CENTCOM (Središnje zapovjedništvo američke vojske) je nakon prvih udara na Iran objavio dokument koji detaljno opisuje širok raspon velike zračne i raketne kampanje za demontiranje iranskog obrambenog sustava i suprotstavljanje neposrednim prijetnjama Teherana. Osim samog broja udara, popis korištenih platformi naglašava da američka taktička zračna snaga sada spaja stealth, bespilotne platforme i spektralno ratovanje u jedinstvenu, integriranu arhitekturu udara koja se provodi s izraelskim ratnim zrakoplovstvom i protuzračnom obranom.

Prema objavljenom izvješću, prva 24 sata operacije Epski bijes usredotočila su se na sveobuhvatnu arhitekturu zračnih borbi i elektroničkog ratovanja izgrađenu da bi se osigurala zračna nadmoć, sposobnost preciznih udara, suzbijanje neprijateljske protuzračne obrane i dominacija u cijelom elektromagnetskom spektru. Prodorni sloj kampanje sastojao se od bombardera B-2, stealth aviona tipa F-22 i F-35 u lovačko-bombarderskim misijama, uz podršku višenamjenskih zrakoplova F-16 i F/A-18 te platformi za blisku zračnu potporu A-10, pružajući kontinuiranu vatrenu moć nakon što su najnaprednije obrane bile suzbijene.

Uz to, sveobuhvatnu operaciju podržali su nezamjenjivi avioni za elektroničke napade EA-18G, dronovi za jednosmjerni napad tipa LUCAS, bespilotne letjelice MQ-9 Reaper, sustavi za rano upozoravanje i upravljanje u zraku, izviđački zrakoplovi RC-135 i namjenski komunikacijski releji, tvoreći mrežu dizajniranu ne samo za napad na zasebne ciljeve, već i za preoblikovanje zračnog i elektromagnetskog okruženja nad kritičnim područjima Irana tijekom trajanja operacije.

Na vrhu ove strukture snaga nalaze se platforme za prodorne udare i zračnu dominaciju. Bombarderi B-2 Spirit, koji djeluju s velikih udaljenosti, korišteni su za isporuku precizno navođenog streljiva od 900 kilograma protiv iranskih balističkih raketnih kompleksa i ojačane infrastrukture koja se smatra ključnom za zrakoplovne i zapovjedne mreže Zbora islamske revolucionarne garde. Kao dodatak ovim misijama, borbeni avioni F-22 Raptor i F-35 Lightning II osiguravaju zračnu nadmoć i provode rano suzbijanje neprijateljske protuzračne obrane.

Prvi put korišten i sustav LUCAS

Koristeći svoju nisku uočljivost, fuziju senzora i umreženu situacijsku svjesnost, te letjelice mogu otkriti, pratiti i ciljati radare protuzračne obrane, raketne sustave zemlja-zrak i protivničke zrakoplove, a pritom uglavnom ostati neotkrivene. Operativno, ove platforme ne samo da izvode visokovrijedne napade, već i uspostavljaju koridore i vremenske prozore koji omogućuju snagama za praćenje da djeluju sa smanjenim rizikom, učinkovito preuređujući upotrebljiv zračni prostor iznad Irana tijekom početne faze kampanje.

Nakon što je ova početna faza degradirala najsofisticiranija sredstva protuzračne obrane, fokus se prebacio na višenamjenske taktičke zrakoplove i blisku zračnu podršku. Lovci F-16 i F/A-18, koje je CENTCOM naveo među sredstvima angažiranim u prva 24 sata, osiguravaju količinu i ustrajnost preciznih paljbi potrebnih za održavanje pritiska na zapovjedne centre, zračne luke, pomorske baze i komunikacijska čvorišta u više sektora. Naoružani navođenim bombama i streljivom za daljinsko djelovanje, ovi avioni mogu brzo ponovno napasti preživjelu infrastrukturu, progoniti vremenski osjetljive ciljeve i ojačati ukupnu zračnu nadmoć kako se borbeni uvjeti razvijaju.

Jurišni avioni tipa A-10, optimizirani za precizno angažiranje na malim visinama, uvode pak dodatni sloj namjerne, kontrolirane vatrene moći protiv raspršenih kopnenih snaga ili mobilnih raketnih jedinica koje djeluju izvan teško branjenih područja. Djelujući zajedno, ova sredstva četvrte generacije proširuju i konsolidiraju taktičke prednosti stvorene prikrivenošću i elektroničkim ratovanjem, pretvarajući kratkotrajne otvore u kontinuirane učinke na cijelom području djelovanja.

Uvedeni i novi dronovi

Prema objavljenom CENTCOM-ovom dokumentu, u operaciju Epski bijes uveden je novi sloj bespilotnih udarnih i obavještajnih, nadzornih i izviđačkih aktivnosti u ovu sliku zračnih borbi. CENTCOM je potvrdio i prvu operativnu upotrebu sustava LUCAS, cjenovno pristupačnih jednosmjernih jurišnih dronova dugog dometa, a inspiriranih iranskim vlastitim streljivom tipa Šahid.

Djelujući uz MQ-9 Reapere, ovi dronovi mogu letjeti iznad spornih područja, istraživati ​​protuzračnu obranu te napadati radare i raketne lokacije ili sekundarne ciljeve poput radarskih releja i logističkih čvorova. Prisiljavajući jedinice protuzračne obrane da uključe radare i upotrijebe presretače protiv jeftinih prijetnji, oni čine dio suzbijanja neprijateljske arhitekture protuzračne obrane i pomažu u očuvanju visokovrijednih zrakoplova s ​​posadom za misije u kojima su neophodni njihovi jedinstveni senzori i preživljavanje. Istodobno MQ-9 podržavaju procjenu štete u borbi i brzo preusmjeravanje, održavajući tempo operacija bez izlaganja posada.

Prodornost u snažno branjene države

Jedan od temeljnih stupova operacije zapovijedanje je elektromagnetskim spektrom i zračnim bojnim prostorom za koje su zaslužni avioni tipa EA-18G Growler. Riječ je o letjelicama izvedenim iz F/A-18 te zaduženima za ometanje nadzornih radara, komunikacijskih mreža, kao i omogućavanje upotrebe daljinskog streljiva protiv aktivnih ciljeva. Uz njih djeluju zrakoplovi za rano upozoravanje i kontrolu u zraku uspostavljajući trajnu radarsku pokrivenost i zračne zapovjedne čvorove, usmjeravajući borbene patrole i signalizirajući presretanje protiv preostalih iranskih zrakoplova ili lansiranja raketa.

Podržavajući ovu arhitekturu, izviđački avioni tipa RC-135 i specijalizirani zračni komunikacijski releji proširuju doseg mreže, prikupljajući elektroničke obavještajne podatke, otkrivajući nove ciljeve i osiguravajući brzu distribuciju podataka senzora na udarne platforme diljem područja djelovanja. Rezultat je, prema ocjenama vojnih analitičara, trajna informacijska prednost Amerikanaca dok Iran pokušava uzvratiti vlastitim raketama i dronovima.

Valja istaknuti da navedene letjelice ne djeluju izolirano, već su povezane u širi okvir raketne obrane i koordiniranih udara po ciljevima. Sustavi Patriot i THAAD raspoređeni u regiji štite baze i partnerske teritorije od iranskih raketnih salvi, dajući CENTCOM-u veću slobodu u održavanju zračnih operacija tijekom vremena.

Na moru razarači lansiraju krstareće rakete Tomahawk, a kopneni topnički raketni sustavi visoke mobilnosti M142 dodaju preciznu vatru dugog dometa s prednjih položaja. Pomorski patrolni zrakoplovi poput P-8 i drugih pomorskih obavještajnih platformi prate brodove i podmornice, šaljući podatke o ciljevima natrag u istu zračnu i elektroničku ratnu mrežu. Ovaj integrirani pristup ključan je za taktičku logiku kampanje jer se zračna nadmoć, raketna obrana i pomorska kontrola tretiraju kao međusobno pojačavajući, a ne kao odvojeni borbeni napori.

Široka paleta zračne moći

Prema ocjenama analitičara s belgijskog portala Army Recognition, geostrateški sastav paketa zračne borbe i elektroničkog ratovanja tijekom operacije Epski bijes prenosi višestruke poruke da američka zračna moć više nije definirana isključivo pojedinačnim visokoučinkovitim platformama, već besprijekornom integracijom stealth zrakoplova, višenamjenskih borbenih aviona, bespilotnih sustava i sredstava za spektralno ratovanje u kohezivnu i otpornu arhitekturu, sposobnu prodrijeti i djelovati u velikim, snažno branjenim državama.

Regionalnim partnerima u području odgovornosti CENTCOM-a upotreba tih sredstava, uz podršku proturaketne obrane, obavještajnih službi i logističkih mreža, signalizira da Sjedinjene Države zadržavaju i odlučnost i tehnološki kapacitet za zaštitu kritične infrastrukture te održavanje slobode plovidbe duž ključnih pomorskih komunikacijskih linija. Za promatrače u drugim potencijalnim zonama sukoba, posebno u indopacifičkom području, početna faza operacije protiv režima u Iranu nudi pregled toga kako bi buduće američke zračne kampanje mogle kombinirati pristupačnu bespilotnu masu, napredne borbene zrakoplove i gustu elektromagnetsku koordinaciju da bi postigle dominaciju u okruženjima visoke prijetnje.