Kad je riječ o prehrani i zdravlju, mnogi savjeti koje svakodnevno čujemo predstavljaju se kao neupitne činjenice. No znanost nije uvijek uspijevala razdvojiti činjenice od mitova. Dapače, neke ideje koje su desetljećima smatrane istinitima opstale su upravo zato što zvuče uvjerljivo, pozivaju se na autoritete ili se dovoljno dugo ponavljaju.

Stručnjaci ističu da nije riječ o lažnim vijestima s društvenih mreža, nego o tvrdnjama koje imaju povijesno, pa čak i akademsko zaleđe, ali su s vremenom pogrešno prihvaćene kao neupitne istine.

Hrana kao lijek

Jedna od najpoznatijih izreka koja se često povezuje s antičkim grčkim liječnikom Hipokratom glasi: 'Neka hrana bude tvoj lijek, a lijek tvoja hrana'. Iako se redovito citira u tekstovima i govorima o zdravlju, nema čvrstih dokaza da ju je Hipokrat doista izgovorio. Unatoč tome što je njezino upitno podrijetlo razjašnjeno još prije više godina, izreka se i dalje koristi jer zvuči mudro i autoritativno.

Slična je priča i s poznatom tvrdnjom: 'Ti si ono što jedeš'. Danas se često tumači doslovno, no izvorno značenje bilo je filozofsko, a ne prehrambeno. Njemački filozof Ludwig Feuerbach u 19. stoljeću tom je rečenicom želio naglasiti važnost materijalnih uvjeta života i društvene pravde, a ne davati savjete o prehrani.

Špinat, mrkva i željezo

Špinat je desetljećima slovio kao izvrstan izvor željeza. Dodatnu popularnost dobila je priča da je sve počelo zbog pogrešno upisane decimalne točke u 19. stoljeću, zbog čega je sadržaj željeza navodno višestruko precijenjen. No kasnija istraživanja pokazala su da je i ta priča o decimalnoj pogrešci zapravo mit. Tako se pokazalo da je netočna ne samo tvrdnja o špinatu nego i objašnjenje njezina nastanka.

Još jedan poznati primjer odnosi se na mrkvu i noćni vid. Istina je da mrkva sadrži vitamin A, važan za zdravlje očiju, ali to ne znači da će poboljšati sposobnost gledanja u mraku. Mit se proširio tijekom Drugog svjetskog rata kada su britanske vlasti uspjehe svojih pilota u noćnim operacijama pripisivale prehrani bogatoj mrkvom. Pravi razlog bila je tada tajna radarska tehnologija kojom su raspolagale britanske zračne snage.

Doručak nije za svakoga najvažniji

Jedna od najraširenijih tvrdnji glasi da je doručak najvažniji obrok dana. Tu je rečenicu još 1917. godine popularizirala Lenna Frances Cooper u časopisu Good Health, povezanom sa sanitatorijem kojim je upravljao John Harvey Kellogg, pionir industrije žitarica za doručak.

Iako kvalitetan doručak mnogim ljudima može biti važan dio dana, ne postoji univerzalni biološki razlog zbog kojeg bi baš on uvijek morao biti najvažniji obrok. Stručnjaci pritom napominju da industrijski prerađene žitarice nisu nužno najbolji izbor za početak dana.

Koliko vode zapravo trebamo?

Preporuka prema kojoj bi svatko trebao popiti dvije litre, odnosno osam čaša vode dnevno, još je jedan primjer pojednostavljene tvrdnje. Takav savjet često se povezuje sa smjernicama iz 1945. godine, koje su preporučivale unos oko 2,5 litre vode dnevno. No često se prešućuje važan detalj: iste su smjernice navodile da se velik dio te količine unosi hranom.

Današnja saznanja potvrđuju da je u normalnim okolnostima osjećaj žeđi uglavnom najbolji pokazatelj kada organizmu treba tekućina.

Zašto mitovi opstaju?

Većina ovih tvrdnji ima zajedničke karakteristike. Kratke su, lako pamtljive i zvuče logično. Dodatnu težinu daje im povezivanje sa slavnim imenima ili neodređeno pozivanje na 'znanost', čak i kada su dokazi znatno slabiji nego što se čini. Veliku ulogu igra i ponavljanje. Što se neka tvrdnja češće čuje, postaje poznatija, a samim time i uvjerljivija.

Stručnjaci upozoravaju da pojedini mitovi odgovaraju interesima prehrambene industrije jer pomažu u prodaji proizvoda i oblikovanju prehrambenih navika. Upravo zato često opstaju i nakon što ih znanost dovede u pitanje.

Mnogi od njih nisu potpune laži. Ponekad je dovoljno da se činjenica malo preuveliča, izvuče iz konteksta ili pretvori u privlačan slogan kako bi s vremenom postala općeprihvaćena 'istina'.