Četverodnevni oružani sukob između dviju suparničkih nuklearnih sila, Indije i Pakistana, završio je primirjem i obostranim tvrdnjama o pobjedi. No čini se da je u cijeloj toj priči neočekivani pobjednik – kineska obrambena industrija
Sukob je započeo 7. svibnja, kada je Indija izvela zračne napade na ciljeve u Pakistanu, opisavši ih kao 'terorističku infrastrukturu'. Akcija pod nazivom Operacija Sindoor bila je odgovor na masakr 26 osoba, uglavnom turista, u dolini Pahalgam u indijskom dijelu Kašmira 22. travnja. Indija je za napad okrivila militante koje, tvrdi Delhi, podržava Islamabad, a te optužbe Pakistan odlučno odbacuje.
Uslijedili su intenzivni uzvratni napadi, uključujući dronove, raketne sustave i borbene zrakoplove. Indija je koristila francuske i ruske letjelice dok je Pakistan u akciju poslao svoje zrakoplove J-10 i JF-17 – modele koje su zajednički razvili i proizvode ih Kina i Pakistan. Obje strane tvrde da nisu prešle granicu, već da su djelovale iz svojih zračnih prostora.
vezane vijesti
Pakistan je objavio da je srušio najmanje šest indijskih zrakoplova, uključujući francuski Rafale, a Indija nije komentirala te tvrdnje. Na novinarsko pitanje o mogućim gubicima, visoki časnik indijskog ratnog zrakoplovstva, general A.K. Bharti, odgovorio je: 'Gubici su dio borbe. Postigli smo ciljeve koje smo zacrtali, a svi naši piloti su se vratili.'
Indija tvrdi da je uništila zapovjedne centre militantnih skupina Laškar-e-Taiba i Jaiš-e-Mohamed. Ipak, potpuna slika zračne bitke tek treba izaći na vidjelo. Pojedini mediji izvijestili su tako o padu zrakoplova u Pandžabu i Kašmiru, no indijska vlada na te izvještaje nije reagirala.
Besplatna reklama za kinesku vojnu tehnologiju
Prema izvješću Reutersa, koje citira američke izvore, Pakistan je možda koristio kineske avione J-10 za ispaljivanje projektila zrak-zrak na indijske letjelice. Ako se to pokaže točnim, bio bi to snažan poticaj za kinesku obrambenu industriju jer rijetko ima priliku testirati svoje sustave u stvarnim borbenim uvjetima.
Kinesko oružje godinama je bilo kritizirano zbog tehničkih problema i slabih performansi – primjerice, Mjanmar i Nigerija imali su problema sa zrakoplovima koje su proizveli Kinezi. No sada, u stvarnim uvjetima borbe, J-10 i JF-17 dali su Pekingu kredibilitet koji mu je do sada nedostajao.
'Ova zračna bitka bila je velika reklama za kinesku vojnu tehnologiju', izjavio je za BBC Zhou Bo, umirovljeni pukovnik Narodnooslobodilačke vojske Kine. Dionice kineske tvrtke AVIC Chengdu Aircraft, koja proizvodi J-10, skočile su prošlog tjedna i do 40 posto.
No neki stručnjaci smatraju da je prerano za slavlje. Walter Ladwig s londonskog King’s Collegea upozorava da još nije jasno jesu li kineski zrakoplovi doista nadmašili indijske, posebno sofisticirane Rafale. Osim toga, Ladwig naglašava da su indijski udari pogodili iznimno široku mrežu ciljeva – 11 pakistanskih zračnih baza, uključujući osjetljivu bazu Nur Khan kod Islamabada te Bholari blizu Karačija.
Napadi su bili dobro koordinirani - prvo su gađani radarski i obrambeni sustavi, a potom piste zračnih baza, i to precizno u središte uzletno-sletnih staza. Iako je Pakistan koristio kineski sustav protuzračne obrane HQ-9, indijski udari nisu zaustavljeni.
Kina polako postaje globalni igrač
Pakistan je odgovorio raketnim napadima na indijske baze, no Delhi tvrdi da nije bilo većih šteta.
Sukob je brzo eskalirao, a smirile su ga tek intervencije SAD-a i saveznika. No mnogi analitičari u Indiji smatraju da je cijela ova epizoda ozbiljno upozorenje – ne samo zbog prijetnje iz Pakistana, već i zbog rastuće vojne prisutnosti Kine u regiji.
Pakistanski analitičari tvrde da je učinkovitost kineskih sustava u sukobu iznenadila Indiju. 'Indija vjerojatno nije očekivala ovakvu razinu integracije kineske i pakistanske vojske', rekao je Imtiaz Gul, piše BBC.
Pakistan za Kinu nije samo kupac oružja, već strateški saveznik. Peking, koji pomaže toj državi golemim ulaganjima u sklopu inicijative Pojas i put (preko 50 milijardi dolara), nije komentirao navodno rušenje indijskih zrakoplova. No kineske društvene mreže preplavljene su nacionalističkim porukama i slavljenjem domaće tehnologije.
Carlotta Rinaudo iz Instituta za proučavanje sigurnosti u Veroni zaključuje: 'Trenutno je za Kinu percepcija važnija od stvarnosti. A po toj logici, glavni pobjednik ovog sukoba je Kina.'
Peking se kao četvrti svjetski izvoznik oružja sve više nameće kao konkurent SAD-u, Rusiji i europskim proizvođačima, osobito među državama u razvoju.
Uz sve prisutnije napetosti s Indijom na himalajskoj granici i jačanje domaće proizvodnje naprednih borbenih sustava poput nevidljivih lovaca J-20, Kina je u ovom sukobu poslala jasnu poruku - njezina vojna tehnologija više nije samo regionalni, već globalni igrač.
