Prigodno, za 6. prosinca, blagdan sv. Nikole, koji je, među ostalim i zaštitnik pomoraca, glavni meteorolog HRT-a Zoran Vakula odlučio je svoj Meteo kutak posvetiti prvim hrvatskim pomorskim meteorologinjama koje su nedavno konačno počele nalaziti svoje mjesto u redovima dominantno muške struke
Ne samo intervju već i stihove pjesme!
6. prosinca, blagdan sv. Nikole, osim djece, osobito slave pomorci. A osim tog nebeskog zaštitnika, o pomorcima svakodnevno skrbe i „zemaljski zaštitnici“ – između ostalih, i djelatnici Pomorskog meteorološkog centra DHMZ-a (PMC), sa sjedištem u Splitu, u čijem je sastavu i riječki Pomorski ured. Sve do 2013. godine prognostičari koji svakodnevno pripremaju prognoze i upozorenja bili su samo muškarci, a sada je „slika“ znatno uljepšana, piše u svojem Meteo kutku Zoran Vakula, glavni meteorolog HRT-a.
6. je prosinca blagdan svetoga Nikole,
kojemu se osobito pomorci i njihove obitelji mole.
On o njima skrbi s nebesa,
i radi kojekakva čudesa,
al postoje i neki sa zemlje, koji pripremaju - rade upozorenja i prognoze,
da se pomorci mirno i bezbrižno po morima i oceanima voze.
Među njima su odnedavno i žene,
koje prognoziraju valove i vjetrove zbog kojih se mora pjene.
Njih tri najmlađe su od meteorologa i na hrvatskom krugovalu,
pogotovo od onih koji prognoziraju skoro za svaku valu.
Svakako zaslužuju Meteo kutak,
pa da o njima može pročitati sva'k'.
O tome kakve su u rano zoru, a kakve u kasni sumrak.
Kako se bude, i na posao dolaze u zoru,
kako bi prognozirale i upozoravale sve one na moru.
Osim teksta, razmišljanja, izjava, postoji i njihova fotka - slika,
naočita prilika,
ali ne akt, ni toples,
da se ne izazove čudorednih bijes.
Već normalni portret, pa i malo šire - u radnom okruženju,
nadomak prognoze i upozorenju,
u uredu - ne na plaži, pijesku ni kamenju.
Lidija Fuštar – HRA Knin, HRA Split
Prva je „led probila“ Lidija Fuštar, dipl. ing., koja je u stalnom radnom odnosu u PMC-u od sredine 2013. godine. Nakon pripreme, ne samo stručne-meteorološke, nego i glasovne-prezentacijske, koju obavljaju fonetičari Službe za jezik i govor HRT-a, njezin se glas od prošlogodišnjeg ljeta redovito, 3 do 6 puta mjesečno, može čuti tijekom jutarnjih meteoroloških razgovora na HRA Radio Kninu, oko 7.35h, te na HRA Radio Splitu, oko 7.45h. A od srpnja ove godine povremeno se mogao vidjeti i stas, i to u prognozi za nautičare u Regionalnom dnevniku. Kao prva žena-meteorolog-prognostičar u PMC-u „zaslužila“ je i poseban prilog u emisiji „Dobro jutro Hrvatska“, a poneko razmišljanje podijelila je i za Meteo kutak:
Prva žena – prognostičarka u PMC-u.
"Ni slutila nisam da će me put navesti baš u Pomorski meteorološki centar Split, i to još kao prvu žensku prognostičarku. No, vodila me znatiželja, ljubav prema znanosti, prirodi, a posebno moru, i to pravim putem. Sada, nakon 4 godine radnoga iskustva, mogu reći i na pravo mjesto.
Cjelodnevne smjene znaju biti uistinu naporne, a u ovisnosti o vremenskim prilikama, odnosno ne prilikama, i stresne. Malo je ljudi zapravo svjesno koliku težinu i važnost nose pomorske vremenske prognoze i upozorenja, jer je naša primarna dužnost zaštita i spašavanje života na Jadranu."
Od zore do sumraka
„Tako velika zadaća iziskuje potpunu predanost i ozbiljan rad od rane zore. No, na kraju dana, čak i uz dolazak na posao po mraku, a ponekad i odlazak, ništa ne može umanjiti žar s kojim ovo radim ni osjećaj radosti i zadovoljstva koji budi u meni."
Meteorologinje = pulene?
"Prema vjerovanju pomoraca, pulena - figura na pramcu, osim što je krasila drevne trabakule, štitila ih je i od loših vremenskih uvjeta na moru i njezine su oči vodile brod. Tako sada kolegice i ja poput pulene štitimo pomorce i vodimo ih kroz neveru, a i uz bonacu.“
Danijela Vlašić – HRA Pula, HRA Rijeka
Kad su čuli ženski glas 1. svibnja ove godine, vjerojatno su barem neki slušatelji Radio Pule i Radio Rijeke pomislili kako njihovog omiljenog Ivana Novaka opet mijenja netko iz splitskog PMC-a, ili glavnog sjedišta DHMZ-a u Zagrebu. No, baš zahvaljujujući inicijativi HRA Radio Rijeka, te pomoći gradova Kastva i Opatije, te Primorsko-goranske županije, zaposlena je Danijela Vlašić, magistra fizike, ili „po starom“ – dipl. ing.. Stoga nakon odlaska kod mnogih neprežaljenog mr. sc. Smiljana Viskovića, u Pomorskom uredu Rijeka uhodava se, štoviše, već je prilično uhodan novi dvojac Vlašić – Novak.
Bolja prognoza – veći popust.
"More, valovi, vjetar, oblaci, jugo, bura, nevera riječi su koje su mi poznate od malena. Od malih nogu išla sam s tatom šetati uz more, pričali smo s ribarima i često smo dolazili na riječku tržnicu gledati što su ribari ulovili tijekom noći. I danas je tako, gotovo svaki dan idem na tržnicu s tatom i razgovaramo s ribarima. Ali sada ne samo o ribama, nego sve češće – o vremenu! Pitaju me kakvo će biti more i hoće li biti magle ili nevere, i uzvraćaju s informacijama o ostvarenju prošlodnevnih prognoza. A zoran pokazatelj njihovog zadovoljstva mojim prognozama i popust koji dobijem na kupljenu ribu.“, kazuje Danijela i dodaje kako je njezina povezanost s morima i pomorcima uistinu duga:
Pomorska povijest.
„Potječem iz obitelji pomoraca, djed od moje prabake Giacinto Schnautz jedan je od legendarnih đaka prve generacije polaznika bakarske Nautike, koji su 1849. maturirali na hrvatskom jeziku. U to doba sve su nautičke škole imale nastavu na talijanskom jeziku. Bio je dugogodišnji zapovjednik bakarskih i senjskih jedrenjaka te onih u svojem vlasništvu ili suvlasništvu, a među njima i jedrenjaka ''Bark Hrvatska''. Osim slike, od tog jedrenjaka ostao je i barometar s napuklim staklom, koje je stradalo tijekom velikog nevremena. Barometar se, uz portret Giacinta, sada nalazi u mojoj sobi. I njegov sin Ireneo također je bio kapetan, kao i moj pradjed i tata. Još jedna osoba sa zanimljivim životom je moj pradjed, porijeklom iz Boke Kotorske, đak dubrovačke nautike, čovjek koji je proživio gotovo cijelo dvadeseto stoljeće (1899.-1999.) Često mi je pričao o plovidbi oceanima, o tome kako je plovio u američkim konvojima za vrijeme Drugog svjetskog rata te kako je sudjelovao pri akciji iskrcavanja na Normandiju.“
Božić – radan!
„Iako ne plovim morima i ne izbivam iz kuće mjesecima ili godinama - i ja putujem, i privatno, i poslovno. Ove sam godine posjetila Irsku, Crnu Goru i Grčku, a za nekoliko dana idem u Austriju, gdje živi moj djed. Svake ga godine posjećujem oko Božića. Ove godine ću nešto ranije jer na sam Božić radim.“
„Najbolje vrijeme – predblagdansko i bladansko!“
„Često me pitaju koje mi je vrijeme kao meteorologu najdraže. Odgovaram da je svako vrijeme zanimljivo i izazovno sa stanovišta struke, ali najviše volim, ovo predblagdansko i blagdansko vrijeme, koje nastojim provesti u društvu obitelji i prijatelja, što me čini najsretnijom.“
Dakle, tijekom božićnih blagdana, a i kasnije, Danijelu se može često slušati na HRA, na Radio Puli i Radio Rijeci, a u ljetnim će mjesecima svoju vedru narav pokazivati i u prognozama za nautičare u Regionalnom dnevniku, gdje je prvi nastup imala u srpnju ove godine.
Kata Botica – HRA Knin, HRA Split
Kata Botica, dipl. ing. još nije stigla do Regionalnog, ali vjerojatno hoće sljedeće ljeto. Uostalom, surađivati s Hrvatskim radijom počela je tek sredinom ovogodišnjega rujna. Evo njezinih prvih dojmova.
Burek, piceta - budilica!
“Odaberi posao kojeg voliš i nećeš raditi ni dana u životu“ – istina, ali ponekad, uz zvukove prvog alarma u tri sata ujutro, i nije tako jednostavno.
Još donedavno, u sitne jutarnje sate znala bih listati pjesme na jukeboxu, uz jedinu dvojbu burek ili piceta. Sada listam prognostičke karte, podatke s automatskih postaja, satelitske slike... Pišem prognoze i upozorenja koja nekima mogu život značiti, ponajprije onima koji žive na moru i od mora. I, vjerovali ili ne, radim to s ljubavlju.
Moja obitelj potječe iz mjesta Račišća na otoku Korčuli, mjesta u kojem svaka kuća ima svog pomorca. Jedan od njih bio je i moj pokojni dide, kapetan Vid Botica, uz kojeg sam upoznala more, doživjela more, a sada i na neki način živim od mora.
Uspješna prognoza ili šiba?
Puno je nauke, ponekad i muke, trebalo uložiti za postati meteorologom, a još više je predanosti i odgovornosti potrebno u ovome poslu koji mi, unatoč svojoj specifičnosti i zahtjevnom radu u smjenama, pričinjava posebno zadovoljstvo.
Iako sam odavno prestala ostavljati čizmicu za sv. Nikolu, 6.prosinca za mene je poseban datum, koji me svake godine veseli. Povodom blagdana Sv. Nikole, svima onima koji jedu kruh sa sedam kora, mojim Račišćanima, svim pomorcima i njihovim obiteljima želim mirno more, a svojim kolegicama i kolegama, kao i sebi, želim uspješne prognoze da nam šibe ne bi krasile ured."
