To nije samo dojam kupaca. Cjenici novih automobila u Europi nastavili su rasti i tijekom 2026. Autovista24 navodi da su prosječne listovne cijene novih vozila u više velikih europskih tržišta ponovno porasle u odnosu na godinu ranije, dok se istodobno vrijednost rabljenih vozila normalizira i pada.

Mali automobil više nije nužno jeftin automobil

Najveći problem za proizvođače upravo su najmanji modeli. Automobil B ili A segmenta danas mora imati cijeli niz tehnologija koje su nekad bile rezervirane za skuplje klase. Tu su sustavi zadržavanja vozila u prometnoj traci, automatsko kočenje, nadzor tlaka u gumama, upozorenje na umor vozača, kamera ili senzori za vožnju unatrag, inteligentno upozorenje na brzinu i druge sigurnosne funkcije koje EU postupno čini obveznima.

Problem je jednostavan: isti radar, kamera, elektronika ili sigurnosni sustav ne postaju bitno jeftiniji samo zato što se ugrađuju u mali automobil. Proizvođač zato ima sve manji prostor da takav model prodaje po nekadašnjoj cijeni i pritom ostvaruje prihvatljivu zaradu.

Upravo je to jedan od razloga zašto su posljednjih godina nestajali ili se smanjivali brojni mali modeli. Autovista je još ranije upozoravala da su niski prodajni iznosi i male marže u A segmentu sve teže spojivi s troškovima novih tehnologija i emisijskih zahtjeva.

Kupac plaća više, ali automobil dobiva i puno više opreme

Bilo bi ipak pogrešno zaključiti da proizvođači samo podižu cijene bez ikakvog razloga. Današnji osnovni automobil tehnološki je znatno složeniji nego model iste klase prije deset godina. Sigurnosni sustavi, infotainment, povezivost, stroži emisijski zahtjevi i sve složenija elektronika postali su dio gotovo svakog novog vozila.

Kupac zato često uspoređuje cijene automobila koji više nisu potpuno usporedivi. Model koji je prije deset godina dolazio s osnovnim radiom, ručnom klimom i nekoliko zračnih jastuka danas već u početnoj izvedbi može imati veliki zaslon, niz asistencija i sigurnosnu tehnologiju koja je donedavno pripadala višim klasama.

Ali kupcu koji samo želi jednostavan, pouzdan i nov automobil to je slaba utjeha. Njega na kraju zanima koliko mora izdvojiti.

Proizvođačima se više isplate skuplji modeli

Tu dolazi i poslovna računica. Veći SUV ili skuplji kompakt proizvođaču u pravilu donosi veću apsolutnu zaradu nego mali gradski automobil. Ako oba moraju imati sličnu razinu elektronike, sigurnosti i razvoja, logično je da će tvrtke sve više ulagati u modele na kojima mogu ostvariti veću maržu.

Zato nestanak Audija A1 i Q2, gašenje pojedinih malih Volkswagena ili postupno povlačenje drugih proizvođača iz najnižih segmenata nisu izolirani slučajevi. To je širi trend u kojem se najjeftiniji dio tržišta polako sužava.

Istodobno se električni automobili pokušavaju spustiti prema nižim cijenama, ali ni tu računica nije jednostavna. Baterija i dalje čini velik dio troška vozila, premda se izbor manjih električnih modela širi, a razlika u cijeni prema klasičnim pogonima na nekim tržištima postupno se smanjuje.

Što onda znači 25.000 eura danas?

Sve manje znači ‘dobro opremljen kompakt’, a sve češće ‘nov automobil iz nižeg segmenta s pristojnom osnovnom opremom’.

Naravno, razlike između marki i tržišta ostaju velike. Popusti, financiranje i akcijske izvedbe mogu značajno spustiti stvarnu cijenu. Ali dugoročni smjer je očit: nominalna cijena ulaska u novi automobil raste, dok proizvođači istodobno ukidaju modele koji su nekad služili upravo kao najjeftinija vrata prema njihovoj marki.

Za kupce to znači i promjenu navika. Sve više ljudi okreće se rabljenim automobilima starim dvije do četiri godine, gdje se može dobiti više opreme i veći model za isti novac. No i tu tržište postaje složenije, jer se vrijednosti rabljenih automobila nakon pandemijskog razdoblja ponovno normaliziraju.

Automobili, dakle, nisu samo poskupjeli. Promijenilo se i ono što za određeni iznos uopće možete kupiti.

Prije desetak godina 25.000 eura bilo je ozbiljan budžet za novi automobil. Danas je to sve češće samo početak razgovora.