Drugim riječima, iako se govori o ‘bojnim brodovima 21. stoljeća’, zasad je sve to na papiru.

Ambiciozna vizija velikih brodova

Novi brodovi, koje Američka mornarica vodi pod internom oznakom BBG(X), zamišljeni su kao najveći ratni brodovi koje bi Amerika imala nakon Drugog svjetskog rata. Prema dosad objavljenim podacima, riječ je o plovilima dugima između 250 i 270 metara, s procijenjenom tonažom od najmanje 35.000 tona, navodi The War Zone.

Za usporedbu, današnji američki razarači i krstarice imaju istisninu oko 10.000 tona, dok su povijesni bojni brodovi klase Iowa, posljednji takve vrste u američkoj floti, prelazili 57.000 tona. Klasa Trump smjestili bi se između ta dva svijeta – znatno veći od suvremenih ratnih brodova, ali ipak manji od klasičnih oklopljenih bojnika iz prošlog stoljeća.

Spora realnost iza velikih najava

Unatoč dojmu koji je ostavila Trumpova prezentacija, mornarica potvrđuje da je projekt tek u fazi konceptualnog i preliminarnog dizajna. Sljedećih nekoliko godina bit će posvećeno razradi tehničkih rješenja, procjeni stabilnosti tako velikog broda, energetskim sustavima i integraciji oružja koje još uvijek nije u potpunosti dokazano u operativnoj uporabi.

Tek nakon tog dugotrajnog procesa, i to najranije početkom sljedećeg desetljeća, moglo bi se govoriti o početku gradnje prvog broda, koji bi nosio ime USS Defiant (Prkosni).

Šest godina projektiranja prije prve iskre aparata za varenje

Prvi ugovori koje mornarica planira dodijeliti odnose se isključivo na projektiranje i inženjerske analize. Riječ je o poslovima koji bi trajali čak šest godina, što jasno pokazuje koliko je složen izazov projektirati brod takvih dimenzija i ambicija.

Ako se taj rok ispuni, završetak projektiranja vremenski bi se poklopio upravo s razdobljem u kojem mornarica sada očekuje početak stvarne gradnje – početkom 2030-ih.

Projekt koji je progutao prethodnu ideju

Klasa Trump ujedno je i tiha zamjena za ranije planirani program nove generacije razarača, poznat kao DDG(X). Dio tehnologija, osobito u području energetskih sustava i radara, trebao bi se prenijeti iz tog projekta, no promjena koncepta dodatno je usporila cijeli proces.

Zanimljivo je da je i DDG(X već ranije doživio višegodišnja odgađanja, što u vojno-industrijskim krugovima dodatno pojačava skepticizam oko realnih rokova za BBG(X).

Tehnološki div s neizvjesnim temeljem

Brodovi ove klase zamišljeni su kao platforme koje bi kombinirale klasičnu vatrenu moć s futurističkim sustavima. Velika tonaža trebala bi omogućiti snažnu energetsku infrastrukturu za radara, lasersko oružje i elektromagnetski top – tehnologiju na kojoj je mornarica radila godinama, ali ju nikada nije uvela u redovnu uporabu.

Upravo ta kombinacija ambicije i tehničke neizvjesnosti otvara pitanje hoće li konačni brodovi uopće izgledati onako kako se danas najavljuju.

Službene procjene troškova još ne postoje, no u američkim vojnim i političkim krugovima već se govori o iznosima koji se kreću od pet do čak 15 milijardi dolara po brodu. Takvi iznosi Trump class svrstali bi među najskuplje ratne brodove ikada izgrađene.

Iskustvo s razaračima klase Zumwalt, koji su zamišljeni kao tehnološka revolucija, a završili kao mali i iznimno skupi program, dodatno potiče oprez.

Brojnost flote ili simbol moći?

Dok se planiraju golemi brodovi od 35.000 tona, američka mornarica istodobno se suočava s povlačenjem starijih krstarica i podmornica koje nose velik dio raketnog kapaciteta flote. Kritičari upozoravaju da bi mornarici u idućim godinama moglo nedostajati brodova na moru, a ne samo simboličnih ‘plovećih tvrđava’.

Zagovornici projekta tvrde da bi upravo veličina i kapacitet bojnih brodova klase Trump mogli nadoknaditi dio tog gubitka, barem na ključnim točkama globalne sigurnosne karte.