Britanske suverene baze na Cipru – Akrotiri i Dhekelia – predstavljaju jedinstven primjer trajne vojne prisutnosti Ujedinjenog Kraljevstva izvan njegova matičnog teritorija, utemeljene na specifičnom pravnom aranžmanu nastalom u procesu dekolonizacije. Njihov status, funkcija i geopolitičko značenje oblikovani su povijesnim nasljeđem britanske uprave nad Ciprom, strateškim položajem istočnog Mediterana te suvremenim sigurnosnim izazovima u širem bliskoistočnom i euroazijskom prostoru.

Cipar je od 1878. bio pod britanskom upravom, a formalno je postao krunska kolonija 1925. godine. Proces njegova osamostaljenja kulminirao je potpisivanjem Sporazuma o osnivanju, kojim je 1960. godine proglašena neovisnost Cipra. Tim je ugovorom Ujedinjeno Kraljevstvo zadržalo suverenitet nad dvama teritorijima – Akrotirijem na jugu otoka i Dhekelijom na jugoistoku – a oni zajedno obuhvaćaju približno 254 četvorna kilometra, odnosno oko tri posto ukupne površine Cipra.

Za razliku od klasičnih vojnih baza na temelju sporazuma o najmu ili stacioniranju, one su definirane kao suverene baze, što znači da su pod punim britanskim suverenitetom, iako nisu dio Ujedinjenog Kraljevstva u ustavnopravnom smislu. U njima se stoga primjenjuje poseban pravni režim kombinirajući britansko zakonodavstvo i određene elemente ciparskog prava, uz ograničenja u pogledu civilnog razvoja i demografskih promjena.

U-2 kao redovit gost

Budući da geostrateški položaj Cipra omogućuje projekciju moći prema Bliskom istoku, sjevernoj Africi i istočnom Sredozemlju, RAF-ova baza Akrotiri smatra se jednom od ključnih britanskih prekomorskih instalacija. Ona služi kao logističko i operativno čvorište za RAF-ove operacije, ali i one savezničkih snaga, osobito u okviru NATO-a i koalicijskih operacija.

Baza Akrotiri izgrađena je sredinom 1950-ih i bila je početna točka za operacije tijekom Sueske krize 1956. godine, pobune EOKA-e, odnosno ciparsko-grčke nacionalističke gerilske organizacije koja je vodila kampanju za okončanje britanske vladavine na Cipru i ujedinjenje s Grčkom te praćenja borbi i prekida vatre u Sueskom kanalu između Egipta i Izraela 1970-ih.

Valja naglasiti da su redovni korisnici Akrotirija 70-ih godina prošlog stoljeća bili i američki špijunski avioni U-2, a oni su također prikupljali podatke o sukobu Egipta i Izraela tijekom Jomkipurskog rata. Prema dostupnim informacijama, američki U-2 polijetali 2010. godine iz Akrotirija u sklopu operacije Cedar Sweep za nadzor Libanona, prenoseći informacije vlastima u Bejrutu o Hezbolahovim militantima. Također su se služili tom bazom tijekom operacije Highland Warrior za nadzor Turske i sjevernog Iraka da bi prenijeli informacije vlastima u Ankari.

Korištena je i tijekom prijema američkih žrtava nakon bombardiranja vojarne u Bejrutu 1983., a i prilikom odmazde napadom na Libiju 1986. godine. Uz to, igrala je glavnu ulogu kao tranzitna točka za evakuaciju tijekom Libanonskog rata 2006., a poslužila je i kao baza za pomoćne zrakoplove u operaciji Ellamy, doprinosu Ujedinjenog Kraljevstva vojnoj intervenciji NATO-a u Libiji 2011. godine.

Bez potrebe za nosačima zrakoplova

Posljednjih desetljeća Akrotiri je imao važnu ulogu u operacijama nad Irakom i Sirijom, uključujući potporu misijama protiv tzv. Islamske države, kao i u nadzornim i obavještajnim aktivnostima. Infrastruktura baze omogućuje prihvat borbenih zrakoplova, aviona za dopunu gorivom u zraku te transportnih i izviđačkih platformi, čime se osigurava visoka razina operativne fleksibilnosti.

Primjerice, u kolovozu 2014. godine šest RAF-ovih višenamjenskih aviona Panavia Tornado raspoređeno je u Akrotiriju radi izviđačkih misija iznad Iraka, ali i napade na položaje tzv. Islamske države koje su prethodno označili irački Kurdi. Dvije godine kasnije baza je korištena za podršku raketnim napadima na Siriju, a 2024. britanski Typhooni polijetali su iz nje kako bi napadali položaje hutista u Jemenu. Između prosinca 2023. i ožujka 2025. godine RAF je iz Akrotirija izveo više od 500 nadzornih letova iznad Gaze, koristeći pritom klipne avione Shadow R1.

Ovisno o potrebama, RAF u Akrotiriju rotira svoje borbene eskadrile u sklopu ekspedicijske zračne skupine pa se tako na pisti redovito mogu vidjeti Eurofighter Typhooni iz baza Coningsby i Lossiemouth, a oni mogu brzo intervenirati bez potrebe za oslanjanjem na nosače zrakoplova. Također, koristi se za djelovanje izviđačkih i nadzornih platformi, operacije nadopunjavanja gorivom u zraku te logističku potporu dugotrajnim zračnim kampanjama. Stoga se u Akrotiriju može vidjeti čitav niz zrakoplova iz zračnih mobilnih snaga, među kojima su Airbusovi transportni avioni A400M Atlas, zračni tankeri Voyager KC3, pomorski patrolni i izviđački avioni P-8 Poseidon te više tipova nadzorno-obavještajnih dronova.

Baza Dhekelia, iako manje eksponirana u zračnoj komponenti, ima važnu ulogu u komunikacijskim i obavještajnim sustavima. U njezinoj blizini nalazi se niz instalacija povezanih s elektroničkim nadzorom i signalno-obavještajnim aktivnostima, što odražava dugoročnu britansku strategiju održavanja informacijske prednosti i nadzora tog dijela Sredozemlja, komunikacija na Bliskom istoku i pomorskog prometa kroz Sueski kanal. U kontekstu suvremenih sukoba, ova obavještajna dimenzija često je jednako važna kao i sama borbena komponenta.

Nužno je naglasiti da je status obje baze, nakon izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije, reguliran posebnim protokolima kako bi se osigurala neometana suradnja s Republikom Cipar i očuvala prava ciparskih građana koji žive ili rade u njihovom području. Time je potvrđena njihova trajna funkcija, ali i potreba za uravnoteženjem vojnih interesa i lokalne političke osjetljivosti.