Bilo je to prošle godine, negdje oko Sylvijinog rođendana. Andrina i ja, u haljinama Matije Vuice, na prekrasnom groblju Monjuic u Barceloni.
Nedavno sam naišla na dokumentarac o Sylviji Plath koji me podsjetio na prebogat opus jedne od najvećih pjesnikinja 20. stoljeća i dobitnice Pulitzerove nagrade za poeziju. Nažalost Sylvijino samoubojstvo kada je imala samo 30 godina (naime, stavila je glavu u pećnicu) zasjenilo je njezin genijalni pjesnički talent i izvanredni smisao za humor (najjasnije očitovan u njenim dnevnicima) kojim se herojski borila protiv mračnih demona svoje bolesti, nevjernog muža i bešćutnog patrijarhalnog društva. U jednom zapisu iz dnevnika, Plath piše:
"Možda ću se jednog dana puzajući vratiti kući, potučena, pobijeđena. Ali ne sve dok mogu iz svoje nesreće pisati priče, svoju tugu pretvoriti u ljepotu."
Iako to nije bila ideja ovog sessiona, ali njegova emocija i ambijent mi pobuđuju želju da ga posvetim upravo Plath, kojoj je baš nedavno, 27. listopada bio 81. rođendan.
Žao mi je što na fotografijama ne možete vidjeti predivno barcelonsko groblje Monjuic koje se smjestilo na obroncima istoimenog brda. Mene inače fasciniraju groblja i kud god idem trudim se pronaći neko zanimljivo. Osim Pere Lashaisa u Parizu i Monjuica u Barceloni, obožavam i naš predivni Mirogoj.
Ako se slučajno pitate tko je ova predivna djevojka na fotografijama, to je moja draga prijateljica Andrina Perić. Andrina ne samo da je iznimno talentirana fotografkinja (vjerujem da ste to već zapazili u brojnim sessionima koje je fotografirala za ModuKomodu, posebice onima iz Barcelone), nego je i predivan model.
