U prvoj godini mandata Donalda Trumpa odnosi SAD-a i Europske unije iskusili su prijetnje trgovinskim ratom i aneksijom Grenlanda, teritorija suverene europske države Danske, ali i neobično asertivan odnos američkog predsjednika prema Vladimiru Putinu dok on, nasreću neuspješno, već četvrtu godinu pokušava slomiti Ukrajinu.

Dapače, u mnogim trenucima čini se kao da tu zemlju i njegova predsjednika Zelenskog zajednički slamaju Trump i Putin.

Nakon početnog nesnalaženja europske reakcije sve su konkretnije i posebno se to odnosi na Francusku i njenog predsjednika Macrona, a on danas objavljuje da bi se Europa 'trebala pripremiti za daljnje sukobe sa SAD-om' jer se ta država, kako tvrdi, 'ponaša antieuropski i traži raspad EU-a'.

Francuska je već najavila prve korake prema potpunoj digitalnoj neovisnosti o SAD-u već do 2027. godine, a njen predsjednik predviđa da će se upravo zbog digitalne regulacije Europa ponovno naći pod udarom Amerike.

Lavrov ponovno prijeti Europi

S druge strane, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov ovog tjedna ponovno prijeti Europi ratom, doduše zgodno upakiranom frazom da će Rusija 'ako bude napadnuta – odgovoriti svim sredstvima'.

'Vidjet ćemo što će Rubio reći u Münchenu, makar se to već može naslutiti iz nove američke obrambene strategije u kojoj se otvoreno govori da Europa treba preuzeti brigu o vlastitoj sigurnosti. Nije jasno jedino odnosi li se to i na američki nuklearni kišobran nad Europom', kaže za tportal geopolitički analitičar i bivši saborski zastupnik Tonči Tadić.

Tadić: Trumpova administracija potpuno mijenja odnose

On napominje da se u sigurnosnoj strategiji SAD-a iz studenog prošle godine otišlo korak dalje, pa su postojale naznake toga da administracija Donalda Trumpa umjesto partnera i saveznika čak doživljava Europu kao suparnika. U obrambenoj strategiji Amerikanci nisu otišli toliko daleko, ali jasno je da prestaju označavati Rusiju kao neprijatelja, kao i Kinu, koju umjesto toga proglašavaju 'suparnikom', s ciljem da s njom sklope ekonomske dealove.

'Vrlo je jednostavno: Trumpova administracija potpuno mijenja odnose Amerike s njenim saveznicima u Europi i na Dalekom istoku, a jednom kada se oni promijene – teško da će se ikada vratiti na staro. Jer kada saveznici shvate da više ne postoje jamstva američke zaštite, tražit će vlastite metode i postaviti logično pitanje: koja je uopće svrha tog savezništva', kaže Tadić.

Na tom tragu, dodaje, treba promatrati rezultate izbora u Japanu, u kojemu se sada otvoreno govori o promjeni ustava i ponovnom naoružavanju, kao i poljske, njemačke ili švedske inicijative o vlastitom (odnosno europskom) nuklearnom arsenalu.

'Prihvaća se činjenica da se europski odnosi sa SAD-om trajno mijenjaju i da više nikada neće biti isti, pa čak i da se nakon Trumpa pojavi neki potpuno drugačiji predsjednik koji bi išao okolo i ispričavao se za postupke svog prethodnika. Zapanjujuće je koliki je poremećaj u odnosima s Europom uspjela postići Trumpova administracija u samo godinu dana i naprosto više ne postoji nikakva garancija za to da se neće ponovno pojaviti netko poput njega. Uostalom, treba biti realan: koncept po kojemu Amerika treba braniti Europu relativno je nov, a nastao je prije osamdeset godina u Europi, iscrpljenoj Drugim svjetskim ratom. Do tog trenutka bilo je sasvim jasno gdje se nalaze gotovo sve europske supersile', napominje Tadić.

On je optimističan oko europskih sposobnosti i kapaciteta organiziranja zajedničkog obrambenog sustava, ali i postizanja digitalne neovisnosti, ključne 'da se ne bi ostavila otvorena vrata nekome s druge strane Atlantika tko bi mogao imati uvid u osjetljive podatke i u sve postupke javne uprave'.

VIDEO Šef NATO-a otvoreno: 'Rusa ima 140 milijuna, nas gotovo milijardu. Tko je jači?'

'Za to će trebati vremena, jasno, ali nije nemoguće. Ljudi često podcjenjuju Europsku uniju, u kojoj postupak odlučivanja često sporo traje, jer se radi o demokraciji, ali kada se nešto dogovori, od toga se ne odustaje tako lako. Realizacija katkad može izgledati neefikasna, ali je dugoročno zapravo učinkovita', smatra Tadić.

On podcrtava to da je u Trumpovu drugom mandatu u vrlo kratkom roku 'potpuno razvaljena transatlantska sigurnosna arhitektura', a zabrinjavajuće je to da, za razliku od njegova prvog mandata, američki predsjednik sada nije okružen iskusnim političarima i administracijom koja bi njegove poteze na određeni način amortizirala i ublažavala.

'Nažalost, jer radi se o velikoj šteti kojom nitko ne treba i ne smije biti zadovoljan i teško da će se odnosi ikada vratiti na raniju razinu. Dapače, stupanj nepovjerenja je toliki da je očito samo pitanje vremena kada će europske obavještajne službe prestati dijeliti podatke sa svojim američkim kolegama zbog straha da će Trump, u znak svoje dobre volje, nešto od toga prosljeđivati Rusima', smatra Tadić te naglašava da se radi o lošem razvoju odnosa za koji, međutim, Europa ni u kojem slučaju nije kriva.

Za kraj, u prijetnjama Europi ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, a posebno u njegovu neobično otvorenom istupu u kojemu je zamjerio Amerikancima da 'nisu isporučili ukrajinsku regiju Donbas, kao što je bilo dogovoreno', Tadić iščitava jasne znakove da je Rusija potpuno nesposobna približiti se ciljevima rata koji je pokrenula.

'Ako u punih dvanaest godina nisu bili sposobni zauzeti četiri utvrđena grada, kako su zaboga mislili zaposjesti cijelu Ukrajinu? Njihova jedina nada za kapitulaciju te zemlje zove se Donald Trump, a on im to ne može ni osigurati, ni jamčiti, kakve god dealove mu nudili, pa i one sumanute ideje o 'dvanaest tisuća milijardi dolara profita američkih kompanija u poslovima s Rusijom' ako prisili Zelenskog na uzmak. Ne, to se naprosto neće dogoditi', zaključuje Tadić.