Radove izvodi General Dynamics NASSCO, tvrtka koja već godinama gradi ovu vrstu brodova i koja je od 2016. godine dobila više proširenih ugovora. Najnovije financiranje, prema riječima vodstva NASSCO-a, dolazi u ključnom trenutku jer im osigurava stabilnost radne snage i sprječava otpuštanja.

Gigantski brodovi s ključnom ulogom u operacijama

Iako logistički brodovi rijetko dobivaju pozornost kakvu imaju nosači aviona ili razarači, neupitna je njihova važnost u operacijama. Brodovi klase John Lewis dugi su 742 stope (više od 220 metara), imaju deplasman od gotovo 50.000 tona i mogu prevoziti 162.000 barela nafte te značajne količine suhog tereta. Mornarica ih koristi za opskrbu borbenih brodova gorivom, opremom i streljivom na otvorenom moru, što je presudno za djelovanje flote daleko od baza, piše National Interest.

Tankeri omogućuju da nosači aviona i razarači ostanu u operativnom području bez povratka u luku. Primjerice, prevoze zrakoplovno gorivo za borbene avione na nosačima ili streljivo za razarače klase Arleigh Burke. U ekspedicijskim misijama, u kojima su brodovi tisućama kilometara udaljeni od matičnih obala, ovakva vrsta podrške jedini je način održavanja borbene spremnosti.

Povijesna paralela: Od ugljenara do modernih tankera

Prije nego što je nafta postala glavno gorivo ratni brodovi plovili su na ugljen, a opsluživala su ih posebna plovila. Opskrba se odvijala u lukama ili čak na otvorenom moru, a tijekom ratova često su otimali ugljen s neprijateljskih trgovačkih brodova da bi nastavili s operacijama.

Ta je praksa osobito obilježila njemačke krstarice - napadače u Prvom svjetskom ratu. Zbog nedostatka prijateljskih luka i britanske kontrole nad oceanima njemački su se brodovi morali snalaziti tisućama kilometara daleko od kuće, često koristeći zaplijenjeni ugljen da bi preživjeli na moru. No razvoj zrakoplovstva, raketnih sustava i modernih senzora učinio je takve manevre praktično nemogućima. Danas bi borbeni brod izložen u opskrbnoj operaciji postao laka meta.