Dok je u anketi na portalu glasalo više stotina ljudi, na društvenim mrežama razvila se itekako zanimljiva rasprava. Hrvati su se, očekivano, podijelili u dva potpuno nepomirljiva tabora: one koji brane ugostitelja i njegove fiksne troškove te one koji u tome vide vrhunac ugostiteljske pohlepe i bezobrazluka.

'Sjediti u tuđem prostoru za badava? Marš kući!'

Dio čitatelja čvrsto je stao na stranu austrijskog ugostitelja, smatrajući da gosti prečesto zloupotrebljavaju tuđe poslovanje.

'Naravno da ima smisla. Tu stolicu na koju je sjeo netko je platio, klima ili grijanje koje osjeti netko plaća, taj tanjur će netko oprati. Ako hoćeš dijeliti jelo, naruči pizzu za doma i uživaj. U restoran se ne ide klošariti', oštar je bio Zoran, s kojim se složio i čitatelj Darko: 'Postavite se vi u ulogu gazde kad sve morate platiti, a ovamo dođu gosti koji sjede po četiri i više sati uz jedno piće. To nije u redu.'

Najviše odobravanja u ovom taboru izazvao je komentar Borisa, a on je povukao paralelu s našom obalom i ljetnom sezonom: 'Što su mislili, sjediti zabadava u tuđem? Najam, radnici, grijanje, hlađenje, struja, voda, porezi... i dođe baja pa kaže: 'Jednu pizzu na dva tanjura.' Marš kući i pravi sam! To je kod nas na moru česta pojava. Dođe 20 Poljaka, par odraslih i sve ostalo djeca. Složiš im stol za 20 osoba, potrošiš hrpu stolica, doneseš pribor, salvete i sve živo, a oni kažu: 'Dvije obične vode u flaši, 20 čaša, tri pizze i hrpa malih tanjura.' E pa ne može, odmah su svi bili poslani u fast food, nikad nismo služili takve.'

Čitateljica Flekica predlaže još radikalnije rješenje: 'U cjeniku treba biti cijena po satu korištenja stola, a prvih pola sata je u cijeni hrane. Pa neka sjede koliko hoće!'

'Čekamo dan kad će nam naplaćivati salvete i WC'

S druge strane, neki smatraju da je naplata praznog komada porculana čisti apsurd i odraz lošeg upravljanja.

'Ima smisla samo kod lopova, a oprati tanjur je kompliciran proces za neradnike', uzvratio je Kruno dok je Zoran, koji ističe da je i sam obrtnik desetak godina, dodao: 'Iznimno kužim što je moralno, a što je pljačka. Djelatnik ima plaću i plaćen je za radno mjesto, bilo to pranje suđa ili konobarenje. Ovo su sulude namjere. Čekamo dan kad će naplaćivati salvete, čišćenje stola i korištenje WC-a.'

Mnoge je zgrozila sama visina cifre od 11 eura, ističući da pranje posuđa ne košta toliko. 'Lopov bezdušni, nikada ne bih ušao u njegovu pizzeriju. Što ako obitelj s dvoje djece naruči tri pizze, a treba dva tanjura za djecu', pita se jedan od komentatora.

Čitateljica Vesna upozorava na još jedan problem modernih pizzerija: 'Pizze rade tako velike da jedna žena to ne može pojesti. U Zagrebu je normalno da se jede pizza po pola i još nikome nije naplaćen tanjur. Zašto ne rade manje, pa bi svatko naručio sebi, a ne da moramo imati 'društvo' za jelo? Meni je naplata drugog tanjura bezobrazna i lakoma. Taj drugi će isto nešto popiti.'

Balkanska snalažljivost: 'Jedi prstima, ćoškić po ćoškić!'

Dio čitatelja ponudio je tipična snalažljiva rješenja kako doskočiti 'pohlepnom' gazdi, s obzirom na to da se pizza tradicionalno smatra brzom hranom.

'Pizza se jede prstima da bi se moglo jesti s papirnatom salvetom', primjećuje Brankica dok Adisa zaključuje u sličnom tonu: 'Pizza se jede rukom, ćoškić po ćoškić, mogli su je tako jesti i bez njegovog tanjura. Traži se dlaka u jajetu.'

Rasprava je pokazala da se, iako se sve dogodilo u dalekoj Austriji, Hrvati pribojavaju samo jednog – da se ovaj trend ne prelije na domaće ugostitelje. Kako je zaključio Nedjeljko: 'Ako ovo vani postane praksa, samo je pitanje vremena kad će to uvesti i kod nas... jer mi sve moramo kopirati.'