Sunce se rađa

Malo crvenog tepiha, djece sa zastavicama i cvijećem, pa onda malo i čaja i pokoja kineska mudrost – Xi Jinping iskoristio je još jedan svečani doček svjetskog vođe da diskretno pokaže tko je glavni gazda.

Još prošlog tjedna vrtovima tajnovitog Zhongnanahaja šetuckao se Donald Trump, no zasvrbilo ga je vodi li kineski čelnik i druge državnike na tako ekskluzivna mjesta. Vrlo rijetko, odgovorio je Xi, pa hladno dodao da je Putin tu već bio. U prijevodu s diplomatskog mandarinskog – bitan jesi, ali ne umišljaj si previše.

Samo nekoliko dana kasnije, eto i Putina. 'Jedan dan bez tebe, prijatelju, traje kao tri jeseni', riječi su kojima je gost počastio domaćina, no ni to nije bilo dovoljno da dobije ono po što je doista došao – plinovod Snaga Sibira 2.

Svako prijateljstvo s povlasticama ima svoje granice, ali očito je tko u ovome aranžmanu postavlja pravila. Kina kupuje rusku naftu po povoljnim cijenama, puni rusko tržište svojim automobilima i tehnologijom, a zauzvrat dobiva lojalnog partnera koji baš i nema puno izbora. Ravnopravnosti tu nema: Rusija je junior partner koji se svim silama trudi djelovati kao imperij.

A Xi napokon uživa u sada već podosta materijaliziranom sinocentričnom svijetu. Trumpu govori ono što njegov ego želi čuti, Putinu o prijateljstvu dvaju naroda, a obojici zapravo pokazuje isto: svi oni, htjeli to priznati ili ne, trenutno kruže oko Pekinga kao planeti oko vrlo samouvjerenog sunca.

Hoće li zbog Pjesme Eurovizije konačno izbiti neki rat?

Nakon natjecanja u Beču održanog prošlog tjedna, možemo mirno zaključiti – Pjesma Eurovizije izgubila je i posljednju vezu s glazbom. Može se tvrda jezgra fanova tješiti koliko hoće, ali geopolitika je preuzela apsolutno svaki kutak ovog natjecanja, a organizatori iz Europske radiodifuzne unije ove godine su nam to natrljali u nos na najbrutalniji mogući način.

Nakon što su se tobož poduzele neke mjere kako bi se iskontrolirala izraelska hakerska televoting mašinerija, zbog čijih podmuklih taktika se ove godine s natjecanja povuklo čak šest zemalja, na konačnom glasanju Izrael je opet umalo pobijedio. Uz veliki i potpuno neočekivani poguranac žirija nadmašila ga je 'Bangaranga', moćni i sočni bop bugarske predstavnice Dare, za koji će se vrlo brzo ustanoviti da ga je kreirao autorski tim predvođen Filipom Kirkorovom, omiljenim estradnim umjetnikom Vladimira Putina.

Tu politički kaos ne staje: Hrvatska i Srbija umalo su opet zaratile zbog odluke srpskog žirija da hrvatskim predstavnicama iz grupe Lelek ne dodijeli niti jedan bod. Motivi za ovu odluku kriju se, dakako, u političkom neslaganju između Aleksandre Kovač, predsjednice srpskog žirija i deklarirane Vučićeve 'boterice' s jedne, te Zorje, koautorice pjesme Leleka i deklarirane antivučićevske 'blokaderke' s druge strane.

Nešto istočnije, direktor moldavske javne televizije Vlad Turcanu dao je ostavku zbog toga što je žiri u ovoj zemlji dao samo 3 od 12 mogućih bodova rumunjskoj pjesmi, a to se tamo smatra nacionalnom veleizdajom. I poljski žiri morao se pravdati zbog dodijeljenih 12 bodova Izraelu, a cijelo glasanje općenito je izgledalo kao da je netko uključio nasumični generator brojeva, uz povremeni blokovski ispad (što, stvarno ste mislili da se Grčka i Cipar neće međusobno častiti?).

Bilo kako bilo, Eurovizija iduće godine seli u Bugarsku, reklo bi se – u rusku zonu interesa, što će još dodatno zakuhati ionako teške prijepore koji prate ovo natjecanje. Za Izrael su navodno smislili izlaznu strategiju koja se zove - pazite ovo - Eurovision Asia, na kojoj bi se trebali suočiti s malo zeznutijim protivnicima (K-Pop i J-Pop su globalno ipak jači igrači od I-popa). Ima li Sofija (ili možda Burgas) 2027. smisla kao natjecanje pjesama, procijenite sami.

Izraelsko-europski rat riječima (i videima) se razbuktava, uplela se i Hrvatska

A Eurovizija nije jedina tema kojom je Izrael u proteklom tjednu uspio razbjesniti Europu. Naime, omraženi ortodoksni izraelski ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir izveo je i za njegove standarde nezapamćenu budalaštinu, objavom snimke iživljavanja nad aktivistima flotile koja je pokušala dostaviti humanitarnu pomoć ratom razorenoj Gazi.

Izrael je po tko zna koji puta presreo njihov brod, koji je ovoga puta isplovio iz južne Turske, a Ben-Gvir je objavio snimku na kojoj se vide privedeni aktivisti kako kleče s vezanim rukama, uz poruku: 'Dobrodošli u Izrael. Mi smo ovdje gazde'. Svi odreda su zgroženi – od šefa Europskog vijeća Antonija Coste, preko francuskog i njemačkog ministra vanjskih poslova, do čitavog špalira zgroženih talijanskih političara na čelu s Giorgiom Meloni. Čak i Benjamin Netanyahu morao je priznati da Ben-Gvirovo ponašanje 'nije u skladu s izraelskim vrijednostima' – nije ni čudo, budući da su odnosi Italije i Izraela već mjesecima na rubu pucanja.

A u proteklom tjednu malom diplomatskom ratu EU-a i Izraela neočekivano drčno pridružila se i Hrvatska, točnije predsjednik Zoran Milanović koji je odbio potvrditi imenovanje novog veleposlanika Izraela. 'Predloženi veleposlanik Države Izrael nije dobio, niti će dobiti, suglasnost Predsjednika Republike, i to zbog politike aktualne izraelske vlasti', zagrmili su s Pantovčaka, iako predloženi kandidat Nissan Amdur navodno pripada sekciji karijernih diplomata koji nije politički eksponiran niti ideološki profiliran – štoviše, govori arapski i navodno je nešto blagonakloniji prema miru na Bliskom istoku. Što mu u ovoj zategnutoj situaciji očito ništa ne pomaže.

Sve se vraća, sve se plaća - pa i ebola

Smrtonosni virus ebola ponovno se vratio kao podsjetnik da priroda ne mari ni za granice, ni za diplomaciju, ni za tehnološki napredak kojim se čovječanstvo voli samozadovoljno hvaliti. Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je međunarodnu zdravstvenu uzbunu nakon stotina slučajeva zaraze i više od stotinu smrti, dok se virus širi kroz ratom razoreni istok DR Konga, ali već i u Ugandi i Ruandi.

Soj Bundibugyo, za koji ne postoje ni cjepivo ni lijek, ponovno kruži među ljudima koji između bolnice i molitvenog centra često biraju ovo drugo. Društvenim mrežama šire se snimke oboljelih koji krvare i umiru na plastičnim krevetima, dok se lokalne glasine o 'prokletstvu' šire gotovo jednako brzo kao virus.

Sve je, zapravo, počelo gotovo banalno: tradicionalni pogreb s otvorenim lijesom pretvorio se u detonator nove epidemije. U pozadini lebdi i neugodna politička ironija - dok svijet ulaže milijarde u umjetnu inteligenciju, svemirske utrke i digitalne utopije, možda je baš vrata novoj epidemiji otvorilo ukidanje jednog programa za rano otkrivanje zaraza na granici Ugande i Konga. Jer zašto bi Trump trošio pare na to, kad ima puno bitnijih stvari. Prava ironija leži u tome da su se baš Amerikanci zarazili ebolom u Africi, a još veća da im je utočište pružila Europa.

Povratak političkog kameleona, četvrti put

Gotova je i ta priča: Janez Janša (68) u petak je po četvrti puta postao slovenski premijer. Iako je njegov SDS tijesno izgubio izbore u ožujku, s tek par tisuća glasova manje od Pokreta Sloboda Roberta Goloba, politički veteran još jednom se ispostavio s(p)retniji u postizbornim kombinacijama i uspio sklepati čak 51 ruku u parlamentu od 90 zastupnika.

Podršku u onome što on zove 'razvojna vlada' dali su mu zastupnici stranaka desnog centra: SDS-a, NSi-ja, SLS-a, Fokusa, Demokrata i antivakserske Resnice (da, one što je kod bilježnika obećala da neće s Janšom sve dok nisu dobili fotelju šefa parlamenta), što ukupno čini 48 glasova. Pridodamo li tome predstavnike mađarske i talijanske nacionalne manjine, koji se tradicionalno priklanjaju većini, jasno je da je Janša uspio osigurati i podršku jednog zastupnika razočarane oporbe lijevog centra. Tko je taj, teško da ćemo saznati, jer u Sloveniji je glasanje za podršku mandataru tajno.

Janša je, znaju to i vrapci na grani, političar izrazito konfliktnog stila koji promovira autoritarne vrijednosti, no svoje pristaše kupuje isforsiranim domoljubljem u koje je u aktualnoj kampanji upleo čak i Thompsona. U istoj kampanji uspio je amortizirati i najjači adut: još uvijek do kraja neistraženu aferu Black Cube, u kojoj je – a to istražno povjerenstvo koje je sad pod njegovom kontrolom tek treba dokazati – iskoristio usluge privatne obavještajne agencije iz Izraela za predizbornu podmetaljku ljudima oko Roberta Goloba.

Kameleon s bezbroj političkih života od 2004. čak tri puta je bio premijer, no ni jedan mandat nije uspio izgurati do kraja. Obzirom na koaliciju prepunu gladnih partnera i nepovoljne globalne okolnosti, teško da će i ovaj.

London bridge is not falling down

Britanski radio u minuti je napravio ono što republikanci ne uspijevaju desetljećima – 'pokopati' monarha. Radio Caroline iz Essexa objavio je smrt kralja Charlesa III., u eter pustio God Save the King i potom dostojanstveno utihnuo na 15 minuta. Britanci su u panici zvali bližnje, zaustavljali automobile i provjeravali portale, dok se naš Charlie živ i, doduše, ne baš zdrav, šetao Belfastom.

Sve to zbog 'računalne pogreške', kojom se aktivirao strogo čuvani protokol u slučaju smrti monarha. Radio se ispričao, a gaf je posebno neugodan s obzirom na to da se kralj u posljednje vrijeme već suočavao s lažnim internetskim glasinama o svojoj smrti. No Britanci i ovaj put mogu odahnuti – London bridge is not falling down.

Potez bez presedana u AI industriji

'Ratovi' su u tijeku i unutar tehnoloških kompanija, a aktera je nekoliko. U središtu, kao i gotovo svakog Tjednog skenera proteklih mjeseci, jest umjetna inteligencija. Pa krenimo s Googleovim DeepMindom. Tamošnji radnici - zabrinuti što se AI alati koje razvijaju sve češće koriste u vojne i sigurnosne svrhe u suradnji s američkom i izraelskom vojskom - odlučili su se udružiti u sindikate. Žele pravo glasa i veći utjecaj na odluke kompanije, radne uvjete i etička pitanja oko razvoja AI-ja. Već neko vrijeme kritiziraju suradnju tvrtke s američkom izraelskom vojskom, a ponajviše korištenje AI alata u ratnim operacija i nadzoru.

Problem je eskalirao nakon što je Google prošle godine odustao od ranijeg obećanja da njegove tehnologije neće služiti za razvoj štetnog oružja ili sporni nadzor. To je mnogim zaposlenicima bio znak da kompanija mijenja smjer, zbog čega su se potpisivale i interne peticije u kojima se upozoravalo na etičke posljedice razvoja AI-ja za vojne potrebe. Šlag na tortu bio je slučaj jednog palestinskog istraživača koji tvrdi da je dobio otkaz nakon što je javno prosvjedovao protiv suradnje s izraelskom vladom.

DeepMind zasad odbija službeno priznati sindikat, ali je pristao sjesti za stol i razgovarati s predstavnicima radnika, uz posredovanje britanskog arbitražnog tijela Acas. To je važan presedan jer su velike AI kompanije dosad uglavnom izbjegavale sindikalno organiziranje zaposlenika. U industriji koja je godinama funkcionirala gotovo bez otpora zaposlenika, ta šačica DeepMindovih istraživača pomalo liči na tehnološke disidente, svojevrsne digitalne 'Matije Gupce' koji (napokon) otvoreno propituju kome i čemu zapravo služi umjetna inteligencija. 'Gospoda vam izgledaju veliki jer klečite. Ustanite da vidite koliko su mali' - Matija Gubec.

Potres u južnokorejskom divu

Sindikati, sindikati everywhere. Samsung Electronics u posljednji je trenutak uspio izbjeći veliki štrajk koji je prijetio ozbiljno uzdrmati globalnu proizvodnju memorijskih čipova, ali i južnokorejsko gospodarstvo. Gotovo 48 tisuća zaposlenika trebalo je 21. svibnja krenuti u 18-dnevnu obustavu rada nakon sukoba oko bonusa i raspodjele dobiti koji traju već mjesecima.

Većina sindikalnih članova radi upravo u Samsungovoj memorijskoj diviziji, najprofitabilnijem i ključnom dijelu kompanije. Zašto je uopće došlo do spora? Radnici su tražili ukidanje ograničenja bonusa te veći udio u operativnoj dobiti. Dodatni argument bio je kako konkurentski SK Hynix svojim zaposlenicima već isplaćuje znatno veće nagrade. Nakon hitnih pregovora, u koje se uključila i južnokorejska vlada, Samsung je pristao ukinuti gornju granicu bonusa i izdvajati 10,5 posto godišnje operativne dobiti za zaposlenike.

Dio bonusa radnici će idućih deset godina dobivati i kroz dionice kompanije. Sindikalni članovi o dogovoru će glasati do kraja svibnja, a konačna potvrda još se čeka. Tamošnjoj vladi nije preostalo drugo nego reagirati brzo s obzirom na to da Samsung čini oko 12,5 posto južnokorejskog BDP-a, pa bi dugotrajni štrajk mogao izazvati ozbiljan gospodarski udar. Premijer Kim Min-seok upozorio je da bi izravni gubici tijekom štrajka mogli doseći gotovo 700 milijuna dolara, dok su neke procjene ukupnu štetu podizale i na 66 milijardi dolara. Kad se sindikalne ruke slože...

Nedodirljivi Musk

Tim raketa juri ko kometa, a s njom i Elon Musk. Njegov SpaceX objavio je detalje jednog od najambicioznijih izlazaka na burzu u povijesti tehnološke industrije, a prospekt od gotovo 200 tisuća riječi otkriva koliko se ta kompanija posljednjih godina ozbiljno kladi na umjetnu inteligenciju. No iza vizija rudarenja asteroida, prijevoza putnika na Mars i orbitalnih podatkovnih centara krije se kompanija koja i dalje posluje s gubicima i troši milijarde dolara na AI infrastrukturu.

SpaceX je prošle godine uložio gotovo 13 milijardi dolara u AI hardver, a taj dio poslovanja završio je s operativnim minusom od 6,4 milijarde dolara. Unatoč tome, Musk vjeruje da upravo umjetna inteligencija predstavlja najveće tržište budućnosti, vrijedno čak 26,5 bilijuna dolara. Kompanija pritom želi graditi podatkovne centre u orbiti, pogonjene Sunčevom energijom i hlađene vakuumom svemira, što Musk vidi kao prvi korak prema stvaranju novih gospodarstava na Mjesecu i Marsu.

Velik dio strategije oslanja se na raketu Starship i dominaciju SpaceX-a u svemirskim lansiranjima - od 2023. kompanija godišnje u orbitu šalje oko 80 posto ukupnog svjetskog tereta namijenjenog svemiru. Prospekt istovremeno pokazuje koliko je Musk učvrstio kontrolu nad kompanijom kroz dionice s višestrukim pravom glasa klase B, koje mu praktički jamče poziciju izvršnog direktora i - nedodirljivost.

Ako kompanija nakon IPO-a dosegne procijenjenu vrijednost od 1,75 bilijuna dolara, Muskov udio mogao bi vrijediti oko 700 milijardi dolara, što bi ga potencijalno pretvorilo u prvog svjetskog bilijunaša. Dokumentacija upozorava i na brojne rizike - od svemirskog otpada i kozmičkog zračenja do regulatornih istraga povezanih s AI sadržajem i koncentracijom moći u Muskovim rukama. Dakle, investitori će, čini se, ulagati u viziju budućnosti kakvu vidi samo Elon Musk. Sretno nam.