izabran za patrijarha.

U komunikaciji putem aplikacije Sky, koju su objavili novinari, spominjala se osoba označena imenom 'Dejan' ili slovom 'D', a koja je navodno odobrila postavljanje opreme za snimanje.

Istraživači su taj trag povezali s Nakićevom ulogom i utjecajem u Patrijaršiji, no nisu nedvojbeno utvrdili identitet osobe koja se spominje u porukama. Nakić je tada novinarima rekao da se ne bavi takvim poslovima i da su oni u nadležnosti vladika.

Njegovo se ime spominjalo i u kontekstu odnosa crkvenog vrha s tadašnjim predsjednikom Aleksandrom Vučićem, uključujući navode o njegovoj ulozi u organiziranju pojedinih događaja povezanih s Patrijaršijom.

Nakić je s patrijarhom Porfirijem boravio u Moskvi

Posebnu pozornost u kontekstu najnovije afere privlači činjenica da je Nakić u travnju 2025. bio član službenog izaslanstva SPC-a tijekom posjeta Moskvi. Patrijarh Porfirije u rusku je prijestolnicu doputovao 21. travnja, a posjet je trajao do 26. travnja. Nakić se u službenim priopćenjima SPC-a izrijekom navodi među članovima patrijarhove pratnje.

Tijekom posjeta izaslanstvo je sudjelovalo na susretima s predstavnicima Ruske pravoslavne crkve, a Porfirije je posjetio i njezine institucije te predstavništvo SPC-a u Moskvi.

Propast Alta banke otvorila niz novih pitanja

Afera oko novca SPC-a dobila je dodatnu težinu nakon propasti Alta banke, koja se posljednjih godina snažno širila na srbijanskom tržištu. Narodna banka Srbije oduzela joj je dozvolu za rad 31. listopada 2026., a Privredni sud u Beogradu 3. studenoga odredio je Agenciju za osiguranje depozita za stečajnog upravitelja.

U međuvremenu je uhićen Davor Macura, vlasnik banke, protiv kojeg je pokrenut postupak zbog sumnje na zlouporabu položaja odgovorne osobe. Prema navodima srbijanskog pravosuđa, Macura i dvojica njegovih suradnika osumnjičeni su za nezakonito iznošenje više od 45 milijardi dinara, odnosno približno 383 milijuna eura, iz bankovnog trezora.

Viši sud u Beogradu odredio im je istražni zatvor do 30 dana zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke i ponavljanja kaznenog djela, a Macuri i zbog opasnosti od bijega.