Indija i Pakistan, koji već gotovo osam desetljeća ratuju zbog regije Kašmir, sukobili su se više puta u zraku, a tportal donosi više o dugoj povijesti tih zračnih bitaka.

Novinska agencija Reuters objavila je ovog tjedna da su američki vojni dužnosnici izvijestili kako su pakistanski lovci J-10CE kineske proizvodnje oborili najmanje dva indijska borbena zrakoplova, najvjerojatnije tipa Rafale, koje proizvodi francuski Dassault.

Isti izvor naveo je da su srušeni kineskom dugodometnom raketom PL-15E, što potvrđuje učinkovitost suvremene kineske vojne industrije i zadaje glavobolje američkom ministarstvu obrane u jeku napetosti s Pekingom u borbi za nadmoć na Pacifiku.

Službeni Washington pomno prati njihov učinak da bi dobio uvid u snalaženje Pekinga u eventualnom sukobu oko Tajvana ili šireg indopacifičkog područja.

Pentagon posebno brine to što jednomotorni kineski J-10CE, odnosno njegova izvozna varijanta, ima AESA radar za upravljanje paljbom kineske proizvodnje, domaći motor, slikovni infracrveni tragač te kratkodometne rakete zrak-zrak PL-10, kao i spomenute rakete PL-15E.

Zanimljivo je to da je američki izvor potvrdio Reutersu kako nijedan pakistanski F-16 američke proizvodnje nije sudjelovao u obaranju indijskih Rafalea, a vrijedan pažnje je i podatak da je ovo prva zabilježena zračna pobjeda avionom isključivo kineske proizvodnje.

Američki obavještajni časnici ističu da je u jednosatnom zračnom sukobu sudjelovalo 125 borbenih zrakoplova, pri čemu nijedna strana nije napustila svoj zračni prostor. Vjeruje se i da su se razmjene raketa zrak-zrak odvijale na udaljenostima koje su u pojedinim trenucima iznosile 160 kilometara.

'Borba između pakistanskih i indijskih borbenih aviona bila je jedna od najvećih i najdužih u novijoj povijesti zrakoplovstva', rekao je za televiziju CNN visoki pakistanski sigurnosni izvor.

Valja podsjetiti na to da indo-pakistanski sukobi u zraku upravo ove godine obilježavaju 60. obljetnicu. Naime zračne snage Indije i Pakistana sukobile su se prvi put u rujnu 1965., tijekom Drugog indijsko-pakistanskog (kašmirskog) rata.

Uskočili lovci koje je namjeravala nabaviti i Jugoslavija

U zračnom ratu obje zemlje izvele su tisuće obrambenih i ofenzivnih letova iznad zračnog prostora protivnika. Potom su obje i proglasile pobjedu u zračnom srazu, s time da je Islamabad tvrdio da je uništio 104 indijska zrakoplova i izgubio svojih 19, dok je New Delhi navodio da je uništio 73 pakistanska zrakoplova i izgubio 35 vlastitih.

Borbe u Drugom indijsko-pakistanskom ratu u početku su se uglavnom vodile na kopnu. Međutim, kako su neprijateljstva rasla, obje strane su započele zračne operacije. U Prvom kašmirskom ratu, ubrzo nakon podjele Indije 1947., borbe su bile ograničenijeg opsega od sukoba iz 1965., a zračne operacije ograničavale su se na presretanje, opskrbu i prijevoz snaga.

Indijski lovac presreo je tada pakistanski transportni avion, ali nije bilo značajnijih borbi zrak-zrak. No to se stubokom promijenilo 1965., kada je pakistansko ratno zrakoplovstvo izvelo ukupno 2364 borbena leta, a indijsko njih 3937.

Zračna faza tog rata započela je nakon što su Indijske zračne snage (IAF) uputile 12 lovaca De Havilland Vampire i 14 jurišnika Dassault Mystére da bi ublažile ofenzivu pakistanske vojske. Oba tipa aviona su neko vrijeme djelovala po pakistanskim tenkovima, a jednom prilikom su dva F-86 Sabre Pakistanskog ratnog zrakoplovstva (PAF) srušila četiri indijska Vampirea. Uslijedili su zračni sukobi sporadične dinamike, a Pakistanci su sve više počeli koristiti američke F-104 te su oni u svemu nadmašili Gnatove.

Ovaj uspjeh PAF-a natjerao je Indijce da s prve crte bojišnice povuku oko 130 Vampirea i preko 50 Dassault Ouragana te ih je zamijenio lovac Folland Gnat. Indijci su ipak zadržali francuske Mystéree i oni su letjeli malom brzinom kao mamci za pakistanske F-86, a potom bi ih preuzimali avioni Folland Gnat britanske proizvodnje, kakve je namjeravala nabaviti i bivša Jugoslavija.

Indijci premoćno pobijedili

Na kraju rata iz 1965. svaka je strana iznosila oprečne tvrdnje o gubicima u zračnim sukobima. Pakistanski izvori tvrde da su Indijci izgubili između 59 i 110 zrakoplova, a Pakistan njih između 18 i 43. Prema indijskim izvorima, njihova stopa gubitka zrakoplova (1,5 posto) bila je niža od pakistanske (1,82 posto). Pritom valja napomenuti da faktor koji otežava određivanje ishoda zračnog rata 1965. jest broj aviona izgubljenih u zraku u odnosu na one uništene na tlu tijekom bombardiranja. Većina uništenih u prvim danima rata pogođena je dok su se nalazili na pistama.

Nakon rata 1965. Sjedinjene Države nametnule su embargo na oružje objema stranama, no to nije utjecalo na Indiju te je nastavila nabavljati avione u Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj i Sovjetskom Savezu. S druge strane, Pakistan je nastavio ovisiti o 90 zastarjelih Sabreova nabavljenih u Iranu, 28 Miragea III iz Francuske i 74 kineska F-6, a radi se o kopiji MiG-a 19.

Već šest godina kasnije uslijedio je treći rat te je doveo do poraza Pakistana i uspostave Bangladeša. Tijekom tog sukoba Indijci su pokrenuli zračnu kampanju ograničenu na napade na prednje baze PAF-a i pružanje bliske zračne podrške kopnenim snagama tijekom ofenzivnih ili obrambenih operacija. U tim misijama posebno su se istaknuli indijski avioni tipa Hawker Hunter jer su podjednako uništavali pakistanske lovce na pistama i oklopne konvoje, jednom prilikom kolonu od čak 52 tenka. Pored toga, Indijci su za slične napade koristili svoje MiG-ove 21.

Dostupni podaci ukazuju na to da je IAF tijekom sukoba 1971. izveo 1978 borbenih letova u istočnom sektoru bojišta i oko 4000 na zapadnoj bojišnici. PAF je istovremeno izveo tek 30 borbenih letova na istoku i oko 2840 na zapadnoj bojišnici. IAF je pritom izgubio 45 zrakoplova, a Pakistanci njih 75. Iza uspjeha Indijaca, prema ocjenama stručnjaka, stajalo je brzo preuzimanje inicijative za dominacijom u zraku.