Predloženi, ali ne i odobreni izraelski veleposlanik Nissan Amdur, čovjek kojem predsjednik Zoran Milanović već sedam mjeseci ne daje agreman za dolazak na mjesto izraelskog veleposlanika u Hrvatskoj, pripada generaciji izraelskih diplomata koji su karijeru gradili nakon Sporazuma iz Osla, u razdoblju kada je izraelska diplomacija intenzivno širila kontakte prema arapskom svijetu i zapošljavala stručnjake za arapski jezik, regionalnu politiku i bliskoistočne studije
Iako Milanović jasno kaže da odluka o nedavanju agremana nije usmjerena na osobu, nego na politiku tamošnje vlade, zanimljivo je kakav profil veleposlanika Izrael sada želi za Zagreb, piše novinarka Sandra Veljković za Večernji list.
vezane vijesti
Riječ je, navodi se, o iskusnom karijernom diplomatu specijaliziranom za Bliski istok, arapski jezik i regionalnu sigurnost, a sam njegov izbor sugerira da Izrael u Zagreb nije planirao poslati politički eksponiranog ili ideološki profiliranog ambasadora, kao što to znaju činiti, nego profesionalca iz diplomatskog sustava naviklog na politički osjetljive odnose i kompleksna regionalna pitanja. Amdur je rođen u obitelji poljskih imigranata koji su se u Izrael doselili pedesetih godina prošlog stoljeća, a sa sestrom je bio prvi u obitelji koji je pohađao sveučilište. Interes za arapski jezik te povijest, kulturu i politiku muslimanskog svijeta razvio je još u srednjoj školi, a nastavio ga tijekom vojne službe i studija na Sveučilištu u Tel Avivu.
Izraelskom ministarstvu vanjskih poslova pridružio se 1994., samo nekoliko mjeseci nakon potpisivanja Sporazuma iz Osla, u razdoblju kada je izraelska diplomacija intenzivno zapošljavala stručnjake za arapski jezik i bliskoistočne studije očekujući razvoj novih diplomatskih odnosa s arapskim svijetom. Nakon ulaska u diplomatsku službu preselio se u Jeruzalem, gdje je magistrirao suvremene bliskoistočne studije. Tijekom diplomatske karijere služio je u Ankari i Kairu, dvjema ključnim regionalnim prijestolnicama u kojima su odnosi Izraela s državama regije tradicionalno među najosjetljivijim pitanjima izraelske vanjske politike. U tim je misijama radio na političkim i sigurnosnim pitanjima, pri čemu je njegovo poznavanje arapskog jezika i regionalnih prilika bilo od posebne važnosti.
Diplomatsku službu obavljao je i u Washingtonu, jednom od najvažnijih središta izraelske diplomacije, gdje je nastavio stručno usavršavanje i rad na bilateralnim odnosima i regionalnim pitanjima. Po povratku u Jeruzalem radio je na istraživačkim i analitičkim poslovima u izraelskom ministarstvu vanjskih poslova, baveći se političkim i sigurnosnim procesima na Bliskom istoku. Njegova supruga Galit Baram također je karijerna diplomatkinja.
