Neobičan slučaj dogodio se u Dubrovniku, a završio je na Općinskom sudu, koji je 11. veljače 2026. donio rješenje u postupku zbog smetanja posjeda.

U središtu spora bilo je parkiranje automobila na javnoj cesti neposredno ispred ulaza u privatnu garažu. Vlasnik garaže tvrdio je da mu je vozilo potpuno blokiralo ulaz i izlaz, dok je vozač smatrao da se radilo o kratkotrajnom zaustavljanju koje nije opravdavalo sudski postupak.

Sud je na kraju prihvatio argumente vlasnika garaže, zabranio vozaču ponavljanje takvog postupanja i naložio mu plaćanje 678,08 eura parničnih troškova.

Tvrdio je da se zadržao samo 10 do 15 minuta

Prema sudskom rješenju, sporni događaj zbio se u svibnju 2025. godine, kada je vozač automobil ostavio na javnoj prometnoj površini ispred garaže u Dubrovniku.

U svojoj obrani objasnio je da je došao do stana svojeg punca kako bi donio materijal potreban za uređenje stropa. Budući da u blizini nije bilo slobodnih parkirališnih mjesta, automobil je ostavio što bliže zgradi.

Tvrdio je da se ondje zadržao samo 10 do 15 minuta, bez namjere da vlasniku garaže onemogući pristup.

S druge strane, vlasnik garaže iznio je drukčiju verziju događaja.

Prema njegovim riječima, automobil je ispred ulaza stajao više od sat vremena, a zbog toga nije mogao koristiti garažu na uobičajen način. Naveo je i da je isti vozač već ranije parkirao na tom mjestu te da ga je tada upozorio da to više ne čini.

Vozač je priznao da je ondje parkirao i ranije, ali je osporavao tvrdnju da je riječ o ozbiljnom smetanju posjeda.

Smatrao je da vlasnik garaže nije dokazao nastanak štete niti da mu je pristup garaži doista bio onemogućen u trenutku kada ju je želio koristiti.

Sud nije prihvatio njegovo objašnjenje

Tijekom postupka pregledane su fotografije, dokumentacija o vlasništvu garaže i vozila te drugi dokazi.

Sud je utvrdio da je automobil bio parkiran na javnoj cesti koja neposredno graniči s garažom i da je svojim položajem potpuno zapriječio njezin ulaz i izlaz.

Posebno je zanimljivo što se vozač branio tvrdnjom da je automobil bio na javnoj površini, a ne na privatnom zemljištu vlasnika garaže.

No sud je zaključio da to nije presudno.

Naime, iako je vozilo bilo parkirano na javnoj cesti, posljedica takvog postupanja bilo je onemogućavanje korištenja garaže.

Drugim riječima, nije bilo odlučujuće nalazi li se automobil na privatnoj ili javnoj površini, nego činjenica da je njime blokiran pristup prostoru koji druga osoba zakonito koristi.

Sud se pritom pozvao na Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji omogućuje sudsku zaštitu posjeda, ali i na Zakon o sigurnosti prometa na cestama.

Prema članku 82. potonjeg zakona, zabranjeno je zaustavljanje i parkiranje vozila ispred kolnih ulaza i izlaza iz zgrada, garaža, dvorišta i drugih prostora.

Nije pomoglo ni objašnjenje da je samo istovarivao materijal

Jedan od ključnih argumenata vozača bio je da se automobilom zaustavio samo zato što je morao istovariti materijal i da nije imao namjeru nikoga ometati.

Sud je prihvatio da takav razlog može biti razumljiv u svakodnevnoj situaciji, ali je zaključio da ne predstavlja opravdanje za blokiranje garaže.

U obrazloženju je navedeno da potreba za parkiranjem što bliže stanu, čak i kada se istovaruje materijal, ne predstavlja krajnju nuždu koja bi mogla opravdati takvo postupanje.

Zanimljivo je i da sud nije smatrao presudnim pitanje je li automobil ondje stajao desetak minuta ili više od sat vremena.

Za odluku je bila važna činjenica da je vozilo blokiralo ulaz i izlaz garaže te da je time vlasniku onemogućeno nesmetano korištenje prostora.

Sud je stoga utvrdio smetanje posjeda i zabranio vozaču isto ili slično postupanje ubuduće, pod prijetnjom ovrhe.

Račun od 678 eura zbog parkiranja

Najneugodniji dio cijele priče za vozača bio je financijski rasplet.

Općinski sud u Dubrovniku naložio mu je da drugoj strani u roku od 15 dana nadoknadi 678,08 eura parničnih troškova.

Od tog iznosa 500 eura odnosilo se na odvjetničku nagradu, 125 eura na pripadajući PDV, a preostalih 53,08 eura na sudske pristojbe.

Važno je naglasiti da se ne radi o novčanoj kazni za nepropisno parkiranje, nego o troškovima građanskog sudskog postupka koji je vozač izgubio.

To je značajna razlika, ali za njegov novčanik posljedica je jednako neugodna.

Prema dostupnom sudskom rješenju, vozaču je zabranjeno i buduće ometanje korištenja garaže na isti ili sličan način.

Zašto je ovaj slučaj važan za druge vozače?

Mnogi vozači pretpostavljaju da kratkotrajno zaustavljanje ispred garaže nije ozbiljan problem ako se zadrže samo nekoliko minuta, osobito kada trebaju istovariti stvari ili obaviti nešto u obližnjoj zgradi.

No hrvatski prometni propisi ne predviđaju opću iznimku koja bi dopuštala blokiranje kolnog ulaza samo zato što je zaustavljanje kratkotrajno.

Jednako tako, činjenica da se automobil nalazi na javnoj cesti ne znači da njegovo parkiranje ne može predstavljati smetanje posjeda druge osobe.

Dubrovnički slučaj pokazuje da posljedice takvog postupanja ne moraju završiti samo prekršajnom kaznom ili eventualnim premještanjem vozila.

Ako osoba kojoj je onemogućeno korištenje garaže zatraži sudsku zaštitu i uspije u postupku, vozač se može suočiti i s obvezom naknade parničnih troškova.

Naravno, to ne znači da će svako kratkotrajno zaustavljanje ispred garaže automatski završiti na sudu ili računom od gotovo 700 eura.

No ovaj slučaj pokazuje koliko skupo može završiti naizgled bezazlena odluka da automobil na nekoliko minuta ostavite ondje gdje drugome blokira pristup.

Jer ponekad najveći trošak parkiranja nije kazna koju vam napiše prometni redar, nego račun koji stigne nakon sudskog postupka.